Foto brevijar s interaktivnom kartom Jadrana – ovo stoji na naslovnici izuzetnog djela koje je srušilo mnogo visoke standarde knjiga, knjižica, rukopisa, foto-albuma i fotomongrafija i ostalih djela koja nastoje učiniti gotovo nemoguće – sažeti, sklopiti i uklopiti na ograničenom pisanom i slikovnom prostoru jednu temu, jednu poruku, jedan grad, zemlju, zemljopisni pojam, more ili ocean. Gotovo nemoguć posao, reklo bi se, a ipak se uvijek i iznova netko prihvati takvog posla i ipak omogući da uživamo slikom i riječju, doživljaj i „ulazak“ u pojmove, doline i brda prelijepih prostora i vremena, u ovom slučaju Mediterana, Dalmacije, Jadranskog mora, priobalja...
Toga smo zapravo često svjedoci – i dosada smo uživali – kada je netko autorski i izvorno, sa srcem i dušom pokušao zagrabiti i uobličiti poezijom i prozom, fotografijom i slikom nekakav komadić mediteranskog neba, jadranske obale, dalmatinskog ugođaja. Samo naizgled sličnu situaciju mogli bi doživjeti otvarajući i listajući u rukama "Mediteranski armerun", autora Bruna Ćurka i Stipe Suraća, kada bi to bio samo dubok i lepršav ugođaj monografije, turističkog vodiča, zbirke poezije ili nekakvog standardnog romana koji bi u sebi imali nešto dalmatinskih krajolika, ugođaja ili pomalo zaboravljenih starih riječi s kojih padaju mirisi mora, žuljavih ruku ili ulja iz lojanice. Ovog puta, ne baš očekivano, kad pomislite kako ste sve vidjeli, učinjen je novi iskorak.
Okviri dosadašnjih izvrsnih knjiga i foto-slikopisa ipak su premašeni zahvaljujući dvojici navdenih doktora – doktoru filozofije Ćurku i „doktoru fotografije“ Suraću koji su, zajedno s grupom istomišljenika, stručnjaka i zaljubljenika u mediteranski miris mora i kraja, na svjetlost dana i publike doveli i nešto više. Povezali su sve navedene vrste medijskog izričaja u kojima riječ i slika grabe, izdubljuju i oživljavaju patinu povijesti i nostalgičnu sadašnjost, u kojima možete uživati bez obzira na dob, spol, obiteljsku tradiciju i osobna iskustva Dalmacije i/ili Mediterana. Nije bitno imate li doktorat, diplomu ili maturalnu svjedodžbu, matrikulu ili stranu putovnicu. Prepoznat će vas i (po)vezati iskrena namjera da osjetite još malo tog Mediterana, Dalmacije i primorja, kroz pročitavanje 50 izabranih pojmova ili lettera na 172 stranice, popraćenih fascinantnim i razotkrivajućim fotografijama uz koji su ti pojmovi vezani, gdje ih uvijek iznova doživljavate s onim već pročitanima i pregledanim.
Negdje između Brunovih promišljanja o Mediteranu, dupinu, jugu, feštama, lavandi, leutu, škurama ili tovaru, te Stipinim očima zagledanim u zategnute mriže i grube fasade stoljetnih kuća, ushićeni lavandama što obljubiše otok ili otocima na kojima ste ljubili, naći ćete se u istim problemima u kojima su se našli i naši predjedovi. Ne samo oni - i moderne generacije onih što u mobitelima traže odgovore koje im već pružaju koraci po pijesku, krici galebova ili škripavi miris starih didovih armeruna koje ste otvorili i sagnuli se samo da nešto uzmete. No, zatim vas sati i sati zateknu zgrčene posjednute usred onog što ste iskopali u dubini te povijesne škatule u kojoj su su dido ili nona ostavili svoju mladost. A i vi je možda još tražite...
Problemi su uvijek slični zaboravljamo li povijest ili smo nespremni za budućnost u kojoj ćemo, uz sve tehnološke blagodati, moći i morati i dalje sjesti uz more, mirisati masline ili manule na gradelama, gledati pune vrše ili vapor koji raste u daljini. Upravo su nazivom na naslovnici „foto brevijar s interaktivnom kartom Jadrana“ autori pogodili okus povezanosti i prožimanja povijesti i budućnosti, bližeg i daljeg, mora i kopna. Ako iz brevijara ovdje ima molitve za morem, sudbinama i krajolicima, uputa za svakodnevno čitanje i izgovaranje, uz biblijski utisnute muke i čežnje, životopise izuzetnih ljudi - sve je pogođeno.
