- Uvozimo i izvozimo hranu kroz turizam, umjesto da turistima nudimo vlastite poljoprivredne proizvode. Devedest posto hrane koje nudimo turistima je iz izvoza, rijetki su restorani koji kupuju kod domaćih proizvođača i svojim gostima serviraju hranu proizvedenu netom na našem polju – uvjerena je Drita Dunatov.
Poznata vlasnica OPG-a koja je svojevremeno podigla buru na Gradskoj tržnici kada je glasno upozorila da njom vladaju šverceri koji preprodajom potiskuju stvarne proizvođače, kaže kako brojkom i slovima – jednom jedinom restoranu u zadru prodaje vlastite poljoprivredne proizvode koje uzgaja. Iako Zadar obara turističke rekorde, iako je gostiju više nego ikad i potrošnja domaćih poljoprivrednih proizvoda trebala bi biti višestruko povećana, gola je istina da ugostitelji i hotelijeri zaobilaze neposredne proizvođače i rađe se oslanjaju na velike trgovačke lance, kaže Drita.
- Tek kad im zagusti i nestane robe u trgovačkim lancima, recimo nedjeljom, dođu kod nas i zavape da im treba naše povrće, voće. I tada ne pitaju za cijenu, nego sam daj. Priznajem, u takvim ih situacijama znamo "oderati" cijenom jer im trebamo samo kad ne mogu kupiti kod velikih supermarketa. Da ja imam desetak ugovora s restoranima, dio proizvodnje bio bi mi osiguran i cijena bi bila formirana adekvatno tome. Ali meni nitko od njih ne obećava da će kupiti moje proizvode, za koje jamčim da su domaći, zdravstveno ispravni i svježi. Osim jednog jedinog restorana na čitavi Zadar. Pa recite, je li to normalno u turističkoj sezoni kakvu imamo? - pita se Drita Dunatov.
Razlog izbjegavanja nipošto nisu količine i vrste proizvoda, a kamoli kvaliteta, nije čak niti problem s izdavanjem računa. Čak i kod OPG-a koji nisu u sustavu PDV-a ugostitelji dobivaju R2 račun koji jednako pravda troškovnike, uvjerava nas Dunatov. Razlog je, ističe, komocija, pa čak i pohlepa ugostitelja koji rađe odlaze u trgovačke centre gdje im je sve na jednom mjestu, od mesa, "domaće" ribe iz uvoza, do raznih drugih namirnica i – naravno, voća i povrća, često uvoznog.
- Jedini način da domaći proizvod dođe do gosta je da ga otkupe veliki lanci i onda prodaju ugostiteljima. Da bi moje voće i povrće pojeo strani gost ja ga moram prodati velikom lancu, često po smiješnim cijenama, koji će ga onda prodati, uz vlastiti profit, ugostitelju, a on ga servirati gostu i opet dobro zaračunati. Eto, to je hrvatska logika plasmana domaće poljoprivrede turizmu, zapravo opet zansovana na "legalnom" švercu – kaže Drita Dunatov.
Ipak zadarska je tržnica među najskupljima u Hrvatskoj, nije li i to razlog koji dobija vlasnike restorana da kupuju kod domaćih proizvođača? - pitamo je.
- Ovisi kakva je proizvodnja, da li je integrirana, ekološka, obična... Kod mene im je od 20 do 30 posto skuplje od trgovačkih lanaca, ali uz jamstvo dnevno svježe robe. Ako pogledate kvalitetu naših proizvoda ili onih koje oni nabavljaju i prodaju iz izvoza, razlika je ogromna. Radi se često o hidroponskom uzgoju kojega je nazivam uzgojem "na infuziju". Takav pomidor nema isti okus i miris kao moj, a kvaliteta svugdje na svijetu ipak košta. Kilogram salate koji kod nas košta 10 do 12 kuna, ugostitelj proda u najmanje 5 porcija od kojih svaka košta 20 kuna. Mora li na mojoj salati zaraditi baš 5 ili 10 salata? Nikad im nije dosta, eto to je istina – kaže Drita.
Naš se turizam uglavnom zasniva na uvezenom mesu, povrću i ribi, umjesto da se plasira domaće i na taj način podiže BDP. Situacija s Agrokorom posebno je zaoštrila tu situaciju jer mnogi domaći proizvođači koji su njima plasirali svoje proizvode sada su ostali na milost i nemilost drugim lancima koji koriste tu situaciju i otkupljuju po još nižim cijenama, pa mnogi odustaju od daljnje proizvodnje. Obaranje cijena plaćaju opet poljoprivredni proizvođači dok trgovci i ugostitelji profitiraju. I to je zatvoren krug. Dok se god ti odnosi ne promijene, domaća će poljoprivreda biti u kontinuiranoj krizi – upozorava "s terena" Drita Dunatov.
- Prošle sam godina također prodavala svoje proizvode jednom restoranu na rivi i njihov je kuhar bio izrazito zadovoljan, količinom, kvalitetom i rokovima. Ali, promijenio se kuhar kod njih i novi koji je došao kuhati doveo je "sa sobom" švercera voćem i povrćem tako da sam ja automatski otpala. Nedavno je došao taj švercer na štand kojega imam na tržnici Relja da preko mene proda artičoke za taj restoran i da mu snizim cijenu kako bi on kunu "ubio". Rekla sam mu "dušo posadi, pa ti ubij kunu". A voditelj tog restorana rekao mi je nedavno "ne brini se, doći će oni tebi jer neće moći naći sve što im treba po centrima, pa ćete se opet sjetiti"...