StoryEditorOCM
4 kantunaINTERVJU TJEDNA

Irena Weber: Vrijeme je da smanjimo broj zaposlenih koji rade za državu. I uvedemo porez na apartmane. Tako ćemo pokazati da cijenimo rad i obrazovanje

Piše Ivica Nevešćanin
11. ožujka 2023. - 11:01

Hrvatska je predodređena za uspjeh, a kad će ga ostvariti ovisi o nama samima, kaže Irena Weber, glavna direktorica Hrvatske udruge poslodavaca (HUP), s kojom razgovaramo o novim Vladinim mjerama protiv inflacije, ekonomskom trenutku te smjeru u kojem bi se Hrvatska trebala razvijati

Dok Vlada najavljuje novi paket mjera protiv inflacije, dio ekonomskih analitičara poručuje ‘ne pomažite nam, cijene još više rastu’. Prije toga, inflacija je službeno iznad 11 posto, jesmo li u recesiji? 

- BDP je u posljednjem tromjesečju prošle godine rastao iznad očekivanja, po stopi od četiri posto. To je odlična vijest jer smo izbjegli tehničku recesiju. Tome su doprinijele i Vladine mjere iz jesenskog paketa, koje su unijele stabilnost i predvidljivost poslovanja, a građane zaštitile od energetskog udara. Europa je imala i sreće s drugom najtoplijom zimom u povijesti mjerenja što je ublažilo energetski šok. Ipak, uz rekordne stope inflacije kupovna moć građana se topi, a to za sobom vuče i manju potrošnju i posljedično manju ekonomsku aktivnost, što potvrđuju i najsvježije statistike industrijske proizvodnje i trgovine na malo. Kako sam optimist po habitusu, reći ću da vjerujem da bismo mogli izbjeći recesiju, ali smo daleko od očekivanja jednostavne i uspješne poslovne godine.

Što očekujete od Vladinih mjera? Treba li zadržati subvencije za energente, plin, struju...?

- Ograničavanje cijena energenata od iznimne je važnosti za sve kompanije, koje po važećim ugovorima u ovom trenutku, plaćaju višestruko veću cijenu energenata nego 2021. godine. Uz smanjivanje prosječne limitirane cijene za električnu energiju članice HUP-a ističu potrebu za subvencijama za plin. Velik broj proizvodnih kompanija traži i da se u ovaj krug mjera uključe subvencije za tehnološku paru, koja predstavlja velik i neopravdan trošak za prerađivačku industriju, a nije obuhvaćena jesenskim paketom mjera.

image
Berislava Picek/Cropix

Neizvjesnost cijena

Poduzetnici na tržištu kupuju energiju na temelju dugoročnih ugovora, po cijenama koje su bile aktualne u trenutku ugovaranja. Plin se ovih dana na spot tržištima spustio blizu 40 eura po MW/h i svaki bi poduzetnik bio presretan da ga toliko i plaća, međutim ugovori su potpisivani tijekom prošle godine i daleko su nepovoljniji od trenutne cijene. Tržišta su pak vrlo nestabilna, cijenu plina i električne energije snizila je topla zima koja je za nama, ali procjene uglednih svjetskih analitičara predviđaju da zbog neizvjesnosti cijena do kraja ljeta opet može krenuti prema 100 eura po MW/h. To je izvor neizvjesnosti jer svaki poremećaj na tržištu može dovesti do novog šoka, a za nastavak investicija i zapošljavanja te rast plaća nužno je osigurati stabilnost i predvidljivost poslovanja, kakvu je postigao jesenski paket mjera s limitiranom cijenom električne energije. Detalje prijedloga HUP će iznijeti na direktnim razgovorima s predstavnicima Vlade.

Kako komentirate prigovor da su Vladi u fokusu subvencija samo građani, a ne i poduzetnici? Bliži nam se novi izborni ciklus, koliko su vladine antiinflacijske mjere zapravo politički oportune, a koliko usmjerene na stvarnu pomoć?

