U Stanovima se godinama kao na traci izbacuju mladi nogometaši koji onda svoju sportsku nadogradnju doživljavaju u drugim sredinama, jer uvjeti koje im nudi Zadar nisu optimalni za viši iskorak. Dovoljno je nabrojiti "vatrenu četvorku", srebrene sa Svjetskog prvenstva u Rusiji, Luku Modrića, Šimu Vrsaljka, Danijela Subašića i Dominika Livakovića. I sve je jasno kao dan kako se u zadarskoj nogometnoj školi radi iznimno dobro. Istodobno, NK Zadar je u trećeligaškom razredu, međutim, Josip Stokić, koji je nedavno Vodicama zabio dva gola, skrenuo je svjetla reflektora na sebe. Još nema sedamnaest godina, ima status kadeta, ali je zakoračio u seniorske vode... Odakle je sve krenulo?
- Živim u gradu Pagu gdje sam počeo trenirati. Nagovorio me je djed Zvonimir koji je u svojoj mladosti branio za Budućnost iz Rešetara, mjesta koje graniči s Novom Gradiškom. Najviše mogu zahvaliti njemu, jer me svakodnevno vodio na igralište, vježbao uz mene, uvodio me u nogometni svijet. I danas mi je najveća potpora, nije mu teško potegnuti s Paga kako bi me mogao gledati dok igram – veli Josip, čiji se otac rodio u Slavoniji, ali ga je životni put, odnosno posao odveo u policijsku postaju u Pagu. I, kako ističe Josip, zaljubio se u mamu Željku Vicković iz Nadina... Onda se zasigurno u kući zna zapjevati ona Zlatka Pejakovića: "...tamburicu ja, mandolinu ti...”
- Slavonija je u svima nama, iako sam se rodio u Dalmaciji, u našoj ravnici imamo dosta rodbine, međusobno se posjećujemo, dakle, korijeni nisu zaboravljeni. Zanimljivo, svoj debi imao sam baš protiv Osijeka u Kup utakmici i to neću nikad zaboraviti. Dva puta sam prošao pokraj reprezentativca Mile Škorića i činilo mi se da sam dotaknuo nebo, sve dok nije došao taj ogled s Vodicama. Jer, bila je to važna utakmica za Zadar, prvi gol završio je u gornjem desnom kutu, opalio sam s vrha šesnaesterca i, priznajem, krenule su mi suze. Onda je došao i drugi, pa kad je lopta odsjela u desnom kutu, doslovce sam vrištao od radosti. O tome kako je bilo u svlačionici nakon utakmice bolje je ne pričati, pjevalo se i plesalo, svi su me grlili - iskreno će Stokić, kojem su još prošle godine nogometni stručnjaci navijestili sjajnu karijeru.
Učenik je trećeg razreda Turističko ugostiteljske škole u Zadru, živi u đačkom domu, jer mu je bolje nego u stanu. Sve radi društva, kaže Stokić, koji je već na popisu igrača u menadžerskoj agenciji "Soccer 11" koju vodi agent Adrian Aliaj. Još uvijek Josip nije siguran hoće li se razvijati kao krilni igrač, ili pak kao "stroj za golove". Njemu je bitno da igra, a odluka je na trenerima...
- U Zadar me je doveo gospodin Damir Čačić, imao sam tada nepunih četrnaest godina i prema riječima struke u klubu postao sam njihov projekt. Drago mi je da su meni prepoznali, evo dobio sam i prigodu igrati u seniorima i zato me ne smeta ako me nekad treneri guraju na lijevu stranu, drugu put u "špicu" napada. Znam, da se mogu odlično nositi na obje pozicije, jer se dobro snalazim u situacijama jedan na jedan – samouvjeren je Josip, koji ne krije kako je bilježnicama brojnih klupskih menadžera...
- Ne hvalim se, međutim, zašto ne bih rekao da je još prošle godine za mene zanimanje iskazao Hajduk, tu je i Dinamo, ali i mnogi drugi. Evo, sam dobio i poziv u reprezentaciju U-17 kod izbornika Tomislava Rukavine. Ali sam čvrsto na zemlji, svjestan kako je put do izvrsnog nogometaša posut trnjem. Ono što mi je bitno jeste to da nogomet vidim kao zabavu i zato mi nije teško trenirati čak i tri puta dnevno. Trenutno uz kadetske i seniorske treninge radim individualno s trenerom Juricom Čirjakom s kojim se odlično slažem, kao i svim trenerima u NK Zadar. Svatko od njih zaslužan je za moj nogometni mozaik kojeg valja svakodnevno nadograđivati – zaključio je Josip, kod kojeg je primjetno koliko je siguran u sebe .
Osobni karton
Ime: Josip Stokić
Rođen: 8. ožujka, 2003. u Zadru
Pozicija: Napadač
Visina: 185 cm
Težina: 74 kg