StoryEditor
4 kantunaEKSKLUZIVNI INTERVJU

Darija Katuša govori o optužbama za mobing u zadarskoj bolnici, godišnjim odmorima za sestre, sukobu s dr. Nakićem, sindikalcem Bralom, ravnateljem...

Piše Ivica Nevešćanin
24. svibnja 2020. - 21:43
Darija Katuša, glavna sestra OB ZadarLuka Gerlanc/Cropix

„Za vrijeme trajanja pandemije konstantno je maltretirala medicinske sestre; tjerala ih je da koriste stare i nove godišnje za vrijeme izolacije; upisivala im je dane godišnjeg retrogradno bez njihovog pristanka; prijetila im je premještajima i otkazima ako joj se suprotstave; to je bio vrhunac iživljavanja nad medicinskim sestrama koje traje od njenog imenovanja; na prijave o njenom učestalom i kontinuiranom mobingu ravnateljstvo i Upravno vijeće bolnice odbijaju se očitovati; uživa političku zaštitu pa može raditi što je volja; dr. Dario Nakić joj je dao opomenu pred otkaz zbog mobinga i prepravljanja terapijskih lista pacijentima; zbog toga nije smjela biti rukovoditelj niti jedne bolničke službe; dokumentacija o tome je otuđena iz bolničke arhive; dr. Željko Čulina je tražio njezin premještaj ili će sam dati otkaz...”

Ovo je samo dio optužbi koje je Marko Pupić Bakrač, vijećnik Akcije mladih, javno iznio na zadnjoj 'elektronskoj' sjednici Županijske skupštine protiv Darije Katuše, glavne sestre Opće bolnice Zadar.

Iako Pupić Bakrač nije iznio niti jedan dokaz za svoje tvrdnje, dio medija je bezrezervno prenio njegove riječi i tako pokrenuo rijetko viđenu harangu na ženu koju do danas, tjedan dana od Pupić Bakračevog istupa, nitko nije nazvao kako bi je priupitao za komentar i je li sve ono o čemu lamentira vijećnik Akcije mladih baš tako. Naprotiv, objavu Pupić Bakračeve paskvile neki su dočekali s puno žući te su, uz svesrdnu pomoć 'anonimnih komentatora', iskoristili priliku da Katušu, dok tako premlaćena leži na podu, a oduzevši joj prethodno pravo da iznese svoje mišljenje, još jednom junački odvale nogom u rebra.

I baš kad se činilo da je tom mrcvarenju došao kraj, za riječ se javio Ivan Brala, sindikalni povjerenik Sindikata medicinskih sestara i tehničara – zajedno u OB Zadar, kako bi u ime sva svoja 22 člana podsjetio javnost na Katušine „krimene” iz 2010. godine, u vrijeme ravnateljstva dr. Darija Nakića, ali i na činjenicu da 15. lipnja protiv njega počinje suđenje temeljem tužbe za uvrede i klevetu koju je protiv njega podnijela - Darija Katuša.

Dakle, slučajno ili ne, manje od mjesec dana prije ročišta za klevetu, sindikalac Brala koristi gužvu i šalje otvoreno pismo zadarskim medijima, upadljivo sličnog sastava i rukopisa kakvog je Pupić Bakrač prethodno uputio županijskoj skupštini.

Potom je u medijima reagirao ravnatelj bolnice dr. Željko Čulina kako bi ukazao na činjenicu da je bolnica, u dogovoru s predstavnicima radnika – Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi, Liječničkog sindikata i Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara/tehničara - ispoštovala sva prava radnika tijekom pandemije koronavirusa.

Kako bi barem donekle zaustavila taj javni linč, Darija Katuša je angažirala odvjetnika, te je medijima uputila prilično detaljan demant Pupić Bakračevih optužbi, no šteta je napravljena, sjena sumnje je ostala visjeti u zraku, a kad se perje jednom razleti teško ga je vratiti u jastuk...

image
Luka Gerlanc/Cropix

Magistra sestrinstva Darija Katuša ima 29 godina radnog staža. Na poziv ravnatelja dr. Željka Čuline prije nešto malo manje od tri godine imenovana je na mjesto pomoćnika ravnatelja za sestrinstvo - glavne sestre zadarske bolnice. Od 1058 zdravstvenih djelatnika u OB Zadar, pod njenom izravnog ingerencijom ih je 771. U svom poslu, prije svega, kaže, voli profesionalnost, odgovornost, rad i red. Zbog toga je, ne bez razloga, mnogi smatraju drugom najvažnijom osobom medicinske ustanove koja ukupno zapošljava 1325 ljudi.