- Činjenica je da je jesenski paket mjera smanjio inflatorni udar jer je osigurao predvidljivost poslovanja, a građane, kako sam napomenula, obranio od energetskog šoka. Mjere su bile prilično široke, odnosno zahvatile su gotovo sve građane. Moglo bi se možda razmotriti opciju vertikalno usmjerenijih mjera koje će obuhvatiti samo ugrožene skupine građana. U tom slučaju bi bilo više prostora za subvencije poduzetnicima. Zanimljivo je da je Hrvatska među manjom skupinom članica Europske unije u kojima gospodarstvo plaća veću cijenu energenata od građana, i to tri ili četiri puta veću cijenu. U većini europskih država gospodarstvo plaća nižu cijenu energenata u odnosu na kućanstva. Mišljenja sam da jačanje tvrtki i poduzetništva radi i u interesu svih građana jer jaki poslodavac može povećati standard svojem zaposleniku jače nego ijedna subvencija.

Otkad ste došli na čelo HUP-a snažno se zalažete za rasterećenje troškova rada. Što konkretno predlažete?

- HUP inzistira na rasterećenju rada. Pozdravili smo više puta podizanje razine neoporezivog iznosa za nagradu zaposlenicima, ali inzistiramo na nižem poreznom opterećenju plaće. HUP je dao i svoj prijedlog u cilju bržeg rasta plaća. Naglasila bih da hrvatske tvrtke dižu plaće što pokazuju i podaci Državnog zavoda za statistiku i anketa HUP-a provedena među našim članicama. Tako je prema državnoj statistici prosječna bruto plaća isplaćena u prosincu na godišnjoj razini rasla 9,3 posto, a članice HUP-a u dizale su neto plaće zaposlenicima i više od 20 posto tijekom prošle godine. Rast plaća nastavio se i u prvom mjesecu ove godine. Da bi plaće rasle jače i brže predložili smo podizanje razine osobnog odbitka na 5000 kuna, što je oko 663 eura i snižavanje niže stope poreza na dohodak s 20 na 15 posto plaće. Taj bi potez značio automatski skok prosječne plaće za šest posto, čime bi se djelomično neutralizirao i pad kupovne moći nagrižen inflacijom.

Moramo govoriti i o višoj poreznoj stopi od 30 posto koja se primjenjuje na plaće veće od 30.000 kuna bruto, odnosno one od oko 4000 eura. Za nas su to ogromne plaće, ali su u zemljama koje nam uzimaju naše najveće talente to su prosječni iznosi. Najtalentiraniji i najobrazovaniji ljudi nam trebaju, važno ih je zadržati u Hrvatskoj. Njih nije puno pa snižavanje tog poreznog opterećenja ne bi bilo od velikog utjecaja na prihode lokalnih jedinica, ali bi puno značilo za konkurentnost i atraktivnost naših tvrtki.

HUP-ova reforma značila bi rasterećenje od oko milijardu eura, ali veće plaće i bolji standard građanima. Ekonomska teorija davno je definirala, a praksa dokazala da niži porezi znače i bolje prihode od poreza jer se jača ekonomska aktivnost i izbjegava porezna evazija. Dokazano je da smanjenje poreza na dohodak od jednog postotnog boda podiže rast BDP-a do dva postotna boda.

image
Sasa Buric/Cropix

Renta kao porezna oaza

Istovremeno predlažete i uvođenje poreza na apartmane, iz kojeg bi jedinice lokalne samouprave nadoknadile gubitak od poreza na dohodak. U Vladi, čini se, nisu baš oduševljeni takvim prijedlogom?

- Ideja uopće nije bila ponuditi kompenzacijsku mjeru nego ukazati na to da u Hrvatskoj moramo valorizirati rad. Važno je i da porezni sustav države ukaže da vjeruje u rad i obrazovanje. Njegovanje rentijerstva kroz tretman rente kao porezne oaze na više razina negativno utječe na cijelo društvo, ali prije svega kroz poruku da se proizvoditi ne isplati, a što je još opasnije ni obrazovati se. Mladi ljudi u Dalmaciji već sada ne mogu pronaći stan za najam, a kupiti vlastitu nekretninu po ovim ekstremno visokim cijenama, koje se povlaštenim tretmanom rente još i povećavaju, nemoguće je uz današnje plaće. Venecija je postala grad duhova, trebamo li dovesti do toga da se to dogodi i našim gradovima?

