I Azija ima svoju Dalmaciju - na Tajlandu: "Tamo je sve laganini"

Ako želiš biti sretan – budi.

Iza tako naočigled jednostavne misli stoji cijeli jedan težak proces koji uključuje razne rizike, teške odluke, vaganja za i protiv, te u konačnici okretanje života za 180 stupnjeva. A upravo je kroz takav proces prolazio Zadranin Simeon Bugarija (35), diplomirani inženjer računarstva koji je, nakon deset godina provedenih u Zagrebu, 2013. godine odlučio dati otkaz u državnoj tvrtki i vratiti se u rodni grad. Bila je to njegova prva velika odluka. Druga je došla nakon nekog vremena, kad je osjetio da želi više i od posla i od života. Uzeo je godišnji odmor i zaputio se, ni manje ni više nego na – Tajland.

I to na mjesec dana.

– Nešto se u meni probudilo, htio sam neke nove, uzbudljive izazove. Taj dio svijeta oduvijek me je privlačio, otkad sam bio mali, najviše zbog te prekrasne i egzotične prirode. Ali i zbog borilačkih vještina, koje sam pratio dok sam odrastao. Otišao sam sâm, imao sam velika očekivanja i nisam se razočarao – započeo je svoju uzbudljivu životnu priču Simeon, koji tada nije ni sanjao da će mu taj put u jugoistočnu Aziju promijeniti život – u Hrvatskoj.

– Tamo sam, slučajno, kako to valjda biva u životu, upoznao momka koji je ostavio svoj stari život u velikom zapadnjačkom gradu, pokrenuo svoju firmu i postao digitalni nomad. Ured mu je bio svijet. Meni su se otvorili novi vidici i shvatio sam da želim baš to. Živjeti pun plućima, raditi što volim, i to za sebe – priznaje nam Simeon, koji je nakon povratka u Zadar svoju novu ideju predložio curi, Kristini Alić (32), koja ju je odmah objeručke prihvatila.

Otkaz i put pod noge!

– Nakon toga dao sam otkaz kod privatnika, a Kristina i ja smo te 2017. godine pokrenuli firmu “Aspekt”, koja se bavi osmišljavanjem i izradom web-stranica, mobilnih aplikacija po mjeri i sustava za upravljanje, tvrtku koju možemo “ponijeti” sa sobom gdje god da idemo. I tako smo taj put odlučili otputovati zajedno, a gdje drugdje nego na Tajland, ha-ha – govori nam Simeon uz smijeh.

– Govorio mi je o tome kako je ta zemlja magična, kako je atmosfera opuštenija nego kod nas u Dalmaciji, kako su ljudi otvoreni i srdačni, sve je jeftinije, a hrana superukusna... Sve što mi je rekao bila je istina. Ma bilo je i bolje od toga! – ushićeno govori Kristina pokazujući nam predivne fotke s putovanja na kojem su pretprošle godine proveli čak pet mjeseci.

– Ponijeli smo laptope i krenuli na put kroz šest zemalja. Bili smo mjesec i pol na Tajlandu, dvadeset dana u Vijetnamu, dva tjedna proveli smo u Kambodži, a mjesec dana na Filipinima. Nekoliko dana bili smo u Maleziji, a za kraj smo proveli mjesec dana u Indoneziji i na Baliju. Bilo je to zaista putovanje života! – priznaje nam ovaj mladi par, koji se na istoku svijeta upoznao s kulturnim razlikama.

– Mi sa zapada gledamo na te zemlje kao na zaostale i šporke, ali nije tako. Barem ne svugdje. Nije sve uređeno kao kod nas, nemaju pitke vode, ne možeš se baš napiti iz špine, ali s druge strane, imaju doslovno sve što i mi ovdje. Život je tamo jako opušten i vrijeme im je relativan pojam. Dogovoriš, na primjer, transfer s jednog otoka na drugi koji traje dva sata, ali to u konačnici može trajati i osam sati. Tamo je sve dosta nepredvidivo, i na to se čovjek sa zapada, kojemu je dan isplaniran u minutu, jednostavno mora naviknuti. Također, tamo su velika strana ulaganja, velik dio novca dolazi iz Kine i Australije. Grade se luksuzni hoteli i veliki kompleksi – pokušava nam približiti stvari Kristina.

Simeon nam je pak objasnio kako je internet, koji je ključan za njihovo poslovanje izvan Hrvatske, u jugoistočnoj Aziji – odličan.

