- Ja sam u vatrogasnom društvu sve što triba. Ne smatram se drugačijom i spol ne igra ulogu, ili sam navikla tako. Mi smo jedna velika složna obitelji. Na požarištima djelujemo pod sloganom "svi za jednog, jedan za sve.Moja Koza je stara, ali svugdje stiže!".
Kaže to 53-godišnja Dijana Ležaić, nakon što uskoči u “Kozu”, jedno od navalnih vatrogasnih vozila DVD-a Pakoštane-Vrgada-Drage, i krene u gašenje požara s prepoznatljivim rogovima na šasiji kao imperatorica Furiosa iz kultnog ZF serijala "Mad Max".
Osim što je vozačica i vatrogaskinja pakoštanskog DVD-a, ova rođena Biograđanka, udana u Pakoštane, rukovala je kalašnjikovom, Hecklerom i ručnim raketnim bacačima kao pripadnica izviđačkog voda 134. brigade, u koju je stupila kao 24-godišnja dragovoljka Domovinskog rata.
Aktivne profesije
“Bila sam tada komad i po. Nije bilo lako, izviđala sam onda, a izviđam i sad. U ratu sam znala di su mine, znam i sad, iako me zezaju ovi ovdi da sam izgubila karte. Uniforma mi je uvik bila draga, a vatrogastvom me zarazio brat. Uvik sam volila te aktivne profesije i evo sam došla ovdi prije četiri godine iz 'blese', kako ja kažem, i ostala", veli ova 53-godišnjakinja.
Pakoštanskom DVD-u priključila se u listopadu 2016., a vozački ispit C kategorije položila je davne 1988. godine u Benkovcu. U to vrijeme brat joj je polagao ispit pa je otac usput upisao i nju. “Sve radim isto kao i svi moji kolege, jednaki smo svi i svi se poštujemo. Nema tu razlike”, opisuje na terasi Dobrovoljnog vatrogasnog društva Pakoštane-Drage-Vrgada, odnedavno smještenog na novoj lokaciji u Pakoštanima.
Osim jedinstvenog pogleda koji puca na Vransko jezero, nadrealan prizor ovog skoro pa “švedskog” modela vatrogasne družine dodatno pojačavaju ruže penjačice posađene uz terasu novog “ureda”.
“Radovi su počeli u svibnju i evo sve je sada skoro pa gotovo. Imamo sve što nam treba, a hijerahije nema. Svi kuhamo i spremamo kada treba", govori Dijana.
Njezina vatrogasna postrojba broji šezdesetak članova, od kojih 46 operativnih pripadnika ima položen vatrogasni tečaj. Tu su i ostala vatrogasna vozila od kojih svako ima svoje ime. Osim "Koze", tu je manja cisterna "Magarica" i "Deva", ona veća od 10 tisuća litara.
“Svaku žicu moraš znati da bi ih moga vozit. Često tako jedan od nas vida, a drugi minja gumu. Ne triba ti fitnes nakon takve vožnje. Radimo u teškim uvjetima, zbog kroničnog nedostatka kvalitetne opreme i voznog parka. Sve je to staro i dotrajalo, ali snalazimo se", kaže ova vatrogaskinja, inače nositeljica Spomenice, dočasnica s činom desetnika i majka jednog sina.
Sve štima
Nakon sudjelovanja u akciji "Maslenica", na što je ponosna, 1993. godine udala se za supruga kojeg je upoznala na ratištu. Iduće godine rodila je sina Domenika.
“Kući često kuha muž, a ja njemu pomažem u kafiću. Sve štima i nema problema", navodi jedna od rijetkih žena na vatrenoj liniji.
Iako je gašenje požara sa starom opremom uvijek problematično, najgore iskustvo bilo je, kaže, 2017., koja je bila jedna od najkatastrofalnijih godina u povijesti vatrogasne zajednice Zadarske županije. Gasitelji su imali čak 4000 intervencija, a u pamćenju će im zasigurno ostati 20. kolovoza, kada je diljem županije buknulo 30 požara.
“Snašli smo se. Bilo je gadno. Kažu mi da sam tada ostala bez zraka, a kako i ne bi kad su sve zadimili. Što će biti ove godine, vidjet ćemo, no ovdi imamo pravu osmtračnicu, ne tribaju nam dojave", smije se ova 53-godišnjakinja kojoj je vatrogasno društvo, kaže, drugi dom.
