SPLITSKI ZADRANIN SANDI VIDULIĆ KOMENTIRA TEKST U 'SLOBODNOJ' ZADARSKOG SPLIĆANINA IVICE NEVEŠĆANINA PREMA KOJEM JE ZADAR OPET METROPOLA DALMACIJE
Analizirajući rezultate koje su ostvarili gradonačelnici koji su se kandidirali na parlamentarnim izborima, portal Gradonačelnik.hr zaključio je kako su državni izbori bili test uoči lokalnih na kojima je većina gradonačelnika potvrdila dominaciju u svojim gradovima. Split je i po tome žalosni izuzetak.
Andro Krstulović Opara je na parlamentarnim izborima dobio najmanje preferencijskih glasova od svih gradonačelnika većih hrvatskih gradova. U Splitu je Opara dobio jadnih 587 glasova, što je manje od 1 posto glasova birača koji su izišli na izbore. Nevažećih listića bilo je 1273. To je dvostruko više negoli je gradonačelnik dobio glasova za Sabor od Splićana.
U Zadru, koji ima 2,3 puta manje stanovništva od Splita, bivši trostruki gradonačelnik i nekadašnji ministar Božidar Kalmeta kojeg je Plenković stavio na dno liste u IX. izbornoj jedinici dobio je 5400 glasova.
Kriza splitske politike
Ova razlika posljedica je teške krize legitimiteta splitske politike koja traje duže vrijeme, ali i različitih puteva kojima su išli ovi gradovi. Razne političke garniture mijenjale su u Splitu na vlasti tijekom zadnjih 25 godina, ali nisu pokazale ništa drugo osim idejnog beznađa i žalosne nemogućnosti da provedu gradske razvojne projekte. Od 11 gradskih projekata koji su predviđeni GUP-om prije 15 godina nije realiziran niti jedan (osim djelomično zapadne obale gradske luke).
Valja reći da se gradilo od devedesetih, nasuo se žnjanski plato, rekonstruirao se veliki objekt na kupalištu Bačvice, napravilo se Rivu i Zapadnu obalu, donio se GUP, Vukovarska je znatno produžena, izgrađen je ispust Duilovo, napravljeno je nekoliko školskih dvorana, dograđeno je nekoliko škola, izgrađena je OŠ "Žnjan-Pazdigrad", izgradilo se dvoranu u Lori, napravljeni su POS-ovi stanovi na Brodarici i Kili, u kulturi se uredilo prostore Etnografskog muzeja, Galerije umjetnina, Knjižnicu Marka Marulića, Galeriju Vidović, koncertnu dvoranu, probijena je Dubrovačka ulica, proširena ulica Domovinskog rata, napravljen je Put Supavla, riješeni su rotori na ulazu u grad, izgrađeno je nekoliko fakulteta na Kampusu...
Ali riječ je o razdoblju od dva i pol desetljeća. Pogledamo li koliko je u bivšoj Jugoslaviji od 1960. do 1985. izgrađeno, razlika je više nego očita. No ne moramo ići u ta vremena i drukčije vlasničke odnose, dovoljno je usporediti Zadar prije 25 godina i danas da se vidi kako se gradio suvislije od Splita.
To je nekakav opći dojam koji se može čuti od mnogih ljudi koji tamo navrate nakon dugo vremena. No nije sve u zgradama. Prema HZZO-u u kolovozu 2020. u Splitsko-dalmatinskoj županiji bilo je 24.484 nezaposlena, a u Zadarskoj županiji 4500 nezaposlenih. U Splitu je bilo 10.316, a Zadru 3043 nezaposlena. To znači da je u Splitu veća nezaposlenost, jer u gradu pod Marjanom je svaki 16. nezaposlen, dok je svaki 24. Zadranin bez posla.
Zadar je postupno izlazio iz poslijeratne tame u kojoj su političari vlast dijelili s opskurnim likovima iz polusvijeta od kojih su neki postali ratni veterani, a petljali su se u politiku i biznis.