Kontekst u kojem se sve ovo događa je vrijeme nakon što je zadarska bolnica izvrsno odgovorila na pandemiju SARS CoV 2. Unatoč dva izravna prodora virusa, uspješno je sačuvala funkcionalnost i spriječila širenje zaraze unutar bolničkog sustava, s minimalnim posljedicama za osoblje. Naime, nitko od 70 medicinskih sestara i dvadesetak liječnika koji su svakodnevno radili na COVID odjelima u kontaktu s najtežim pacijentima, nije se zarazio, a ukupan broj zaraženih medicinskih djelatnika je bio zanemariv. No umjesto pohvala i priznanja, dogodio se napad s političke govornice koji je sve pozitivne rezultate gurnuo u drugi plan.

Slobodna Dalmacija je jedina kontaktirala Dariju Katušu i dala joj priliku da odgovori na napade.

Kako proživljavate ovo što vam se događa, od politike do medija?

- Trenutno se osjećam prazno, emocionalno dosta potrošeno i vrlo iscrpljeno. S druge strane, nalazim se u jednoj dosta čudnoj situaciji gdje imam snagu izvršavati svoje svakodnevne poslovne obveze, umiriti svoju obitelj, ali i ono najbitnije – ljudima koji su stvarno radili u COVID Odjelima dati do znanja da su odradili uistinu dobar posao i da trebaju biti ponosni na učinjeno. Za to koristim svaku priliku, u svakom kontaktu s njima pokušavam im odati priznanje za učinjeno.

U bolnici radite 29 godina, je li vam se ikad nešto slično dogodilo? Je li vas netko prije na ovakav način prozvao za vaš rad?

- Ne, na ovakav način nikada. Po ocjenama koje sam dobivala unutar bolničkog kruga moj rad nikada nije bio upitan. I oni s kojima sam u poslu dolazila do neslaganja, nikada moj rad nisu komentirali na način da je bio loš. Prvi sam put izložena ovakvim napadima, prvi sam put doživjela da se ono što radim od nekih okarakteriziralo kao jako loše. Kroz radni vijek bilo je situacija u kojima je bilo razmimoilaženja mišljenja, gdje smo imali određena neslaganje po pitanje onoga što treba napraviti ili kako bi nešto trebalo izgledati, ali komentari na moj rad nikada nisu bili ovakve vrste.

Kao glavni krimen spočitava vam se da ste nekim sestrama retroaktivno upisali korištenje godišnjih odmora u vrijeme kad su zapravo radile, uz prijetnju da će biti premještene ako to ne prihvate?

- Krenula bih redom. Kad smo dobili naputak od Ministarstva zdravstva da posao unutar bolnice organiziramo prema potrebama pandemijske krize u njemu je pisalo da bi najprije jedna polovina, a kasnije jedna trećina djelatnika, u ovom slučaju medicinskih sestara trebala biti u „rezervi“ za posao. Međutim, kad imate određen broj medicinskih sestara ne možete taj broj na slijepo podijeliti u dvije ili tri grupe, pa reći jedna će biti tu, druga će raditi, treća biti doma i čekati poziv. Od ukupnog broja sestara morate stvarno i realno vidjeti tko je uistinu spreman za rad. Ako iz toga broja izuzmete medicinske sestre koje po rješenjima HZMO-a imaju tjelesna oštećenja i smanjenu radnu sposobnost (bolesti kralježnice, kronične bolesti, hipertenzija, dijabetes, respiratorne tegobe, astma...), a mi takvih medicinskih sestara imamo više od 20 posto, potom i medicinske sestre starije životne dobi, medicinske sestre zbog ograničenja vezano uz bolest ili dob djeteta, dobijete razmjerno ograničen broj raspoloživih medicinskih sestara za ad hoc organizaciju novog modusa rada bolnice za COVID odjele. Sve što smo radili, radili smo brzo, ali ne i nepromišljeno, osiguravali smo uvjete najbolje što smo mogli u danom trenutku, a sve kako bi što je moguće više suzbili svaku mogućnost ulaska i širenja zaraze. I u tome smo uspjeli.

image
Županijski vijećnik Akcije mladih Marko Pupić Bakrač
Luka Gerlanc/Cropix

Želite reći da niste imali dovoljno sestara za rad u Covid odjelima?

