Nakon što je tražeći kadeturu u svojoj struci pomorca dobila diskriminirajuću odbijenicu Tankerske plovidbe s obrazloženjem da ne primaju žene na brod, Petra Prosenica, (26), magistra inženjerka nautike i tehnologije pomorskog prometa iz Sali kod Zadra, uspjela je pronaći željeni posao – na strancu! Ukrcala se na 184 metra dug tanker Ardmore Defender nosivosti 37 tisuća tona.
- Uzimajući u obzir da sam diplomski rad obranila na Pomorskom fakultetu u Rijeci u listopadu 2014. godine, pronalazak ukrcaja trajao je gotovo dvije godine. Na ukazanoj prilici, da napokon počnem raditi ono što volim i za što sam se školovala, mogu zahvaliti cijelokupnom kolektivu ureda Thome Ship Management-a u Zadru. Naime, nakon što je moja priča sa Tankerskom plovidbom izašla u javnost, kontaktirali su me iz ureda i ponudili mi pomoć prilikom ukrcaja. Ukrcaj je bio u lipnju u luci Callao, Peru, a trenutno plovimo kroz piratsku zonu (High Risk Area) Indijskog Oceana za Mumbai, Indija – kaže Petra.
Njen put do željene brodske palube kao žena-pomorac nije bio lagan, je li se susretala sa sličnim predrasudama kao u Tankerskoj?
- Prilikom potrage za ukrcajem koja je trajala dvije godine, primila sam nebrojno mnogo odbijenica uz razna obrazloženja kao što su: ne vršimo ukrcaj kadeta na brod, zatim neke kompanije baziraju ukrcaj posade na temelju nacionalnosti, programa stipendija itd. No, jedina kompanija koja me odbila ukrcati na brod na temelju činjenice da sam žena bila je upravo Tankerska plovidba. Iako mi je naglašeno da u statutu njihove kompanije to nigdje nije navedeno, već da im to nije „užanca“ – ističe Petra.
Kao što je već navela, najbitniju ulogu prilikom pripreme za ukrcaj - sređivanja papirologije, dodatnih usavršavanja odnosno tečajeva, polaganja potrebnih testova - imao je ured Thome Ship Managment-a sa sjedištem u Zadru.
- Nakon što sam prvi put otišla na razgovor naglasili su mi kako njima apsolutno nikakvu prepreku ne predstavlja činjenica da sam žena. Dovoljna im je bila priložena diploma zajedno sa svjedodžbama o osposobljenosti koje sam stekla obrazovanjem na fakultetu te ogromna želja za ukrcajem i plovidbom. Na brod sam ukrcana u svojstvu deck cadet/vježbenice palube. Program usavršavanja vježbenika palube podijeljen je na dva područja: rad na palubi, te gvardije na navigacijskom mostu, pa tako moja jutra za vrijeme duge plovidbe počinju radom na palubi. Od pituranja, piketanja, održavanja opreme, pomaganja noštromu. Nakon ručka redovito posjetim sekonda (drugog časnika) na mostu te ga „vučem za rukav“ da me nauči svim potrebnim elementima navigacije, planiranju putovanja itd. Svakog dana od 18 sati započinje moja gvardija na mostu, zajedno sa tercom (trećim časnikom) koja obuhvaća rad na radaru, ECDIS-u, pripremanju papirologije prije dolaska u porat itd. – puna je dojmova Petra.
Je li posao za kojim je žudjela ispunio njena očekivanja jer ipak se radi o „kruhu sa sedam kora“, kako za muškarce tako i za žene?
- Iako su mi mnogi ljudi govorili kako je ovo „muški svijet“ i da će mi biti iznimno teško na putu koji sam izabrala, ja im svima poručujem da su bili u krivu. Zadovoljna sam sa poslom koji radim i smatram kako sve svoje zadaće obavljam i više nego dobro. Svakoj ženi koja krije ljubav prema moru i plovidbi preporučujem da izabere ovaj posao, ali isto tako da se pritom naoruža strpljenjem i upornošću jer je to jedini recept za uspješnu karijeru u tzv. „muškom svijetu“ – kaže Prosenica.
Ima li još žena na brodu, kako surađuje s muškim kolegama? Osjećaju li se tamo predrasude, kao nažalost u našoj domaćoj kompaniji? Ima li neke poštede kao žena ili je potpuno ravnopravna, pa i u zadaćama koje treba obavljati...?
- Na brodu sam jedina od sorte - žena! Do sada nisam osjetila ni u jednom trenutku apsolutno nikakve predrasude od muških kolega. Upravo suprotno, svi reagiraju jako pozitivno. Smatram kako su me jako dobro prihvatili, te mogu reći da se prema meni ponašaju zaštitnički. Ovdje baš i nema mjesta za predrasude jer posadu sačinjavaju ljudi različitih nacionalnosti, vjeroispovjesti i rasa - a svi mi skupa trebamo biti jedan funkcionalni kolektiv, na kraju krajeva. Upravo zato što sam žena, kad sam se ukrcala, u razgovoru sa kapetanom sam naglasila kako ne želim da se prema meni odnose drugačije niti da me u bilo kojem trenu poštede nekog posla – odlučna je Petra.
Dok tuče more, priprema se, kaže, za poručnički ispit. Što nakon toga, kakvi su planovi?
- Trenutno mi je jedini cilj odraditi kadeturu te se kvalitetno pripremiti za poručnički ispit koji slijedi nakon 12. mjeseci kadeture. Kada to obavim onda ću razmišljati što i kako dalje. Ne želim previše planirati, jer ipak kažu da je život pomoraca nepredvidiv. Ali, želja mi je jednog dana upisati doktorat na Pomorskom fakultetu u Rijeci, pa se nadam da će to biti jedan od ostvarenih planova u budućnosti – zaključuje Petra Prosenica.
Jedno je sigurno, Tankerska je izgubila jako dobrog pomorca! Mirno ti more Petra...