U doba dok je Reno Sinovčić bio moćan i kontrolirao medije nije se znalo tko je utjecajniji, on ili Kalmeta. No ta ružna vremena u sjećanju Zadrana blijede. Ali je zato Split koji nije osjetio ratna razaranja danas najozloglašeniji desničarski grad. Ako treba napraviti kakav primitivni politički eksces, najbolja pozornica je splitska Riva, to već svi u Hrvatskoj znaju.
Od Kutle do Keruma
U svoj toj žabokrečini kao riba u vodi pliva Željko Kerum i lijepi pršut na čelo, izrugujući se potrebi da u takvoj sredini ima izborni program, a politički utjecaj otvoreno koristi 12 godina da bi pogodovao sebi i svojim bližnjima. Ali on je došao na situaciju koja je bila pripremljena konstantnim izluđivanjem građana.
Ne zaboravimo da je u devedesetima neformalni gospodar Splita i srednje Dalmacije bio Miroslav Kutle, a gradsko Poglavarstvo mu je plaćalo nemali najam kako bi mogli održavati sjednice u "Gljivi", u kompleksu "Koteksa". Osim toga, u beščašću splitskog političkog života izredala se galerija konvertita koje se više nitko ne sjeća. U jednom trenu bi neki turbodesničar naglo podržao SDP, ili bi bilo obratno, ako je bila na vlasti desnica.
Lista Velog mista, sastavljena od poduzetnika koji su ušli u politiku, doslovno je ucjenjivanjem HDZ-a srušila Zvonimira Puljića, valjda jedinog gradonačelnika koji je djelovao kao gospodin usred tog cirkusa.
Postavljen je neiskusni Ivan Kuret koji je potpisao famozni aneks ugovora za dvoranu u Lori, koji je zamalo Grad bacio u stečaj, no, srećom, dr. Dejan Kružić uspio je dokazati ništetnost tih ugovora.
S druge strane, splitski HDZ i SDP su spremni na bilo kakvo sramoćenje da bi zadržali privid vlasti. No takve trgovačke koalicije odlikuju nestabilnosti, ekscesi, bezidejnost i klijentelizam. Na koncu se zaboravi i na neke dobre komunalne zahvate koji se izgrade.
U Zadru se kriza vlasti dogodila kad je Stanislav Antić, legendarni direktor SAS-a, jedne od najuspješnijih tvrtki u socijalističkoj Jugoslaviji, s nezavisnom listom osvojio 10 vijećničkih mjesta. Božidar Kalmeta je makijavelističkim lukavstvom pridobio Renatu Peroš, dao joj mjesto ravnateljice Narodnog muzeja, mogućnost da zapošljava koga hoće, i otad u Zadru nema "oporbene situacije". No razlog tome je i loša organizacija oporbenih stranaka.
Nakon ovih parlamentarnih izbora, glavna politička tema u Zadru je bila hoće li taj grad imati ministra iz Zadra, ili četiri državna tajnika, jer je jedno od toga Kalmeta obećao. Nakon što je Plenković rekao da iz EU odnosi 22 milijarde eura, počelo se osobito brojati državne tajnike iz Zadra, upravo s namjerom da se procjeni koliko će dobiti Zadar i njegova županija iz državne blagajne i EU sredstava.
U Splitu se godinama govori da njihovi saborski zastupnici, ministri, ili čak predsjednici Vlade, primjerice Sanader, ništa ne urade za svoj grad. Zato ih više nitko ne broji, čak ni u doba opće recesije uslijed COVID-19.
Prošle godine Zadar je proglašen najuspješnim hrvatskim gradom u povlačenju EU sredstava. Ove godine na mrežnim stranicama Grada Zadra objavljeno je da u 2020. godini provodi 31 projekt ukupne vrijednosti 250 milijuna kuna. Od toga je 206 milijuna kuna nepovratnih sredstava, što je nešto manje od trećine godišnjeg proračuna Grada Zadra. Također, pohvalili su se da je od 2013. godine u Zadru provedeno 39 EU projekata ukupne vrijednosti 87 milijuna kuna.