- Dakle, shvaćajući što nas čeka znali smo da naš bolnički sustav trebamo prilagoditi novonastaloj situaciji, i to brzo. Na kolegiju glavnih sestara zamolila sam glavne sestre Odjela/Službi da mi za početak dostave imena i prezimena medicinskih sestara i tehničara koji se dobrovoljno javljaju za rad s pacijentima suspektnim na COVID 19 i moguće oboljelim od COVID 19. Do slijedećeg dana taj broj je bio pet. Tako je i ostalo. To vam govori koja je tenzija straha bila i među nama zdravstvenim radnicima, što ne treba zamjeriti. Nitko od nas, niti zdravstvenih radnika, a niti ljudi van zdravstvenog sustava nije znao što nas čeka, a slike iz neposrednog susjedstva (Italija) su bile strašne. Iako je velika većina nas pokušala potisnuti taj strah, moram kazati da se većina mojih kolegica i kolega ipak nadala da neće biti prozvani. Ali u nekoga morate uprijeti prstom, mi smo zdravstveni radnici, ovo je bolnica i ovo je naša obveza. S druge strane, kad izdvojite sve one koje smo prije spomenuli: medicinske sestre sa smanjenom radnom sposobnosti, medicinske sestre starije životne dobi, kolegice koje rade u ambulantnom radu i dugi niz godina nemaju doticaj sa stacionarnim radom, broj raspoloživih sestara vam se drastično smanjuje. Kako angažirati medicinsku sestru iz ambulante ili sestru od 55, 60 ili više godina, ako znam da u COVID odjele dolazi aparatura i uređaji od pet-šest i više različitih dobavljača, je li realno očekivati da će brzo moći upravljati svim tim uređajima, a vremena za prilagodbu nemate? Ne želim umanjiti njihov rad, cijenim sve kolegice, ali za njihovu dob treba vrijeme prilagodbe na takve okolnosti kojeg bolnica u tom trenutku nije imala. Odluke su se morale donositi žurno, nije bilo mjesta za uhodavanje.

Vratimo se na pitanje. Problem je ispao s godišnjim odmorima sestara, ali medicinske sestara koje nisu radile u COVID odjelima?

- Tako je.

Gdje su one radile?

- Te su medicinske sestre radile u ambulantama i odjelima gdje nije bilo pacijenata oboljelih od COVID 19. Na nekim od tih odjela, napominjem da nije uzrokovano njihovom krivnjom, ali je činjenica, imali smo jednog ili dva pacijenta u mjesec dana, npr. Odjel za oftalmologiju. U jednom slučaju se radilo o Službi za ginekologiju koju sama odlučila za početak ne dirati jer u toj službi radi 58 primalja i samo nekoliko medicinskih sestara, a koje ću upotrijebiti ako baš budem morala, ako situacija eskalira ili ako budemo primorani dio sestara mobilizirati prema drugim bolnicama, što je također stajalo u naputku iz Ministarstva zdravstva. Odlučila sam da ću, ukoliko do toga ipak dođe, medicinske sestre zrelije životne dobi povući u naše COVID odjele, a medicinske sestre mlađe životne, dobi koje smo tada već preraspodijelili u COVID odjelima u većem broju, poslati u druge ustanove. Dakle, bez obzira na nastali pritisak zbog nove situacije, imala sam širu sliku što želim i kuda bi se stvari mogle kretati. Mislim da sam u tom trenutku radila dobar posao i sve svoje odluke koje sam donijela nastojala sam donijeti u suradnji s ravnateljem i zamjenikom ravnatelja.

Očito nitko ne dovodi u pitanju vaše ponašanje u krizi i stručne odluke koje ste donosili nego zakidanje kolegica za radna prava koje nisu radile s pacijentima oboljelima od COVID 19, na odjelima s jednim, dva ili pet-šest pacijenata...

- Njihova interpretacija će biti da su i one bile u bolnici. I da sam ja imala mogućnosti i pravo i njih rasporediti da sam htjela. I to je točno. Ali u prethodnim rečenicama pokušala sam vam objasniti razloge zbog kojih isto nisam učinila.

Dobro, što se dogodilo?

