U obilazak novouređene Ulice Nikole Šubića Zrinskog krenuli smo neopterećeni svim raspravama i kritikama koje su se vodile oko toga projekta, dijela 40 milijuna kuna vrijedne investicije Hrvatskih cesta u obnovu državnih prometnica na području grada Zadra.
Krenuli smo s iskustvom prosječnog vozača automobila sa stažom većim od 35 godina, pješaka i dugogodišnjeg bicikliste, a u obilasku smo se poslužili baš biciklom, koji se u tu svrhu pokazao najefikasnijim, mada smo dobar dio puta morali izbjegavati vožnju četverotračnim kolnikom zbog opasnosti od jurećih automobila.
Kad bi ocjenjivali novouređenu prometnicu od 1 do 10 dobila bi prosječnu ocjenu 3,5 dok bi u rasponu od 1 do 5 najviša ocjena bila 2. I to ne toliko zbog pogreški u samim kolnicima i signalizaciji za motorna vozila, koliko zbog očiglednih grešaka u projektiranju nogostupa i nesigurnosti pješaka, odnosno potpunom izostanku biciklističkih staza, što je nepovratna šteta.
Ali krenimo od početka. U novoobnovljenu ulicu krenuli smo s raskrižja u Jazinama (slika 1), uz nekadašnju košarkašku dvoranu, prema prvom zadarskom rotoru kojega više nema. Uz obližnju benzinsku crpku INE uličica (slika 2) koja je prije vodila do Ulice Kralja Stjepana Držislava (slika 9) prema Glavnoj pošti i Zavodu za zapošljavanje sada je dobila obrnuti smjer pa se iz nje izlazi ili lijevo prema nekadašnjem rotoru ili desno na pumpu (slika 3). I dalje je ta situacija s malom uličicom ostala nejasna kao i prije, pa se često događa da se zadanim smjerom vozi u obrnutom pravcu.
Dolaskom na nekadašnji rotor, a sada semaforizirano raskrižje, (slika 4) uočava se glavni problem – preuzak nogostup koji dodatno zaklanja i obližnje raslinje (slika 5). Semafor će u sezoni značiti zastoj prometa, a nekadašnji rotor sad je postao petlja u koju se ulazi pod treptajućim žutim svjetlima (slika 6). Tu se vidi velika želja projektanta da izvede što bolje smjerove prolaska, ali rotor bi u ovoj situaciji i dalje bio najednostavnije rješenje, iako do petlje sad vode isforsirana četiri prometna traka. Stječe se dojam da je bilo dovoljno mjesta i za rotor takvih razmjera, a sadašnja situacija zbunjuje i vozače i pješake.
Ulazak u Ulicu Nikole Šubića Zrinskog znači neminovno suženje i "ubacivanje" u prometni trak (slika 7). Na tom mjestu opet "crna točka" nogostupa koji je preuzak (slika 8), pa pješaci na tom dijelu često pretrčavaju na drugu stranu ceste. Raskrižje kod nove Poliklinike opet znači novi semafor i nova čekanja (slika 10 i 11), a malo dalje na nogostupu – prepreka u obliku rasvjetnog stupa koji zaklanja čitav prolaz za pješake što je teška pogreška, jer tu ne može proći niti invalid u kolicima, niti majka s bebom u kolicima, a silazak na kolnik je opasan zbog automobila koji tu jure (slika 12, 13 i 14).
Još niže nogostupom nailazi se ni više ni manje nego na – trafostanicu (slika 15). Tu još traju neki radovi pa će valjda biti premještena. S obzirom da se čitavim nizom uz taj nogostup radi o zemljištu bolnice (u državnom vlasništvu preprostavljamo), zar se nije mogao projektirati širi nogostup pa i biciklistička staza? Čemu takva zbijanja, nauštrb već spomenuta četiri projektna traka koja opet završavaju na mjestu nekadašnjeg rotora i nastavljaju kao dvosmjerna ulica prema Elektri, odnosno na parking Ravnica?
Arbanaška petlja, da je tako nazovemo, kod hotela Kolovare, najmanje je jasna i najkompliciranija (slika 16). Opet je reguliraju semafori, ali to čak i nije najgora stvar, koliko je sporan dvotračni pravac Ulicom Bože Peričića koji je na ulasku u tu petlju sporedan i reguliran znakom Stop, što malo tko zna i poštuje pa su na tom mjestu neprestano pogibeljne situacije (slika 18). Možda bi umjesto znaka Stop tu trebao doći semafor bez kojega se očigledno više ne može na čitavoj dionici (slika 19 i 20). Napomenimo da se uz Trg Stjepana Buzolića više ne može prema Arbanasima već se tom ulicom može samo izići na Ulicu Ante Starčevića u pravcu Autobusnog kolodvora (slika 21), uz još jedno tragikomično suženje nogostupa (slika 22).
Raskrižje kod spomenutog autobusnog kolodvora najuspješnije je na čitavoj dionici i ono je uistinu riješilo veliki prometni problem koji je nastao probojem nove ulice između Konzuma i Euroherc osiguranja (slika 23). Sad to veliko raskrižje lijepo reguliraju semafori, pješaci su također sigurni i na tom mjestu zbilja nena nikakvih zamjerki. Bez semafora se to raskrižje nije moglo bolje riješiti i ovo mjesto zaslužuje najvišu ocjenu. Nažalost jedino takvo.
U pravcu McDonaldsa ostao je nedovršen ulazak ili izlazak (?) na tamošnji parking (slika 25). Novi razmještaj ukoso lokalnih gradskih autobusa na Ulici Ante Starčevića relativno je dobar, možda ne bi bilo loše da ih se još više odvuklo s prometnice pa bi ulazak i izlazak bio sigurniji (slika 24).
Povratkom istom trasom ponavljaju se već uočeni problemi. Nije jasno što će biti s odvaljenom špinom pitke vode na raskrižju kod hotela Kolovare, mogli bi je investitori vratiti u funkciju u kakvoj je i bila (slika 17 i 19). Uz novu Polikliniku postoji sigurnosni problem zbog mogućnosti slijetanja automobila prema samoj zgradi, na što je već upozoravala uprava bolnice (slika 26, 27 i 28)...
Htjelo se puno, možda i previše, a učinak je dvojben, prepun pogrešaka, presemaforiziranih rješenja, neprotočnih i nejasnih petlji, opasnih mjesta i katastrofalne situacije za pješake i bicikliste. Bez ikakve namjere da budemo zluradi, cijeneći činjenicu da je Zadar iz državne kase dobio veliku investiciju koja neće financijski opteretiti zadarske porezne obveznike, ne možemo se oteti dojmu da je na projektu izostala suradnja s domaćim prometnim stručnjacima i gradskim službama, te da su Hrvatske ceste u sve ušle previše svojeglavo, s projektantima koji nisu uvažavali opravdane kritike struke, pa i samih građana.
Nešto će se možda popraviti, a na većinu stvari morat ćemo se naviknuti. Nadajmo se samo da neće biti većih incidenata i prometnih nezgoda, pogotovo stradavanja pješaka, jer iskreno, ovo je daleko od idealnog (i sigurnog).