S druge strane, Split je loš u povlačenju EU sredstava pa svoj novac troši u zahvate koje Zadru financira EU. Tako Split ima dupli trošak, ne uzima EU novce, već mora ulagati svoje. U situaciji kresanja proračuna zbog koronavirusa to je loša praksa.
Što je "gradskost" nekog grada
Nadalje, ono u čemu se prepoznaje "gradskost" nekog grada je ulaganje u javne sadržaje. S današnje urbanističke perspektive može se reći da je Zadar imao čak sreće jer je bio okupiran vojarnama JNA na području grada. Nakon rata bivše vojarne koje površnom i položajem zauzimaju značajne prostore središnjih gradskih zona privode se (neke brže, a neke polako) javnim namjenama (Dom zdravlja, Županija, Gradska knjižnica, sveučilišni odsjeci, s poluotoka se preselila policija, upravo se gradi Centar za mlade, na Ravnicama se namjerava graditi javna garaža...).
Split ima veće Sveučilište s više referenci, ali urbanistički gledano, Sveučilište u Zadru je ostalo prisutno u gradu, dok je splitsko otišlo na Kampus. Sveučilište u Zadru drži neke od najvrednijih nekretnina u središtu grada. Upravo se gradi novi studentski dom na prostoru jedne od bivših vojarni, gdje će se jednom izgraditi novi kampus, ali nema žurbe.
Poseban je fenomen na nivou Hrvatske zadarski ŠC Višnjik, s kompleksom vanjskih sportskih terena koji su potpuno javni i dostupni za svakodnevnu rekreaciju, a nastao je od kasarne za obuku vojnika "Ante Banina". U sklopu ŠC Višnjik su i zatvoreni bazen, teniski centar i dvorana Krešimira Ćosića. Tisuće građana od djece do staraca dnevno dolazi na rekreaciju.
Izgradio je i Split Spaladium Arenu, ali samo djelomično, i upleo se u težak financijski skandal kao jedini od svih gradova koji su gradili dvorane za svjetsko rukometno prvenstvo. Projekt još nije dovršen, djeluje neugledno, iako je sama dvorana efektna i funkcionalna iznutra.
Od kulturnih sadržaja u Zadru se EU novcima obnavlja Providurova palača, što je veliki zahvat, a slijedi nakon skupog zahvata obnove Kneževe palače. U kratkom roku izveden je značajan zahvat na Muraju kojim su mletački bedemi pod zaštitom UNESCO-a preuređeni u pješačku zonu.
Također, zadarska riva koja je najveća u Dalmaciji obnovit će se za 75 milijuna kuna bez troška Grada. Nekima smeta što će na gat koji će se produžiti doći putnički promet električnim brodovima, ali to je svakako bolje od planova da se gradi na rivi, koji dolaze od onih koji ne prihvaćaju zelenu rivu (koja bi se mogla dodatno hortikulturno urediti) kao prostor odmora i relaksacije od gradske zagušenosti, već je žele komercijalizirati.
U razvojnom smislu Split jedva da je učinio hvalevrijednih pomaka. A to ima cijenu. Split je na popisu iz 1991. imao 200 tisuća stanovnika, a procjena je Državnog zavoda za statistiku da je u 2018. imao 170 tisuća. Dakle, u 27 godina, ostao je bez oko 30 tisuća stanovnika.
S druge strane, Zadar je imao 1991. 80 tisuća, 2001. pao je na 72 tisuća, ali je već 2011. narastao na 75 tisuća. Procjena je DZS-a da je 2018. zadržao toliko stanovnika, čak s blagim porastom. Pokažu li se na popisu stanovništva koji slijedi dogodine procjene DZS-a točne, Split je u mnogo većem demografskom gubitku od Zadra.
