U Zagrebu je u četvrtak u 60. godini iznenada preminuo Predrag Petrović Pepi, posljednji lopižar na otoku Ižu, zapravo dugo godina zadnji čuvar tradicije iške keramike. U svojoj maloj, ali nadaleko poznatoj radionici-trgovini u Velom Ižu on je proizvodio različite upotrebne i ukrasne predmete od gline, ali na tradicionalni način na koji su se na otom otoku izrađivali stoljećima.
Pepi Petrović je živio u Zagrebu gdje je radio kao srednjoškolski profesor likovnog odgoja, dugi niz godina se namjeravao vratiti u Zadar i na Iž s kojim je vezan porijeklom, a istovremeno se zalagao za očuvanje tradicije iškog lončarstva te je pri tom tražio, ali ne i dobio pomoć i podršku države. Kad je 2013.g. izabran za Iškog kralja u tom je svojstvu dočekao i predsjednika RH Ivu Josipovića koji je kao do tada jedini hrvatski predsjednik posjetio otok Iž. I Josipoviću je tom prigodom Pepi objašnjavao koliko je važno sačuvati ovu otočku baštinu.Da s Petrovićem ne odumre tradicija izrade iške kreamike možda će se pobrinuti njegova kćer Nika koju je otac godinama podučavao ovim znanjima i vještinama.
Prije dvije godine, u dnevniku "Slobodna Dalmacija" objavili smo razgovor sa Predragom Petrovićem Pepijem kojeg u nastavku objavljujemo u cjelosti.
---------------------------------------
"VODIM SIMULTANKU ZA POVRATAK NA IŽ"
Predrag Pepi Petrović je posljednji iški lopižar. Ali i novi, jednogodišnji iški kralj, izabran na ovogodišnjoj slavnoj Iškoj fešti. I učitelj je u Zagrebu. Što mu i nije osobito drago. Pametnome dosta.Ako živite u Zagrebu, znači li to da će biti kralj otoka Iža i Rave (centra svita) u egzilu? I tako ostaviti puk iški u nemilosti i zaboravu, a obećali ste im svega i svačega?
- Kad je kralj i van zemlje on misli na svoj puk jer je sveprisutan. Nisam obećao puno toga, a mogao sam, kao i drugi suvremeni kraljevi obećati svašta, a ne ispuniti ništa. Jedino što sam obećao i što ću ispuniti jest da ću ukazivati na nepravilnosti u našem malom selu i u našem društvu. A tih nepravilnosti i nepravdi ima puno.
Ako svi to budemo radili, ukazivali na nepravilnosti i greške, one se mogu i popraviti. Što se tiče mog života u Zagrebu, radim na tome da se vratim na Iž i u Zadar. Vodim nekakvu simultanku kako bi se konačno vratio na svoj otok i u svoj kraj. Pitanje je samo koji potez treba najprije povući da bi i ostali krenuli sami od sebe.
Hoće li s vama odumrijeti i iški lopižari, slavna iška keramika?
- Nekad je na Ižu bilo 30, 50, 70 konoba poput moje u kojima su se radili lopiži. Sad je ostala samo moja. Sve činim da lopišarstvo, kao izvanredan tradicijski obrt ne odumre. Alarmirao sam Narodni muzej u Zadru, njegova osnivača, Zadarsku županiju te Ministarstvo kulture da nešto naprave da iška keramika ne zamre. Svi oni imaju jednu moju viziju, program - to što treba napraviti da se to ne dogodi.
Moja je osnovna ideja osnivanje keramičarske radionice i škole za mlade koja može biti i na Ižu i u Zadru i bilo gdje drugo u ovom kraju, samo da bi postigli masovnost, da naučimo mlade ovom starom zanatu. Neka od 50 učenika ostanu samo jedan ili dvojica koji će se stalno baviti tim poslom, a svi ostali neka ga nauče i neka im zauvijek ostane - tako ćemo ne održavati tradiciju nego istinski je živjeti i ona će dalje trajati. Uskoro na Iž dolazi ministrica kulture i pokušat ću s njom ponovno razgovarati o ovome.
Čujemo da na Iž krajem mjeseca dolazi i predsjednik Ivo Josipović. Kako ćete ga dočekati i što ćete mu reći?
- Dočekat ću ga kraljevski, kao državnik državnika. A napravit ću sve da dobijem neko vrijeme da mu ukažem na ovaj problem i na odumiranje ovog tako vrijednog zanata. Nadam se da će me saslušati i čuti. Morao bi shvatiti ozbiljnost situacije. Uostalom, kada predsjednik dođe, iški će se puk više klanjati meni, kao njihovu kralju, nego njemu kao predsjedniku, a zapravo bi se obojica trebala klanjati tom puku. Valjda će shvatiti...