Grad Split će od iduće godine smanjiti prirez s 15 na devet posto, ali čak i tada će zaposlenik iz Splita, koji ima neto plaću od 1300 eura, što je 15.600 eura prihoda godišnje, u godinu dana platiti porez i prirez u iznosu od 2572 eura. Istovremeno čak i uz povećanje paušala na najam u Splitu s 40 na 199 eura iznajmljivač će cijelu godinu s četiri kreveta u apartmanu platiti 800 eura poreza godišnje na prihode do 39.900 eura. Podizanjem opterećenja na svega 10 posto prihoda ostvarenih rentom kompenziralo bi se više od 30 posto prihoda izgubljenih rasterećenjem rada, ali puno važnije odredili bismo se kao zemlja koja cijeni rad i obrazovanje i ispravili nepravdu u poreznom opterećenju.

Poslodavce brine nedostatak radne snage na tržištu, što po tom pitanju očekujete od Vlade?

- Na tržištu vlada nesmiljena bitka za svakog radnika i zato upravo i inzistiramo na rasterećenju rada jer bi nam to pomoglo zadržati pa i vratiti dio radnika na domaće tržište. Poslodavci daju sve od sebe da podignu plaće. Da ne govorimo samo načelno, to pokazuju i službeni podaci pa je prema državnoj statistici prosječna bruto plaća isplaćena u prosincu na godišnjoj razini rasla 9,3 posto, a članice HUP-a u dizale su neto plaće zaposlenicima i više od 20 posto tijekom prošle godine. Rast plaća nastavio se i u prvom mjesecu ove godine. U ovoj godini očekujemo rast plaća od oko sedam posto, malo iznad stope inflacije koja će iznositi 6,5 posto. Svjesni smo da to nije dovoljno, ali ne možemo sami! Treba nam ruka pomoći od države u obliku snižavanja poreza.

Kako komentirate uvođenje neradne nedjelje? Što će onda donijeti dobro, a što loše za građane i poduzetnike?

- HUP načelno ne podržava nikakve zabrane, pa ne može podržati ni ograničavanje prava na rad, a mišljenja smo da je puno kvalitetnija opcija ostaviti rad nedjeljom na odabir poslodavcima uz poštivanje svih zakonskih obveza i uz uvjet adekvatnog plaćanja radnika za rad nedjeljom. Mi smo turistička zemlja i ograničavanje rada nedjeljom u trgovačkom sektoru na svega 16 nedjelja značilo bi između ostalog da u mnogim manjim turističkim mjestima po otocima, tijekom zime, u božićno ili uskrsno doba, stanovnici neće imati nijednu otvorenu trgovinu. Pa diljem Dalmacije građani neće osim u visokoj sezoni nedjeljom imati nijednu otvorenu trgovinu.

Osim toga, Zakon ograničava samo rad nedjeljom u sektoru trgovine, dok u Hrvatskoj mnogi drugi sektori rade nedjeljom. Nedjeljom rade medicinske sestre i liječnici, farmaceuti, novinari, vatrogasci, policajci, recepcionari, konobari, ljudi u call centrima, online prodaja, zaposlenici muzeja, galerija, marina... Razumijemo intenciju zakonodavca, ali ipak mislimo da treba promisliti koliko će ovaj zakon donijeti koristi građanima i samim zaposlenicima sektora trgovine i bi li više pozitivnih učinaka imao drugačiji pristup.

