Evelin Dorkin-Gregov
Obitelj, prijatelji, susjedi, svi ljudi dobre volje i srca ovih dana okupili su se kako bi proslavili ni manje ni više nego 104. rođendan Margarite Dorkin, “tete Rite”, najstarije stanovnice Preka.
U krugu najbližih slavilo se na svečanom ručku, a prije toga teta Rita i njezina velika obitelj Dorkin-Gregov bili su na misi u župnoj crkvi gdje su, na poziv don Borisa Pedića, uz pregršt dobrih želja napravili malu milenijsku fotografiju za uspomenu na taj po svemu i za sve poseban dan, piše portal Naši školji.
A teta Rita, skromna i tiha kakva već jest, nije bila od velikih riječi, ali primijetila je i u pola glasa pitala: "A ministranti? Zašto ministranti nisu na misi", prepričava njezina nećakinja Evelin Dorkin-Gregov, koja se cijelo vrijeme nije odvajala od slavljenice.
- Bog je uvijek bio velik i čuvao me - ovim riječima je teta Rita prije četiri godine, kad je slavila 100. rođendan, sažela svoju životnu filozofiju.
Istina, jer život nije uvijek bio na njezinoj strani. Rasla je bez oca, koji je umro pet dana prije njezina rođenja, bez braće i sestara, rano je ostala i bez majke. U mladosti je, poput mnogih žena iz Preka, bila lavandijera, a najbolje godine provela je radeći kao kućna pomoćnica u jednoj zadarskoj liječničkoj obitelji.
Spletom okolnosti, kad se početkom '90-ih vratila na rodni otok Ugljan, život joj je odjednom dobio novi smisao i ispisao novo poglavlje u okrilju brojne obitelji Dorkin-Gregov s kojom je u rodu, ali u devetom ili desetom koljenu.
Evelin Dorkin-Gregov
Iako je u 105. godini, teta Rita nema većih zdravstvenih problema, lucidna je, još uvijek je dobro služi pamćenje, sama priprema doručak, a bijelu kavu uvijek pije iz istog lončića. Subotom sprema svoju sobu, a nedjeljom obavezno gleda prijenos mise na televiziji. Ima dobar apetit i obavezno poslije ručka popije bevandu, ali ne preslabu! Vid je polako izdaje jer ima staračku mrenu, ali redovito gleda večernji dnevnik te poslijepodne na radiju sluša vijesti i glazbu, piše portal Naši školji.
Margarita Dorkin rođena je u Austro-Ugarskoj, živjela je u Kraljevini Hrvata, Srba i Slovenaca, pa u Kraljevini Jugoslaviji, Italiji, NDH, SFRJ i Republici Hrvatskoj - ukupno u sedam država, a zapravo nikad nije otišla dalje od rodnog otoka i Zadra.
Preživjela je bombardiranje Preka, kad su svi oko nje poginuli, a ona prošla tek s pokojom ogrebotinom. Preživjela je mnoge nepravde i poniženja, ali iz svega je uvijek, kaže, izlazila još jača. A nagrada za sve - to je život koji živi posljednjih 30-ak godina.