- Od kraja mjeseca, točnije od 23. ožujka, u našoj bolnici je došlo do promjene u načinu rada. Odjeli su se među sobom podijelili na dva dijela, kao zasebne jedinice. Jedan tim bi bio kod kuće jedan ili dva tjedna, kako su se dogovorili, a jedan je radio. Dok su bili kod kuće bili su jednako plaćeni kao i da rade. To se zove „prekid rada zbog okolnosti za koje radnik nije odgovoran“, tzv „covid dani“. Ali, ja sam s tih istih odjela morala uzeti određeni broj medicinskih sestara za COVID odjele. Znači da se njihov broj dodatno smanjio, a rad u timovima je bilo nemoguće organizirati bez fuzioniranja odjela, osim ako nećete ići u prekovremene sate. Prekovremene sate nisam odobravala jer se ukupan broj pacijenata sveo na četvrtinu u odnosu na vrijeme prije pandemije SARS CoV-2, a odjele nismo fuzionirali.

Prvog travnja sam uputila okružni mail svim glavnim sestrama da pokušaju iskoristiti stare godišnje odmore do 30. lipnja, a kada iskoriste 2019., ako to bude i prije 30. lipnja, dogovarati ćemo se za godišnje iz 2020., jer nismo znali kakva će situacija biti, kako će se odvijati i koliko će trajati tadašnje stanje. Gledano zakonski, korištenje starih godišnjih odmora do 30. lipnja slijedeće godine, trebalo bi se koristiti samo u iznimnim slučajevima, a mi smo iznimne slučajeve pretvorili u normalno. Zašto? Unatrag, čak i desetak-petnaest godina, nedostatan broj djelatnika je prouzrokovao nemogućnost korištenja godišnjeg odmora od 1. siječnja do 31. prosinca tekuće godine, pa se dio prelijevao na slijedeću godinu. S godinama je istih bilo sve više, dok nam 30. lipnja slijedeće godine nije postao zapravo 31. prosinca tekuće godine. U međuvremenu smo zapošljavali više i liječnika i medicinskih sestara. Moram kazati kako je prošle godine ravnatelj iznio Plan za korištenje godišnjih odmora s ciljem da se što više godišnjih odmora iskoristi u tekućoj godini kako bi kroz naredni period od dvije ili tri godine uistinu uspjeli godišnje odmore iskoristiti u roku predviđenom Zakonom o radu.

image
Luka Gerlanc/Cropix

I, što je bilo?

- Neke kolegice iz ambulantnog dijela i iz odjela koji nisu bili dotaknute pacijentima oboljelima od COVID-19 iskoristile su stare godišnje odmore i ostala im je mogućnost korištenja godišnjih odmora za 2020. godinu. Rekla sam im neka idu na godišnji. U Zakonu o radu, a isti regulira korištenje godišnjih odmora, piše da radnika 15 dana prije nego što upućujete na godišnji odmor o tome trebate pismeno obavijestiti. Do sada bolnica nikada nije radniku slala pisani dopis 15 dana ranije i nitko od toga nije stvarao probleme. Ali isto tako i djelatnici trebaju na vrijeme zatražiti godišnji odmor pisanim putem, što do sada nikada nisu činili. Dakle, do sada to nije bila praksa, što će u buduće biti ispravljeno. I sad, što je to onda što me zapravo „kači“... Sami prosudite...

Ako sam dobro razumio, medicinskim sestrama koje su bile na tzv.„covid danima” upisivali ste nove godišnje odmore. Jeste li pritom prijetili medicinskim sestrama, tko ne prihvati bit će premješten u drugi odjel?

- Ne, nikada! Ja s kolegicama hijerarhijski komuniciram. Gotovo sva moja komunikacija je usmjerena na takav način. Prema Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta OB Zadar imenuju se glavne sestre Odjela i glavne sestre Službi, koje su onda odgovorne glavnoj sestri Bolnice za sve sestrinske poslove, pa i organizaciju godišnjih odmora. Zahtijevam da svaki djelatnik poštuje tu proceduru pa i za razgovor sa mnom. Najprije se treba prijaviti svojoj glavnoj sestri i pokušati riješiti problem, ako ne ide, dolazi kod mene gdje pokušavamo zajedno riješiti nastalu situaciju. Ako ne ide niti tako uključuje se i pravna služba i ostali koji su potrebni kako bi se situacija razriješila.

Kad sam doznala da se desetak kolegica obratilo sindikalnim predstavnicima i Službi pravnih poslova OB Zadar tražeći povrat godišnjih odmora, pozvala sam ih preko glavnih sestara da dođu na razgovor sa mnom. Došlo je šest kolegica.

Šest?