Mi poslodavci mislimo da bi trebalo povećati broj radnih nedjelja tako da 26 nedjelja tijekom godine mogu biti radne, omogućiti lokalnim jedinicama da samostalno odlučuju o radu trgovina nedjeljom vodeći računa o potrebama turizma i nedostatku drugih sadržaja u malim mjestima, ali i odrediti da zaposlenik mora imati dvije neradne nedjelje u mjesecu.

image

Irena Weber, glavna direktorica Hrvatske udruge poslodavaca

Berislava Picek/Cropix

Građani sve teže podnose nova poskupljenja, slavi se uvođenje eura, a ljudi jedva krpaju kraj s krajem. Zašto smo toliko skupi? Što su građani, osim poskupljenje, dosad dobili uvođenjem eura i ulaskom u Schengen?

- Narativ o neopravdanom povećanju cijena uslijed uvođenja eura pokazao se netočnim i na tome smo od početka inzistirali, a da smo bili su pravu dokazali su podaci o inflaciji. Rast cijena u segmentu hrane i pića je u siječnju i veljači bio 1,3 odnosno 1,1 posto. Poskupljenja su počela još u pandemiji, a intenzivirala su se uslijed rata u Ukrajini koji je izazvao poskupljenje svih ulaznih troškova. Poskupjeli su ne samo energenti nego i cijena ambalaže, prijevoza, sirovina za proizvodnju hrane, trošak rada… Naravno da nije ugodno gledati rast cijena, i činjenica je da je sve teže i teže zadržati standard kućanstva, ali inflacija je globalna pojava i Hrvatska u tome nije izuzetak. Čini se da je vrh inflacije iza nas, i da možemo očekivati postupno stabiliziranje cijena. Ulazak u eurozonu i Schengen može jako pomoći podizanju konkurentnosti hrvatskih tvrtki i hrvatskog proizvoda, a time posljedično i bržem jačanju standarda građana.

Povijesna šansa

Koje reforme smatrate prioritetima za boljitak Hrvatske, prvenstveno na gospodarskom planu? Može li Hrvatska u kratkom vremenu uvesti neke promjene, npr. porezne politike, koje bi dovele do ubrzanoga razvoja i podizanja standarda, a to ne čini?

- Sada kada smo ostvarili ozbiljne vanjskopolitičke uspjehe, ulazak u eurozonu i ulazak u Schengen, vrijeme je da pospremimo svoju kuću. Sve smo ostale ciljeve ispunili, a sada imamo povijesnu šansu urediti državu da bude Hrvatska koju HUP zagovara i koju svi želimo - zemlja zadovoljnih radnika, jakog gospodarstva i visokog standarda i moderne i efikasne javne uprave. Svi znamo što treba napraviti, ali ništa neće biti bez sinergije svih dionika na tržištu. Uredimo li Hrvatsku u jednu zemlju koja podržava biznis, investicije, ima učinkovitu javnu upravu i brzo i predvidljivo porezno i pravosudno sučelje vjerujem da možemo ozbiljno podići standard.

Reći ću još i da smo se nakon recesije izazvane pandemijom rekordno brzo oporavili i generirali rast od 20 posto. Kako? Očito da imamo jako i žilavo gospodarstvo koje se zna i može nositi s krizama. Nadalje, taj je izuzetno jak rast koincidirao s razdobljem intenzivnih poreznih rasterećenja. Nastavimo li jačati privatni sektor i njegovu konkurentnost kroz taj princip brzo ćemo popraviti standard i približiti se razini razvijenih EU zemalja. Trenutno imamo gorući problem manjka radne snage a gotovo 500 tisuća (od 1,6 milijuna radno aktivnih) ljudi radi u javnoj upravi, preciznije u svim dijelovima državnog i javnog sektora, od državnih i komunalnih tvrtki do jedinica lokalne samouprave, same države i javnih službi. Mi u privatnom sektoru vapimo za zaposlenicima i ako je ikada bilo vrijeme smanjiti broj zaposlenih koji rade za državu to je sada, jer posla na drugoj strani tržišta ima napretek.

Pojedini analitičari često ističu kako je glavna prepreka provođenju reformi stanje u hrvatskom pravosuđu. Slažete li se s tim ocjenama?

