Državljanin Turske krijumčario migrante na Plitvicama. Ukrcao ih devet, a troje ‘strpao‘ u prtljažnik: ‘Mislio sam da se radi o jednoj varijanti Ubera!‘

‘Mislio sam da se radi o jednoj varijanti Ubera!‘ – rekao je u svojoj obrani državljanin Turske F.A., 30-godišnji računovođa, koji je na Općinskom sudu u Gospiću osuđen na deset mjeseci zatvora zbog krijumčaranja devet migranata 10. rujna 2022. godine u općini Plitvička jezera.

Za obećenih 800 eura u svom je ‘Uberu‘ jednu osobu smjestio na mjesto suvozača, četiri osobe i dijete na zadnja sjedišta, dok se se u prtljažnom prostoru ‘stisnule‘ tri osobe. Iako je pojasnio kako je ‘u sve to je ušao dosta naivno, jer su mu ljudi koji su to naručili rekli da je to neka varijanta Ubera da dobije lokaciju i prebaci ljude i da mu onda poslije bude plaćeno‘, na sudu nisu prihvatili njegovu obranu.

Predsjednica Sudskog vijeća, sutkinja Karmela Miškulin Banić proglasila ga je krivim i osudila na zatvorsku kaznu zbog kaznenog djela protiv javnog reda - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma.

Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva (ODO) u Gospiću teretio se da je za unaprijed obećani novčani iznos od 800 eura preuzeo devet državljanina Turske, iako je nesumnjivo bio svjestan da se radi o osobama koje su prethodno nezakonito i mimo granične kontrole ušli u Hrvatsku. Prevozio ih je do dogovorene lokacije sve dok ih oko 8,50 sati u mjestu Poljanak nije zaustavila policija.

‘Taksist‘ je na sudu obrazložio kako je tek je u istražnom zatvoru shvatio težinu ovog kaznenog djela odnosno težinu svoga lakovjernog postupanja. Na prijevoz se odlučio zbog tadašnje financijske situacije, jer ga u Poljskoj nije dočekao obećani posao, a ovo mu se učinilo kao dobar način da dođe do nekog novca, dok ne počne raditi u Poljskoj. U kolovozu 2022. otišao je, naime, iz Turske raditi u Poljsku, ali ga tamo nije dočekao posao dogovoren preko agencije, iako je takvo posredovanje skupo platio.

Čuo se sa jednim svojim radnim kolegom, s kojim je prije radio u brodogradilištu u Istanbulu, koji mu je rekao da ima za njega posao u Crnoj Gori, dok se ne snađe, na način da će prevesti putnike, zašto će mu biti plaćeno 800 eura, a bit će mu nadoknađeni i troškovi puta, smještaja, goriva, kao i vozila koje će unajmiti na svoje ime. Pristao je i otišao u Crnu Goru gdje se sreo sa osobama koje su ga angažirale za taj posao odnosno koje su bile uključene u taj posao, a koje su mu rekle da će posao prijevoza osoba obaviti u Hrvatskoj. Odveli su ga u rent-a-car, gdje je na svoje ime unajmio vozilo, a oni su platili najam. Njemu je to bilo čudno, rekao im je da ne poznaje teritorij Republike Hrvatske, ali su mu rekli da to nije problem jer će se služiti GPS-om, te da će mu poslati lokaciju na kojoj će preuzeti osobe, kao i lokaciju na koju će ih odvesti.

Po njihovim uputama je došao u jedan grad u Republici Hrvatskoj, gdje se smjestio u hotelu u centru.,Kako je nadalje iskazao, ti ljudi iz Crne Gore su mu rekli da cijelo vrijeme bude na vezi, na telefonu i aplikaciji WhatsApp, kad krene po ljude. Jedan dan je proveo u hotelu, a idući dan su mu rekli da su klijenti ‘izgledni‘ odnosno najavljeni, da bi se treći dan ujutro uputio po te ljude jer je dobio lokaciju gdje ih treba preuzeti. Kad je krenuo još mu uvijek ništa nije bilo sumnjivo jer se kretao kroz područje koje je bilo puno malih pansiona i slično, pa je mislio da se radi o turizmu. Međutim kad je došao na mjesto gdje je trebao preuzeti ljude, vidio je da tu nema ničega.

Kada je potom uočio desetak osoba kako se s jedne strane približavaju cesti odnosno vozilu, više ni u što nije bio siguran. Dvoumio se da li da pobjegne i iznevjeri poslodavca ili da ostane, jer se bojao tih ljudi koji su prilazili. Na kraju su te osobe ušle u vozilo, vidio je da ih je devet.