- Da. Rekla sam im da ja stvarno smatram kako s obzirom na situaciju u kojoj jesmo, a već je bio travanj, i kako su se planovi godišnjeg odmora poremetili, da je iste potrebno koristit, a naročito jer ne znamo kakva nas jesen očekuje pa ih možda i neće biti moguće iskoristiti. Kao zaključak sastanka rekla sam im da sami moraju napraviti plan korištenja godišnjeg odmora, ali da smatram da mi zdravstveni djelatnici moramo pokazati jednu određenu dozu socijalne osjetljivosti i solidarnosti. I to u mjesecu kad je 25 tisuća ljudi u Hrvatskoj ostalo bez posla. Ja naime još uvijek držim ispravnim i stava sam, da zdravstveni radnik, osim profesionalnog odnosa prema poslu, treba imati i dozu socijalne osjetljivosti za društvo u kojem živi i za zajednicu kojoj pripada. Jer ta je zajednica bila vrlo osjetljiva na nas u OB Zadar. Dobili smo jako velik broj donacija, ljudi su davali i 50 i 100 kuna, koliko je tko moga kako bi pokazali da su uz nas i da su i oni s druge strane zdravstvenog sustava spremni založiti dio sebe da se svi zajedno uspješno obranimo od pandemije u kojoj smo se našli.

U tom trenutku mi moramo pokazati jednu socijalnu osjetljivost, pa čak i ako ćemo je mjeriti s domoljubljem, neka to bude domoljublje, ali također da im nitko njihova prava neće ukidati.

Je li vas neka od tih sestara nekad prije možda prijavila za mobing ili nešto slično?

- Ne. One su htjele razgovarati s mnom i došle su.

Jeste li korištenje godišnjih odmora prethodno usuglasili s sindikatima? Naime, iz sindikata medicinskih sestara su nam rekli da je do problema došlo zbog različitog tumačenja uputa Ministarstva zdravstva. Vi ste tvrdili jedno, sindikati drugo...

- Gledajte, da je uputa Ministarstva zdravstva bila jasna, ne bi bilo ovakvih problema. Na navedeni dopis iz Ministarstva zdravstva je otvorenim pismom ministru, u dva navrata, reagirala i Udruga poslodavaca u zdravstvu, a nju čine svi ravnatelji bolnica. Ravnatelji su uvidjeli da se određeni dio teksta može tumačiti dvojako, te da bi moglo doći do određenih poteškoća kod unosa radnih sati u Centralni obračun plaća. Formirati nove odjele i na istima povećati broj radnika zbog specifičnosti nošenja zaštitne odjeće, biti operabilno spremni za mobilizaciju radnika prema drugim ustanovama i paralelno iskoristimo sve što imamo od obveza prema radnicima - godišnjih odmora, slobodnih dana, itd. jednostavno je nemoguće. Ja sam za medicinske sestre i one kojima sam hijerarhijski nadređena, donijela odluku i rekla da, s obzirom da ne znamo što nas sve čeka, a moramo biti organizirani, jedino tako možemo sačuvati radna prava i iskoristiti godišnje odmore. A što je netko zamislio da u travnju tekuće godine ne treba koristiti godišnji odmor iz iste te godine, dakle 2020., jer mu nisam uputila pisani dopis o početku istog 15 dana ranije, to je meni i sada teško razumjeti...

image
Ravnatelj OB Zadar Željko Čulina
Jure Miskovic/Cropix

Za što ste zapravo zakinuli svojih šest ili deset kolegica? Iz sindikata kažu da je postignut sporazum, odnosno da je sve ispravljeno?

- U materijalnom smislu za nula kuna. Prema Zakonmu o radu, članak 95., jednako se obračunavaju i dani godišnjeg odmora i tzv. covid dani. Ako vam ja pišem „covid dane”, a ne pišem godišnji odmor, onda godišnji odmor ostane neiskorišten. To je sva šeta koju sam im napravila, i sav benefit koji su one dobile. I da ispravim, na razgovor ih je došlo šest, a kasnije je povrat godišnjega iz 2020. godine zatražilo više kolegica, čak i one koje prvotno nisu uložile prigovor, kasnije su zatražile povrat. Isto tako ima i kolegica koje su ostale pri odluci da godišnje odmore iz 2020. godine uredno ostave kao iskorištene po svojoj volji. Također da podsjetim, u tom konačnom broju na kraju nema niti jedne medicinske sestre iz COVID odjela.

Kako je ravnatelj reagirao? Je li on znao za nezadovoljstvo sestara izazvano vašim odlukama?

