FOTO: KROJAČ MATE ŽAGAR (72), DOBRI DUH VAROŠI, DOBITNIK GRBA GRADONAČELNIKA ZADRA Skroman, samozatajan i radišan postao je simbol otpora turistifikaciji Poluotoka: "Već 50 godina radim ono što najviše volim!"

FOTO: KROJAČ MATE ŽAGAR (72), DOBRI DUH VAROŠI, DOBITNIK GRBA GRADONAČELNIKA ZADRA

Skroman, drag, samozatajan i radišan.

Vjerujemo kako bi mnogi naši sugrađani upravo tim riječima opisali možda najpoznatijeg krojača u gradu, Matu Žagara, poznatijega kao Mate Ž. Ovome vitalnom 72-godišnjaku je gradonačelnik Branko Dukić ove godine dodijelio Grb gradonačelnika zbog neprekinutog 50-godišnjeg rada u samom srcu Poluotoka. Grb će mu biti uručen 22. studenoga, u povodu Dana grada Zadra.

Mate Ž. tako već skoro pola stoljeća, u dvije smjene, popravlja Zadranima i Zadrankama svu njihovu odjeću, spašava drage stvari od zuba vremena, a novima utkaje dušu.

Matin krojački put započeo je još davne 1968. godine, kad je stigao iz rodne Podravine u Zadar da bi se pridružio jednom starom krojaču od kojega je učio tajne zanata. Nakon toga, odlučio je otići u privatnike zajedno s pokojnim kolegom Miletićem. Njih dvojica pronašla su mali prostor nasuprot zgradi Suda od 12-ak kvadrata te su jedno vrijeme radili zajedno. Nakon rata Mate se razišao s njim, te je tamo nastavio samostalno raditi do 1997. godine, kad uzima u najam prostor iza Suda u kojem je i dandanas.

– Evo, već 22 godine! Ko bi reka da će vrime tako brzo proletiti – komentira uvijek nasmijani Mate Ž., kojega smo zatekli u njegovoj standardnoj pozi, iza stare šivaće mašine, okruženog kreativnim neredom, dok je skraćivao jedne muške hlače. Odmah nam je dobacio kako će tu, u ovom prostoru iza restorana “Dva ribara”, svoju krojačku karijeru i završiti. Naime, uspjeli smo otkriti da bi Mate iduće godine mogao u zasluženu mirovinu.

– Ja sam odavno mogao otići, samo meni je ovdi lipo, radim ono što volim i družim se s ljudima. Malo me sad već i vid zeza, ali ruke se ne daju. Ipak, mislim da je došlo vrime da posao prepustim mlađima – gotovo teška srca priznaje nam Mate Ž.

Kaže kako mu radeći vrijeme brzo prolazi, a ako se umori, samo ode na kavu.

Gospodin Mate postao je svjedokom jednog vremena, promjenama koje su neizbježno stizale, no njegova radnja kao da je na sve to ostala imuna, netaknuta, odolijevala je izazovima modernog vremena. Zato su gospodinu Mati i dalje najvjerniji alati igla i konac.

Čak je, unatoč svim teškoćama koje imaju svi mali obrtnici, uspio zaposliti čak dvoje ljudi.

– Moram priznati da se nije toliko puno promijenio grad koliko su se promijenili ljudi. Znate vi koliko kroz ovaj prostor prođe ljudi! Kroz ove godine sam ih sigurno na tisuće upoznao. I stvarno mogu reći da se mentalitet promijenio, puno ih se doselilo iz zaleđa, ne samo zadarskog, nego gotovo iz cijele Dalmacije. Nije to više ka nekad! – objašnjava Mate, ističući kako su ga ljudi ovdje inače jako dobro prihvatili i uvijek se osjećao kao pravi Zadranin.

– Moje stranke su većinom iz susjedne zgrade Suda, ljudi iz grada i otočani, a ima mladih ljudi, studenata posebno. Neke svoje stranke poznajem već godinama i postali smo pravi prijatelji – kaže nam Mate.

Jednako kao što se mijenjalo vrijeme i ljudi, mijenjali su se materijali s kojim je barba Mate radio. Kaže, nekad su bili iznimno kvalitetni, a danas tu kvalitetu ne možemo pronaći ni u tragovima.

Sve je sintetika

– Sve je sintetika! Danas zapravo više ni nemate pravih materijala. Da, recimo, želite sašiti odijelo, ne biste mogli pronaći materijal vrijedan njega.

Nekad se sve šivalo, posebice ta odijela po mjeri, i ja sam ih, tek kad sam krenuo te 68. godine, dosta šivao. Samo što to onda nije bilo isplativo, bilo je dosta proba, prepravaka, puno se vremena gubilo na samo jednom odijelu – priznaje nam Mate, kojemu je danas najdraže raditi prepravke.

– Uživam u skraćivanju, a većinu drugih stvari prepustio sam svojoj dragoj djelatnici koja je već dvanaest godina kod mene. Ja točno znam, samo kad vidim čovjeka s vrata, što mu i koliko treba skraćivati – uz osmijeh kaže Mate, koji cijelo vrijeme našeg razgovora koncentrirano popravlja hlače, pozdravlja mušterije, dobacuje šale zaposlenicima.
Mate je dobri duh Poluotoka koji polagano, ali sigurno umire. Nema čovjeka u gradu koji za njega ne zna ili koji bar jednom u životu nije odnio komad odjeće u ovu malu radnju između starih zgrada.

On je, uz još troje krojača u staroj gradskoj jezgri, postao simbolom borbe protiv turistifikacije Poluotoka, jedan od rijetkih preostalih obrtnika koji svoju djelatnost nije podredio nekoj turističkoj ideji i nije, kao mnogi “mali” pod pritiskom “velikih”, prodao svoj radni prostor za neki veliki novac.

A vjerujemo da je imao mnogo prilika.

Ipak, Mate si je, baš poput hlača, haljina, sakoa i košulja koje mu prođu kroz vrijedne ruke, skrojio sudbinu baš tu, na početku Varoši, među dragim ljudima i uličnim macama koje rado hrani i koje mu se, poput mušterija, vjerno vraćaju.

 

Naslovnica Zadar plus

Najčitanije