– Ne biste vjerovali kako su coworking prostori tamo uređeni! Osim odlično opremljenih ureda i mjesta za rad, nude puno događanja. Neki su coworking prostori više orijentirani na druženje i zabavu, a organiziraju i dosta radionica, na kojima zaista naučiš puno toga od ljudi koji dolaze sa svih strana svijeta. Upoznao sam tamo i dosta ljudi koji su se prekvalificirali kako bi postali digitalni nomadi jer im je bilo dosta uredskog posla o 9 do 17 sati – objašnjava Simeon, te dodaje kako su Kristina i on, baš poput drugih nomada, namjerno odabrali više zemalja za prvo putovanje kako bi pronašli onu idealnu za rad u koju bi se, već sljedeće godine, vratili na dulje vrijeme.
Naime, česta selidba utječe na ritam rada, što nikako nije dobro za posao.

Rutina radnog dana

– Shvatili smo da je to upravo Tajland. Unatoč dosta kaotičnoj atmosferi i ludom prometu, ima apsolutno sve što nam je potrebno da odradimo posao. Najprikladniji je za nas nomade jer je na visokom stupnju razvijenosti. Tamo se održava i godišnja konferencija za digitalne nomade, “Nomad summit”, a i postoji hrpa Facebook grupa preko kojih se nomadi međusobno pomažu i susreću u raznim dijelovima Azije. Tako da smo se, nakon našeg velikog putovanja 2017., već prošle godine vratili isključivo na Tajland i tamo proveli tri mjeseca. Taj put odabrali smo njegov sjever i to se pokazalo kao pun pogodak jer kažu da je to raj za digitalne nomade – istaknuo je Simeon te objasnio da postoji nekoliko profila nomada.

– Postoje oni koji su full-time na putu. Upoznali smo jednog Izraelca koji već sedam godina neprestano putuje i radi, on je video-producent i živi od prodaje digitalnih proizvoda. Zatim, postoje nomadi koji idu na povremeni rad, poput nas, i koji su samostalni poduzetnici. Mi odemo tamo “prezimiti”, odnosno mijenjamo zadarsku zimu za vruće tajlandsko ljeto. A treća vrsta nomada su oni koji su zaposleni u nekoj firmi, ali dio posla obavljaju, možda jednom godišnje, s nekog drugog kraja svijeta – otkrio nam je Simeon, a Kristina se ubacila kako svi misle da je biti digitalni nomad vrlo jednostavan posao, “da oni samo uživaju i putuju”.

– Iskreno, radni nam dan izgleda kao i kad smo doma, u Zadru. Počnemo raditi rano ujutro, oko sedam, osam sati, i radimo do 15 ako nam to vrućine dopuste. Htjeli smo odraditi sve svoje obveze što prije kako bismo mogli iskoristiti ostatak dana za uživanje. Vikendom smo odlazili na izlete. Uglavnom smo radili u coworking prostorima, ali znali smo ponijeti laptope na plažu ili raditi u kafićima. Dosta smo posla dogovorili unaprijed te ga tamo odradili, ali i tijekom našeg boravka dobili smo puno upita i započeli nove poslove. U komunikaciji s klijentima nismo imali problema, uglavnom smo koristili e-mail i Skype. Zbog vremenske razlike, sastanci su se nekada održavali u kasnim večernjim satima. Biti digitalni nomad znači imati veliku odgovornost jer posao se, u kojoj god zemlji bili, mora odraditi – opisala je radni dan Kristina, koja je inače diplomirana pedagoginja.

Život u virtualnom svijetu

– Nikad prije nisam mislila da ću raditi kao digitalni nomad, ali zahvaljujući mojem dragom mentoru, uspjela sam upasti u ovaj virtualni svijet i mislim da mi dobro ide. On uglavnom programira, a ja dizajniram web-stranice – pohvalila se, te dodala kako smještaj u kući koja je prilagođena turistima iznosi oko 200 eura za mjesec dana.

Zaključili su da bi i u Hrvatsku dolazilo više digitalnih nomada da se apartmani ne naplaćuju kao usred sezone.

– To su uglavnom mladi ljudi, od 25 do 35 godina, koji su veliki potrošači, ali nisu ludi! Ne žele sav svoj novac potrošiti na smještaj. Nemamo mi Hrvati baš sluha za digitalne nomade, mislim da bi ljudima ovdje trebalo prvo objasniti što to uopće znači. Koliko je taj dio Azije ispred nas što se tiče usluga za digitalne nomade, govori i činjenica da tamo sad već otvaraju coliving prostore, odnosno coworking prostori odmah nude i smještaj. Ti zapravo samo trebaš doći s laptopom! Možeš uzeti paket u kojem ti je uz smještaj uključena i hrana. Nemaš puno briga ni posla oko traženja smještaja, prijevoza i slično – zaključili su Kristina i Simeon, koji već planiraju svoje sljedeće putovanje. 
Naravno, u Aziju.