- Znali smo da postoji određeno nezadovoljstvo i pokušali smo to iskomunicirati sa strukovnim sindikatom medicinskih sestara i tehničara. Povjerenici Dragani Čupić, medicinskoj sestri, rekla sam svoje mišljenje, a ona mi je ukazala na slovo zakona. Ja sam uistinu legalista, međutim, ovdje sam očekivala od naših djelatnika da ćemo imati dozu više socijalne empatije i osjetljivosti, za koju i sada osobno mislim da treba postojati jer jedan ili tri dana godišnjeg odmora, što se može razgovorom i ispraviti, nije vrijedno svega dobroga što se napravilo za protekla tri mjeseca, a što je sada marginalizirano.

Što je ravnatelj poduzeo?

- Ravnatelj je prva osoba u svakoj zdravstvenoj ustanovi, pa tako i u našoj bolnici. Sve odluke koje su se trebale donijeti i koje su se donijele, male ili velike, pripadaju njemu. Svi mi koji smo dio Uprave OB Zadar donosimo odluke u skladu sa svojim kompetencijama i ovlastima poštujući zakonske i podzakonske propise. Svaka naša pogrešna odluka se odražava i na ravnatelja. Stoga vjerujem kako mu u ovoj situacija u kojoj sam ja donijela odluku za djelatnike kojima sam hijerarhijski nadređena za organizaciju rada i korištenje godišnjih odmora, bez obzira na moju dobru namjeru, nije bilo svejedno.

Tri mjeseca smo radili uistinu dobar posao. Svladali smo sve prepreke koje su se postavljale ispred nas. Cilj je bio samo jedan - ne dozvoliti da nam COVID-19 uđe na bolničke odjele, odnosno izvan onih odjela koje smo osigurali za prihvat pacijenata oboljelih od COVID-19. Na kraju, umjesto normalizacije rada iziđe priča o godišnjim odmorima...

Ali nije se na tome stalo, na 'kršenje radničkih prava' nadovezao se mobing kojeg navodno godinama provodite nad sestrama i tehničarima u bolnici?

- Odgovorna sam za 770 zdravstvenih djelatnika i teško je očekivati da svi među njima budu zadovoljni. Svi mi nosimo svoje osobnosti na neko radno mjesto, a od svih problema najviše pritužbi od strane korisnika naših usluga, dakle naših pacijenata, imamo na komunikaciju. Puno toga odradimo u medicinskom dijelu, a onda nam se zbog problema u komunikaciji dogodi negativna percepcija. U godinama svoga rada sam imala određenih neslaganja, razilaženja u mišljenju oko toga što je sestrinski posao i koja je uloga medicinske sestre u procesu rada, te načina na koji trebamo komunicirati s pacijentom. I sada imam takvih situacija.

Je li to bilo između vas i sestara ili liječnika? Je li bilo službenih predstavki ili žalbi?

- Jedna od tih situacija je obuhvaćena sudskim procesom kojega sam privatno pokrenula protiv jednog svog kolege zbog klevete. Na odjelu na kojem sam nekada radila bila je situacija kada su djelatnici moje zahtjeve o radu protumačili kao njima teške i zahtjevne. Nakon toga me jedan kolega nazvao diktatorom u smislu provođenja torture. Nedavno me je na isti način blatio i na društvenim mrežama, što me vrijeđa, te sam zbog toga s njim u privatnom sudskom postupku

Je li zbog vašeg mobinga tražio intervenciju policije, odvjetništva, inspekcije rada?

- Kolega je svoje predstavke slao i DORH-u i Državnom inspektoratu, oni su bili u bolnici, izvršili su svoje inspekcijske nadzore, pri čemu im je bolnica stavila na raspolaganje svu zatraženu dokumentaciju.

Što su zaključili?

- Ja bih da to pitate pravnu službu, obzirom da nisam vidjela njihova rješenja.

Kada je ta istraga provedena?

- Inspekcijski nadzor Državnog inspektorata je bio 19. veljače ove godine, a za DORH ne znam točan datum, i ne znam sadržaj obavljenih razgovora. Svi nadzori i izvidi bilo kojeg nadležnog tijela idu na znanje ravnatelja i Pravne službe OB Zadar.

Taj kolega je predstavnik Sindikata medicinskih sestara i tehničara Zajedno?

- Da, to je sindikat osnovan prošle godine. Imao je 17 članova, a sad se taj broj izgleda popeo na 22. U toj brojci prema mojim saznanjima nisu samo medicinske sestre, već i pomoćni radnici, administratori i nekoliko liječnika. Većina drugih zaposlenik je u drugim sindikatima koji okupljaju ukupno oko 800 članova.