Ultra, dobro i loše
Vrtoglavi porast masovnog turizma u Splitu dogodio se ponajviše zahvaljujući Ultra festivalu. To je nesumnjivo pomoglo kućnim financijama mnogih iznajmljivača i turističkim agencijama. Ali tako nagli i nekontrolirani rast opterećuje infrastrukturu do krajnjih granica. Što će biti u budućem (post) COVID razdoblju, ostaje vidjeti. U svakom slučaju, Split je do sada bio rekorder u rastu gostiju, a jedva da je imao koji pošteni hotel, što ga je izdvajalo od drugih gradova. Preporuke stručnjaka su da više razvija hotelsku ponudu.
U Zadru projekti imaju duži vijek trajanja nego u Splitu. Luka i industrijska zona Gaženica je planirana još od 1971. Zanimljivo je da se još 1974. javila ideja da se u Gaženici osnuje slobodna zona, što je bio prvi takav prijedlog na području SFRJ.
Gaženica je u blizini zračne luke, što se ističe kao prednost, kao i njezina vezanost za željezničku trasu koju se namjerava osuvremeniti. Tu su cestovna linija, ribarska luka, a ove godine izgrađen je terminal od 19 milijuna eura. Pitanje je što će ubuduće biti s kruzerima, hoće li profunkcionirati koncept Zadra kao "home porta" za ovu vrst turizma.
No možda je veći izazov hoće li profunkcionirati proizvodna zona Crno od 400 hektara s kojom se godinama računa kao resursom od velike važnosti. U Zadru su tražili investitore na sve strane, bez obzira na to što na Zapadu nisu gledali blagonaklono na autoritarne režime u tim zemljama – putovali su u Kinu i dovodili turske poduzetnike, spominjalo se Ruse u vezi naftnog terminala. U isto vrijeme provode EU projekte s Italijom.
Proizvodnja još nije značajnije pokrenuta, ali se barem stvaraju preduvjeti s dovođenjem infrastrukture, koju Zadranima drugi plaćaju, pa će jednom valjda veliki investitori doći. Bitno je da ne misle da se može ovisiti samo o turizmu, jer je koronavirus pokazao koliko je ta vrst ekonomije fragilna.
Split ima sjeverni dio grada, na kojem ima spoj željeznice, ceste i mora, ima industrijske pogone od kojih su neki još aktivni. Ali sadašnja vlast tu umjesto poticanja suvremene industrije koja bi bila ekološki prihvatljiva, namjerava graditi stanove, hotele i poslovne prostore. Dakle, pretvoriti to područje po namjeni u ostatak grada, iako se turizam pokazao osjetljivom biljkom. K tome, Split je drugi put od Vlade dobio dio bivše vojarne na Dračevcu nakon što ju je izgubio, jer godinama nije ništa napravio s njom, ostaje vidjeti što će sada biti.
Kad je krenula gradnja POS-ovih stanova, u Zadru su se gradili jedni od najpovoljnijih u Hrvatskoj. Split je srušio bivšu "Jugoplastiku" (kasnije "Diokom") radi POS-a, a Zadar je prije toga izgradio na Smiljevcu stanove za nešto više od 600 eura/m2, koji su bili čak 300 eura jeftiniji po četvornom metru od POS-a koji se izgradio na splitskoj Brodarici. Kasnije su se i u Zadru dizale cijene POS-ovih stanova, bilo je i skandala s preprodajama i iznajmljivanjima, ali s daleko manje muke nego u Splitu, gdje su kupci na Brodarici i Kili prolazili agoniju da bi došli do jeftinijih kvadrata.
Razlog je i što je Split bio jedini grad koji nije mogao naći parcelu za POS, privatnim splitskim stanograditeljima omogućeno je da kupe zemljišta na Brodarici i Kili, pa se u silnim odugovlačenjima do zadnjeg nije znalo hoće li APN graditi stanove, ili je bolje kupiti skupi tržišni stan kod "pouzdanih igrača".