Odmah je poslao poruku poslodavcima i pitao ih o čemu se radi, a oni su mu odgovorili da ne brine, da su to ti ljudi i da će dobiti lokaciju gdje ih treba odvesti. Tad mu je lokacija i proslijeđena na mobitel te je pokrenuo vozilo i krenuo u tom smjeru, da bi ga nakon pet minuta vožnje zaustavila policija. Na tom mjestu gdje je te ljude preuzeo u vozilo nije bilo kuća i uokolo je bila šuma. Stao je na nekom ugibalištu, šuma je bila odmah uokolo, a ti su ljudi jednostavno izašli iz šume i prišli vozilu. Na pitanje da li je od osobe koja ga je angažirala dobio poruku da ti ljudi koje vozi pognu glave dok prolazi kroz selo, optuženik je odgovorio da ga je doista ta osoba kontaktirala par minuta prije ukrcaja i da rekla da ako bude više osoba neka sagnu glavu, jer da su možda u prometnom prekršaju zbog broja osoba koji se prevozi, kao i zbog toga da se radi o Turcima koje u Hrvatskoj baš i ne vole.

Na upit da li je to bilo baš toliko kratko prije ukrcaja, obzirom da iz zapisnika o očevidu na mobilnom uređaju proizlazi da je tu obavijest primio u 7.50 sati, dok u 8.26 sati slijedi kontakt sa upitom jesi ih pokupio, optuženik je odgovorio da je moguće, da je imao više poruka, pa da je moguće.

Na posebno pitanje zamjenice ODO- a Gospić Đurđice Ojurović, odgovorio je kako odmah u početku nije znao da će voziti osobe koje su ilegalno ušle u Hrvatsku, već da je to shvatio tijekom prijevoza, ali da je unatoč tome nastavio sa izvršenjem, pa da je dakle i počinio djelo, što priznaje i zašto se kaje. Na posebno pitanje predsjednice vijeća, sutkinje Karmele Miškulin Banić odgovorio kako mu je poznato da u Tursku dolazi velik broj izbjeglica i migranata, od kojih velik broj želi otići u Europsku uniju. Kako je odgovorio, nije mu baš posebno poznato stanje u Europskoj uniji, odnosno da bi puno migranata htjelo ilegalno ući u zemlje Europske unije, mimo graničnih prijelaza.

Na upit da li prati medije, čita vijesti na portalima, gleda TV, sluša radio i slično, odgovorio je kako nije baš uočio takve informacije. Rekao je kako se smatra krivim za počinjenje djela, čemu misli da je pridonijela i njegova naivnost. Naveo je kako tijekom prijevoza tih osoba s njima uopće nije razgovarao, ali je iz njihovog međusobnog razgovora shvatio da govore turski. Na upit da li su mu izgledali kao osobe koje su krenule turistički u Hrvatsku, odgovorio je kako nije puno obraćao pažnju, ali da su osobe bile uredne i čiste, pa o tome nije previše razmišljao.

U obrazloženju presude, sutkinja je ocijenila kako su navodi optuženika suprotni podacima prikupljenim očevidom izvršenim na njegovom mobilnom telefonu iz kojih po ocjeni suda jasno proizlazi njegova svijest o onome što radi, jer mu je organizator slao poruke: ‘dok prolaziš selo neka ovi pozadi pognu glave, dok budeš ulazio i izlazio i kupio pazi i ne pokaži da si ušao, ne trubi, vodič zna auto, jesi pokupio?, osam i još dijete, jel tako?, te daj gas i izađi s te strane...‘

- Poruke jasno upućuju da je optuženik znao da će te osobe na lice mjesta dovesti vodič, da ne trubi kad dođe na lice mjesta, dakle da ne privlači pažnju i kad preuzme osobe da se iste trebaju sagnuti u automobilu kad ih vozi kroz selo, nesumnjiv da se ne primijete, a organizator ga pita i kakav je bio ulazak u selo, da li je bilo nečeg, na što mu optuženik odgovara da nije, a što se očito odnosi na eventualne probleme sa policijom. Ocjena je suda da je optuženik nesumnjivo znao da će prevoziti devet državljanina Turske, koji su prethodno ilegalno ušli na teritorij Republike Hrvatske, države članice EU, a za obećanu mu novčanu naknadu - navodi se u obrazloženju presude, te se dodaje kako je ocjena suda, sve da se i prihvate navodi optuženika da u početku nije bio toga svjestan, iz njegovog iskaza kasnije proizlazi da je toga postao svjestan u trenutku kad je došao na mjesto preuzimanja, u nenaseljenom području okruženom šumom, iz koje su te osobe izašle i uputile se prema njegovom vozilu, ali je unatoč tome tada te osobe preuzeo u vozilo i krenuo sa njihovim prijevozom po teritoriju RH.