Dakle predstavnik sindikata na kojeg se pozivaju političari, a kojeg ste vi tužili za klevetu, prijavio vas je za mobing koji je početkom ožujka istraživa DORH i inspektori rada. Kada se taj mobing dogodio? Ove godine, neposredno prije toga?

- Ne. Kolega i ja smo u vremenu od 2006. do 2010. godine radili na jednom od Odjela u Službi za interne bolesti gdje sam ja bila glavna sestra Odjela.

Želite reći da vas je sada, uoči početka suđenja protiv njega za klevetu, prijavio za mobing koji se dogodio prije više od deset godina?

- Da, prijavio me za događaje iz tog vremena.

image
Mladi liječnici i medicinsko osoblje zadarskog Covid odjela
Luka Gerlanc/Cropix

Kažu da imate političkog zaštitnika, tko je on?

- U gradu poznajem jako puno ljudi, ali me nitko nikad politički nije štitio.

Nitko vama nije pristupio i pozvao vas u neku stranku?

- Nitko nikada.

Jeste li članica neke stranke?

- Nisam do sada primljena u niti jednu stranku. Možda budem...

Dovodi se u pitanje i vaš rad s dr. Čulinom, sadašnjim ravnateljem, koji vas je doveo na mjesto glavne sestre bolnice.

- S dr. Čulinom sam radila na Odjelu za pulmologiju, Ambulanta za bronhoskopiju, četiri godine. S njim je jako ugodno raditi. Cijenila sam i cijenim njegovu stručnost i predanost poslu. Nikada nije volio duge razgovore, jako je konkretan i planira posao. Četiri godine nije malo vremena, mislim da je to dovoljno da vas netko može procijeniti i vidjeti koliko ste sposobni. Zašto je odabrao mene za glavnu sestru bolnice, a ne neku od još osam drugih kolegica koje smo tada imale završen sveučilišni ili stručni diplomski studij sestrinstva, najbolje je da pitate njega. Ja vjerujem da je odluku donio na osnovi naše profesionalne suradnje koju smo imali na Odjelu za pulmologiji.

Zbog svega što se dogodilo ovih dana, jeste li pomislili na ostavku?

- Čovjek sebe uvijek preispituje, naročito na ovakvoj dužnosti na kojoj se ne možeš svima svidjeti. Dala bih ostavku kada bi znala da sam napravila štetu Ustanovi u kojoj radim.

Razgovarali ste o ostavci s ravnateljem?

- Jesam. On je bio osoba koji me je imenovala za pomoćnika ravnatelja za sestrinstvo-glavnu sestru bolnice, isto tako on je osoba koja će odlučiti o mom daljnjem radu.

Što vam je rekao?

- Da je njegovo povjerenje i dalje na mojoj strani. Ako je i bila pogreška oko godišnjih odmora, isto su učinile i mnoge druge bolnice u RH, mi smo to ispravili. To nije razlog za moj odlazak. Odrađeno je puno dobrog posla i još uvijek uživam njegovo povjerenje. A kako ćemo se dalje nositi s izazovima na koje nailazimo? Sigurno ćemo biti spremniji.

Kako vam je ovih dana prolaziti hodnicima, među kolegama, slušati priče...

- Mogu li ja promijeniti nečije mišljenje, teško je reći, ali mislim da ga niti ne želim mijenjati. Način na koji sam radila i kako radim definitivno me ne može okarakterizirati kao osobu koja mobingira. Za sebe mislim da sam ponajprije radnik i čovjek. Voljela bih da mi dođe osoba koja je od mene tražila pomoć a da joj nisam pomogla. Naravno, ako je ta pomoć bila realna i moguća u skladu s okolnostima. Što se toga tiče, prolazim čisto i kroz bolnički krug i po bolničkim odjelima. Ali da imam određenu nelagodu u svezi tema i natpisa, to sigurno imam.