- Brzo i učinkovito pravosuđe iznimno je bitno za pravnu sigurnost poslovanja u Hrvatskoj. Predugi sudski procesi onemogućuju planiranje poslovnih pothvata, stvaraju nesigurnost i često su izvor skepse prema ulaganjima u Hrvatsku. Poduzetnici moraju imati jaku podršku učinkovitog pravosuđa da bi mogli uspješno poslovati. Reforme se moraju provesti, a tu je ključno modernizirati tržište rada kroz novi Zakon o radu, osigurati stabilnost mirovinskog i zdravstvenog sustava i uskladiti obrazovni sustav s potrebama tržišta.

image
Berislava Picek/Cropix

Tu je i demografski slom zemlje...

- Demografska situacija je iznimno zabrinjavajuća. U deset godina izgubili smo desetinu stanovništva, a u proteklih osam godina populacija naših srednjoškolaca umanjena je za gotovo dvadeset posto. Prijeti nam situacija u kojoj neće imati tko raditi za buduće mirovine. Zato je nužno odmah krenuti u stvaranje okvira poticajnog tržišta rada i mijenjati rigidna pravila, koja tjeraju mlade ljude u konkurentnije i bogatije zemlje. Oni odlaze u zemlje s fleksibilnim radnim zakonodavstvom u potrazi ne samo za boljim standardom nego i za prilikom ispunjavanja svojih ambicija. Obrazovanje mora biti usklađeno s potrebama tržišta. Ne smijemo više školovati mlade za zanimanja koja izumiru, a s druge strane ignorirati potrebu za većim brojem obrazovanih u sektorima koji vape za radnicima.

Reformirati svakako treba i zdravstvo, tog najvećeg javnog gubitaša, iako ne bi trebalo biti tako?

- Bez sveobuhvatne reforme zdravstva, koja bi uključivala racionalizaciju mreže javnih bolnica, objedinjavanje nabavnih lanaca, povećanje participacije u potrošnji na lijekove te smanjenja troška dijagnostike teško je očekivati da zdravstvo prestane generirati mjesečne dugove od tristotinjak milijuna kuna. Zdravstveni sustav ujedno mora odgovoriti na izazove usvajanja novih tehnologija, što dakako košta i dodatno stvara pritisak na racionalizaciju potrošnje financirane iz državnog proračuna. To su reforme koje je nužno provesti i to čim prije kako bismo trčali jednako brzo kao i zemlje koje nam konkuriraju.

Optimistični poduzetnici

Za kraj, kad će nam biti bolje?

- Hrvatska je predodređena za uspjeh, a kad će ga ostvariti ovisi o nama samima. Poduzetnici su uvijek optimistični jer su ljudi koji imaju energiju pokrenuti novu ideju, oni su ti koji ulažu, prihvaćaju tržišne rizike, stvaraju dodanu vrijednost, zapošljavaju, isplaćuju plaće, i pune proračun. Takav duh treba cijelom društvu da bismo uspjeli i stvorili bogatu Hrvatsku. Među nama ima mnogo globalno uspješnih priča poput Rimac automobila, Infobipa i mnogih drugih hrvatski tvrtki koje su pronijele svijetom pozitivnu priču o Hrvatskoj i predstavile je kao zemlju genijalaca.

Moramo poduzetništvu dati veća krila, pozicionirati ih kao ključne igrače na tržištu koji će u institucijama uvijek imati otvorena vrata. Otvorila nam se i povijesna prilika s najvećom EU omotnicom koja je na raspolaganju. Uz povećanje postotka izdvajanja u drugi mirovinski stup i proširenje limita za ulaganja, domaće mirovinske fondove možemo koristiti kao pogon ulaganja i ubrzanja rasta. Rješenja su poznata, važno je da što prije krenemo u njihovu realizaciju. Ako uspijemo iskoristiti EU sredstva i usmjeriti ih u kvalitetne projekte koji donose dodanu vrijednost, olakšamo ulaganje i stvorimo poduzetničku klimu vjerujem da ćemo se u nekoliko godina približiti europskom standardu.

29. travanj 2024 05:50