Žnjan od 150 milijuna eura
Split najviše od svih gradova pati od lažnog mesijanstva. Kad je za dolazak pape Ivana Pavla II. nasut žnjanski plato govorilo se da mu je vrijednost 150 milijuna eura jer će se na njemu moći svašta izgraditi, da bi se potom priznalo kako to nije izvedivo zbog statičkih razloga. Ali te bajke su bile uvod za gradnju stanova u turističkoj zoni po najgorim urbanističkim planovima, od kojih su neki bili poništavani od nadležnog Ministarstva, a neki su bili predmet istrage DORH-a.
Drugi put su ekonomski vračevi koji su trebali spasiti Split bili isluženi arhitekti domaćeg podrijetla iz Amerike, koji su zajedno s vremešnim američkim poduzetnicima, bivšim američkim časnicima, nudili AFCO projekt, kojim je s hotelima trebalo preplaviti gradsku luku. Zatim je Vicenco Blagaić nudio "Hrvatski san", novi grad na Čiovu s 50 nebodera po uzoru na Manhattan od 100 tisuća stanovnika, za koji se uvjeravalo građanstvo da vrijedi milijarde eura...
Andro Krstulović Opara je radi takozvanog Masterplana koji bi preporodio Split gradnjom stanova za 16 tisuća ljudi na Kopilici, elitnim stanovima na istočnoj obali i hotelima, zaposlio na ugovoru savjetnika Emila Zelića. Za njega su iz Banovine lažno uvjeravali medije i javnost da je povratnik iz Kanade. No, čovjek ima, kako smo otkrili i pisali u "Slobodnoj", osigurano direktorsko radno mjesto u Torontu, a u Splitu se nalazi na neplaćenom dopustu. Struka je vrlo kritična prema Masterplanu i proceduri, a Opara kaže da i dalje vjeruje u njega.
Ipak, brojke govore svoje. Državna revizija Zadru i Dubrovniku već nekoliko godina zaredom daje bezuvjetna, odnosno povoljna mišljenja na poslovanje grada, dok Grad Split to niti jedan put nije dobio.
Rebalansom splitskog proračuna za 2020., u odnosu na planirane, ukupni prihodi smanjeni su za 246 milijuna, a Grad će se zadužiti za 90 milijuna. Tome je dodano i 30 milijuna kuna iz prenesenog viška od prethodne godine. Grad Zadar je smanjio proračun za samo 30 milijuna bez zaduživanja. Ali se zadužio na drugoj strani, digao je kredit od 150 milijuna kuna da bi grad u sklopu aglomeracije Zadar – Petrčane, kad se bude gradio sustav odvodnje, uredio kolnike, nogostupe i rasvjetu na čak 317 gradskih ulica.
Zadru 135 milijuna, a Splitu 18 milijuna eura
Osim toga, samo u ovoj godini dovršeni su centar za osobe s posebnim potrebama Mocire i Centar za kreativne industrije (19,9 milijuna kuna financira EU).
Potpisan je ugovor za novi Inkubator za poduzetnike koji EU financira s 18 milijuna kuna, Medicinska škola "Ante Kuzmanić" dobila je dva EU projekta vrijedna 90 milijuna kuna.
Pred parlamentarne izbore Plenković i ministar za regionalni razvoj i EU fondove Marko Pavić donijeli su u Zadar ugovore od 135 milijuna kuna (od toga 105 nepovratnih) za četiri nova EU projekta. Radi se o rekonstrukciji 900 metara jedne od središnjih gradskih ulica s trakama za javni prijevoz i bicikliste, izgradnji infrastrukture za poduzetničku zonu Crno, obnovi kompleksa bivše crkve i samostana sv. Nikole za Međunarodni centar za podvodnu arheologiju, te obnovi 2000 četvornih metara stare Tehničke škole na poluotoku za potrebe Sveučilišta.
Ministar Pavić rekao je da je Zadar trenutačno najbolji u provedbi ITU mehanizma u Hrvatskoj, a potom došao u Split i s Oparom potpisao ugovor za samo 18,2 milijuna kuna za projekt "Palača života – grad mijena", u koji je uključena obnova bivše gradske vijećnice koja je dobila kancelariju na krovu. Splitski birači su na nedavnim izborima poručili što misle o takvoj gradskoj politici.