Uza sve pomiješane osjećaje nepromijenjena je zahvalnost prema svim mojim kolegicama i kolegama koji su radili u COVID 1, 2 i 3 Odjelu, kao i COVID JIL-u. Pri pomisli na njih i sada osjećam neizmjeran ponos na ono što smo svi zajedno učinili u protekla tri mjeseca.

image
Dr. Dario Nakić
Ronald Gorsic/Cropix
Sukob s dr. Nakićem: „Nikad nisam dobila nikakvu opomenu pred otkaz”

U isto vrijeme za koje vas se proziva za mobing, spominje se i vaš sukob s dr. Darijem Nakićem, dok je bio ravnatelj bolnice. Navodno vam je uručio opomenu pred otkaz i zabranio da budete na ikakvoj odgovornoj funkciji unutar bolnice. Je li vam takvo nešto uistinu izrečeno ili napisano?

- Može li takvo nešto uopće biti zakonski napisano?

Možda ne zakonski, ali kroz neke interne bolničke dokumente? Ja ih nisam vidio, pitam vas ono za što vas drugi prozivaju.

- Nisam niti vidjela niti čula da je napisano. Ta situacija koja se spominje od strane moga kolege, a s kojom se povezuje i dr. Nakić dogodila se 2010. godine. Dr. Nakić je bio ravnatelj i sudionik sastanka na jednom od Odjela u Službi za interne bolesti, a kojeg na svoj način navodi moj kolega. Nakon tog sastanka nikad nisam dobila nikakvu opomenu pred otkaz, niti išta sličnog što ima takav sadržaj ili sadržaja kojeg u svojim navodima iznosi kolega sindikalni predstavnik.

Je li moguće da je dr. Nakić takvu opomenu izrekao pored drugima?

- Dr. Nakića poznajem dugo godina i nije mi strana njegova osobnost. Za njega bih rekla da je energičan, ali da je u iznošenju te svoje energije vrlo teatralan i silno voli publiku. Prijepore koje smo nas dvoje imali tada imamo i danas. No takav problem imam i sa još nekim voditeljima/pročelnicima Odjela/Službi iako je, moram priznati, s njim ipak nešto češći. A to je uloga medicinske sestre ne samo u našoj bolnici, nego u hrvatskom zdravstvenom sustavu općenito. Moja percepcija se tu bitno razlikuje od njegove iako mi je žao zbog toga.

Naime, on je predavač na Sveučilišnom Odjelu za zdravstvene studije u Zadru i često se voli pohvaliti kako je zaslužan za otvaranje Odjela, što mu priznajem samo djelomično jer su veliki i mukotrpan posao u pripremama za otvaranje ipak odradile medicinske sestre koje su tada bile angažirane oko toga. Voljela bih da ljudi koji predaju medicinskim sestrama i koji maltene drže studije sestrinstva imaju pravi odgovor na pitanje - tko je medicinska sestra? Što je posao medicinske sestre? Koja je uloga medicinske sestre u zdravstvenom sustavu današnjeg doba? Ne mogu prihvatiti za ispravnu percepciju medicinske sestre kao isključivog pomagača. Moja percepcija i percepcija dr. Nakića o tome što sestre trebaju raditi se silno razlikuje. Mi se tu razilazimo ne samo 2010., nego svih godina do tada, a i sada, i mislim da će to tako ostati i ubuduće.

Smatram da medicinske sestre danas sa svojim obrazovanjem i širenjem kompetencija mogu preuzeti puno toga i financijski olakšati zdravstveni sustav. Zdravstvena njega je naš alat, ali zdravstvena njega nije samo njega u smislu toalete, to je puno više i daleko sadržajno zahtjevnije. Ako netko misli da se medicinska sestra obrazuje tri, pet ili osam godina po završetku srednjoškolskog obrazovanja kako bi radila toaletu, taj ima iskrivljenu sliku o medicinskoj sestri. Samostalna medicinska sestra je profesionalac koja svoju kompetenciju temelji na znanju, koja je otvorena prema prihvaćanju novina, koja djeluje u timu s drugim profesijama i ima potrebu stalnog usavršavanja.

Liječnici i medicinske sestre pripadaju dvjema zasebnim profesijama koje su neodvojivo vezane u zdravstvenom sustavu. Međusobnim poštovanjem i uvažavanjem ćemo dati najbolje od sebe za pacijenta. To je naravno proces, i taj proces i sada ide svojim putem, ali je on daleko sporiji ukoliko se umjesto prihvaćanja stalno izražava otpor. Pogledajte primjer Finske koja je čak ordiniranje terapije za pacijente oboljele od kroničnih bolesti (dijabetes, hipertenzija…) u potpunosti prebacila na visokoobrazovane medicinske sestre u samo pet godina sustavne edukacije.

item - id = 1022864
related id = 0 -> 1129537
related id = 1 -> 1127250
22. listopad 2021 07:18