Prvi put od kada je Stožer civilne zaštite Zadarske županije uveo dnevne konferencije za medije zbog krize oko koronavirusa, a konferencija u četvrtak je bila 12. po redu, novinarima iz svake redakcije bilo je dozvoljeno postavljanje samo jednog pitanja. Zbog, kako je istaknula glasnogovornica Zadarske županije Vlatka Vučić Marasović, stanja na terenu i potrebe da se liječnici i epidemiolozi što prije vrate svojim obvezama u ovim izvanrednim okolnostima.
Drugim riječima, Zadarska županija bilježi kritične dane po pitanju širenja zaraze i rasta broja pozitivnih osoba. Nakon što je započelo i testiranje u Zadru na koronavirus za očekivati je da će se broj pozitivnih osoba povećati, ali i da će epidemiolozi moći brže reagirati i tako lakše kontrolirati širenje zaraze na lokalnom području.
Deset novooboljelih na području Zadarske županije govori da je rast broja zaraženih u uzlaznoj putanji i da sigurno još neće padati idućih nekoliko tjedana. To ujedno ukazuje na to da je došlo do transmisije virusa na području cijele županije. Pred nam su dakle teški dani i tjedni i zato po stoti put valja ponoviti mantru svih civilnih stožera za sve građane: pridržavajte se mjera zaštite i ne izlazite iz kuće bez potrebe!
Baš zbog takvog promijenjenog stanja, nažalost na gore, konferencije za medije ne bi smjele biti ograničene brojem novinarskih pitanja. Glasnogovornica Vučić Marasović nije se strogo pridržavala svoje odluke i u četvrtak je dozvolila novinarima da ipak postave koje pitanje više pojedinim članovima stožera, ali opet je javnost ostala zakinuta za neke neprijeporno važne i bitne informacije. Možda ne zbog nečije namjere, nego stvorene atmosfere žurnosti u kojoj je nemoguće izreći sve što je potrebno u cilju interesa javnost.
Primjerice, zamoljen da kaže u kojim sve mjestima u županiji ima pozitivnih osoba, epidemiolog Alan Medić je počeo nabrajati neka mjesta i općine u okolici Biograda da bi nasred rečenice stao, u stilu „i tako dalje”. Taj „itd” nije nebitan, ne samo zbog psihološkog efekta kojeg ta informacija ima na građane, naprotiv, članovi stožera dužni su javnosti dati kompletne i točne informacije o svakom problemu vezanim uz epidemiju, jer radi se o javnom interesu i pitanju javnog zdravlja. A takvi nekompletni odgovori, ili namjerno izbjegavanje preciznog odgovora, kod Medića nisu rijetkost.
Jednako tako načelnik stožera Šime Vicković lakonski i s podcjenjivačkim tonom odgovara na pojedina novinarska pitanja i to nakon što je sve novinare nekidan uvrijedio izjavom kako je njemu „jasno da novinari žive od senzacionalizma”. Na isti način bi novinari mogli postaviti i pitanje Vickoviću: od čega vi živite, dožupane? Gdje biste vi bili da nemate stranačku iskaznicu u džepu? Jer Vicković načelnik stožera sigurno nije postao zbog svojih neophodnih profesionalnih znanja u ovakvim krizama, već isključivo zbog političke dužnosti koju je dobio po stranačkom ključu.
Vicković se zbog svoje izjave nije ispričao do danas, a odgovori na novinarska pitanja su mu puni relativiziranja, nepreciznosti i osnovne neinformiranosti, zbog čega je dobrim dijelom zaslužan što je u javnosti stvorena pomutnja oko uvjeta izdavanja i korištenja raznih propusnica. Pripremljeni šef stožera bi trebao te informacije imati u malom prstu i od riječi do riječi ih deklamirati na svakoj novinarskoj konferenciji koje se ne drže zbog njega, nego zbog brojnih građana koji u ovakvim okolnostima opravdano zanima svaka službena i točna informacija.
Druga stvar koja smeta tiče se načina rada službe za odnose s javnošću Zadarske županije, odnosno Županijskog stožera. Nema nikakve dvojbe da u ovakvim izvanrednim uvjetima, izloženi svakodnevnim upitima desetaka novinara iz cijele županije, ali i Hrvatske, kolege imaju težak i nezahvalan posao jer ljude koji nisu vični javnom komuniciranju, pogotovo u kriznim situacijama, moraju na brzinu osposobiti da transparentno i precizno iznose informacije i odgovaraju na brojna, koji put neugodna novinarska pitanja.
Ali unatoč tome smeta kada se na konferencijama za novinare prednost za postavljanje pitanja daje kolegama koji svoja pitanja šalju putem elektronske pošte ili na neki drugi indirektan način, a ne novinarima koji su došli na presicu. U takvim uvjetima i ograničenje od jednog pitanje po redakciji pada u vodu, jer prisutni novinari ne znaju tko zapravo postavlja ta pitanja, jedan ili više novinara, odnosno redakcija, i u čije ime.
Naravno, nisu ovo stvari zbog kojih će svijet propasti, niti to znači da kolege u službi za odnose s javnošću nisu prezaposleni u traženju odgovora na novinarska pitanja, ali ako smo svi na istom zadatku, „jedan tim”, kao što je to više puta istaknuo župan Longin, koji djeluje u interesu javnosti, onda se i svi članovi stožera trebaju ponašati prema novinarima s više respekta.
Normalno da novinari trebaju poštivati rad Stožera i svih ljudi na prvoj crti borbe protiv epidemije kakva se ne pamti u novoj povijesti i većina se tako i ponaša. Ali paušalni odgovori, nepotpune informacije, djelomične činjenice, podcjenjivački ton prema novinarima i novinarskim pitanjima, ne donosi nikakvo dobro u boljem radu stožera i informiranju javnosti. Naprotiv, samo može produbiti sumnje u način njegovog rada. Kritički pogled na događaje, propitivanje odluka stožera i njegovih mjera, prenošenje stavova građana, suočavanje sa životnim problemima u ovakvim krizama, u samom je temelju novinarskog posla. Zato i postavljanje pitanja o radu stožera ne samo da je potrebno, već i neophodno.
Kako je to već napisala kolegica Sanja Modrić: „Rad Stožera treba poštivati, ali ujedno ga je važno propitivati i kontrolirati. To je glavni zakon demokracije.”