No, na kraju dodato je i nešto novo, moderno i nadolazeće, zapisima i slikama - 51 pitanje i brojne fotografije s pet lokacija - Istre, Kvarnera i Hrvatskog primorja, sjeverne, srednje i južne Dalmacije. Odgovori na pitanja naslovi su ujedno poglavlja, odnosno pojmovi koji opet čitateljai gledatelja „zavrte u krug“ i tjeraju na zaustavljanje u vremenu i prostoru, dodaju malo neophodnih osmjeha i tuge za vremenima koja su prošla, ali se uvijek vraćaju barem dok ih se sjećamo i tražimo. Fotografije a QR kodovima i upute naizgled nimalo patinaste - za skeniranje QR koda potrebno je kameru vašeg pametnog telefona usmjeriti na površinu koda, ako ne podržava možete instalirati aplikaciju za skeniranje... – naizgled bez duha starog vremena, ali iznimno mudro jer usmjerava nove generacije i upoznaje na suvremeni način upravo s tim i takvim duhom. A gdje su još turisti, avanturisti i istraživači... ovo je kreativan spoj vodiča budućnosti – s prijevodom svih zapisa na engleski - za sve koji nisu upoznali ove dijelove Mediterana, Dalmacije i Hrvatske, ali i svu novu mladost koja to još treba upoznati.
Pročitati i pregledati više puta sve između korica! – najkraća je uputa za izuzetan zajednički trud za kojeg vrijedi pročitati i obrazloženje o nastanku svega ovoga, o slučajnim neslučajnostima i timskom radu, neopterećenosti mladih ljudi s iskustvima bogate obiteljske i dalmatinske tradicije. Izuzetno svježe i dosad ne ovako sastavljeno, ne predstavljeno i realizirano. Uz mnogo duše i srca, jednostavno jedan nesvakidašnji i dragocjeni blagdanski dar moru što nas oplahuje i tugom što oplakuje, dar gradovima na obali, svojim očevima kapetanima i prijateljima...
Iz Impressuma – neuobičajenog i pomalo čudnovatog…
Jadranske lettere i litrati - lavur za kapetane u naslonjaču
Izdavač : Udruga za poticanje neformalnog obrazovanja, kritićkog mišljenja i filozofije u praksi „Mala filozofija“
Lettere: napisao Bruno Ćurko
Litrati: snimio Stipe Surać
Urednik: Tonko Sardelić
Dizajn i grafičko oblikovanje: Marko Gržan
Tisak: Printera Zagreb
Izbor iz "Armeruna":
Agava – udomaćena meksička señorita
"Agavini debeli plosnati listovi upotrebljavali su se i za pisanje poruka, najčešće ljubavnih. Agavu su naši predci sadili i ispred kuća kako bi njezini oštri i veliki listovi obeshrabrivali moguće provalnike. Ovoj udomaćenoj meksičkoj dami potrebno je vrlo malo za život – samo pukotina u stijeni i prstohvat zemlje. Agava na Mediteranu može narasti i do sedam metara."
Bonaca – simbol mira i spokoja
"Mudri pjesnici odavna su proniknuli sinkronicitet duše i mora, koji s godinama sve jasnije osjećam. Različita stanja mora odgovarala bi različitim raspoloženjima duše. Bonaca bi tako bila istovjetna dubokoj kontemplaciji, stanju idealne ravnoteže, slici savršenog svemira."
Cima – brodski čuvar
"Mornari razlikuju cimu od prove (konopca kojim se veže pramac, odnosno prednji dio broda) i krme (konopca kojim se veže stražnji dio broda). U Dalmaciji je od riječi cima nastao i glagol cimati, što znači natezati, potezati – baš kao što se cima nateže i poteže. Upotrebljava se također i u značenju zadirkivati, potaknuti i izazivati."
Crnika ili česmina – dugovječna mediteranska dama
"Crniku ili česminu ćete stablo često susresti na Mediteranu. Ova biljka sadrži znatnu količinu peludi kojom privlači pčele. Engleski je naziv za ovu vrstu holm oak, a potječe od antičkog naziva holm, što znači sveto."
Kamen – simbol slobode
"Chevalier tvrdi da je neobrađeni kamen simbol slobode, a smatra ga i dvospolnim jer je dvospolnost savršenstvo prapočetnog stanja. Također, tvrdi da neobrađeni kamen može biti čunjast ili kockast. Čunjasti kamen prikazuje muški element, a kockasti ženski. Kamen je simbol i Majke Zemlje."
Konoba – mjesto rada i opuštanja
"Sama riječ konoba dolazi od latinske riječi canaba, što znači baraka ili koliba. Konoba je bila prostorija u kojoj su se držale bačve s vinom, posude s uljem, suho meso, riba i alati.. U konobi se nakon napornoga rada odmaralo i družilo uz hranu i vino, a ponekad se iz nje mogla čuti i pjesma."
Mačka – svojeglava gospodarica obale
"Za vrijeme Druge egipatske dinastije, oko 2890. g. pr. Kr., u Gornjem Egiptu živjela je Bastet – staroegipatska božica ratovanja koju su ljudi štovali i kao mačku. Također, Egipćani su mačke (lat. Felis catus) smatrali svetim životinjama. Rimljani su donijeli već pripitomljene mačke u svoje carstvo, a smatralo se da su one i prije postojale u europskom dijelu Mediterana."
Maslina – prima omnium arborum
"Legenda kaže da je Atena, najmudrija Zeusova kći, zabola koplje u zemlju iz koje je niknula maslina (lat. Oleaceae). Od tada se smatra kako je ono mjesto na kojem se može vidjeti maslina – Mediteran. Za maslinu se govori da je hraniteljica i simbol mira, blagostanja, obnove i nade."
Morski konjic – brižan otac i opasan lovac
"Morski konjic najubojitija morska životinja. Velika bijela psina ubije 48 % svoga plijena, a morski konjic oko 90 %.Stari Grci pripremali su magične napitke od morskih konjica, a Kinezi i danas pogrešno vjeruju kako je njihovo osušeno tijelo smrvljeno u prah odličan afrodizijak. .. Poznata irska junakinja iz 16. stoljeća Grace O'Malley, gusarska kapetanica zvana Granuaile, na svojim je brodovima isticala zastavu s likom morskog konjica..."
Otok – mediteranska oaza opuštanja
"Morska djevojka Nera i mladić Antonio potajno su se sastajali u uvali kod mjesta Smokvica na otoku Korčuli. Kad je Nerin otac, kralj mora, doznao za to, zaprijetio je da će Antonija pretvoriti u kamen. Nera je obećala da ga više nikada neće vidjeti, no imala je samo jednu želju: da u uvali, u kojoj se sastajala sa svojim dragim, stijene poprime obrise njezine kose."
Sol – mediteransko bijelo zlato
"Rimljani svoje vojnike isplaćivali solju, dok drugi tvrde da su rimski vojnici čuvali tzv. put soli (Via Salaria) u Italiji. I stari Grci robove su ponekad plaćali solju. Soli su se često pripisivala mistična svojstva, a upotrebljavala se i za duhovno prosvjetljenje. Leonardo da Vinci, na svojoj najpoznatijoj slici Posljednja večera, naslikao je prevrnutu bočicu soli ispred Jude. "
Vrša – prastari alat za ribanje
"Ribolov vršama spada u jednu od najstarijih ribolovnih tehnika. Vrše se razlikuju ovisno o namjeni, obliku i materijalu od kojeg su izrađene: bačvare, odnosno dubinske vrše za lov na ugora, kantara i dr.; jastogare, odnosno vrše za lov na jastoge, hlapove itd. i srcolike vrše ili supreše koje služe za lov u plitkom. Putem povijesti ribolova na Mediteranu možemo pratiti i razvoj različitih vrsta vrša. Možda najpoznatija inačica vrše u povijesti – rimska je ribolovna košara (lat. nassa). Nekada su se vrše pravile samo od šiblja, a danas postoje pletene i žičane vrše jer je drvo zamijenjeno modernim materijalima."