Jako mali broj hrvatskih poreznih obveznika je ikada čuo za nekadašnju državnu tvrtku „Vodoprivredne uslužne djelatnosti” (VUD) sve dok prije više od dvije i pol godine premijer Andrej Plenković i tadašnji ministar Lovro Kuščević nisu gromoglasno najavili žestoku racionalizaciju i(li) ukidanje agencija, zavoda i tvrtki u državnom vlasništvu. Na popisu se, među njih 54, našao i „VUD”, ali je famozna racionalizacija baš na primjeru te tvrtke, čiji su osnivač i jedini vlasnik bile Hrvatske vode, pokazala kako je riječ o beskrajno dugom procesu s vrlo čudnim načinima reorganizacije.
Primijetili su to i državni revizori: u njihovom se izvješću navodi da je Skupština „VUD”-a 17. prosinca prošle godine s velikim zakašnjenjem odobrila plan podjele društva „koje se dijeli i prestaje bez provođenja likvidacije” i to na dva novoosnovana društva, oba u vlasništvu Hrvatskih voda. Tako su umjesto „VUD”-a nastali „Margarita Maris” za ugostiteljstvo i „Zgrada 220” za održavanje nekretnina, pa su na njih preneseni imovina, potraživanja, obveze i kapital „VUD”-a.
To nije bio kraj: 11. siječnja ove godine donesena je odluka o pripajanju „Zgrade 220” društvu „Margarita Maris” i od tada umjesto nekadašnjeg „VUD”-a imamo „Margaritu Maris”. Što je u svemu tome racionalizirano i zašto se toliko kasnilo?
Kašnjenje je opravdavano kompliciranom procedurom i čekanjem odvjetničkih mišljenja, a kost u grlu Hrvatskih voda u stvari je postalo Turističko naselje „Margarita Maris” u Svetom Filipu i Jakovu. Moralo se riješiti pitanje tog „radničkog odmarališta” u vlasništvu Hrvatskih voda i to zato što se Hrvatske vode po zakonu ne smiju baviti turizmom.
Imovinsko-pravne zavrzlame s tim naseljem posljedica su 30 godina starih „razdvajanja” i „spajanja” unutar tog velikog sustava, objašnjavaju u Hrvatskim vodama i u tome traže razlog zbog kojeg država nije odlučila jednostavno prodati TN „Margarita Maris” i tako se „riješiti turizma”. Naime, da bi ta prodaja bila moguća, tvrde u Hrvatskim vodama, država je trebala od njihovih vlasnika otkupiti sve apartmane i upisati ih kao vlasništvo ”Margarita Marisa”, o tome se i razgovaralo, ali dio vlasnika apartmana u Sv. Filipu i Jakovu jednostavno ih nije želio prodati ih!
Tko su, uz Hrvatske vode, vlasnici preostalih apartmana u Turističkom naselju „Margarita Maris”?
Nekadašnja vodoprivredna poduzeća iz sastava Hrvatskih voda su 90-ih godina uglavnom privatizirana, ali nisu sva, pa ih Hrvatske vode od tada, uz uvjet potrebnog ljudstva, opreme i licence, koriste za obavljanje poslova izvan svoje nadležnosti. Ta su poduzeća u svom vlasništvu imala i dio od 20 apartmana u Sv. Filipu i Jakovu, zbog čega su i bili u suvlasništvu Turističkog naselja. Tako je među suvlasnicima još i danas i Splitsko dalmatinska županija, ali i neke druge jedinice lokalne samouprave, čija vodoprivredna poduzeća nisu išla u privatizaciju.
„Zamršeni imovinsko-pravni odnosi” dodatno su zakomplicirani činjenicom da su neke od tih tvrtki u međuvremenu otišle u stečaj, a neke od njih su svojim zaposlenicima umjesto otpremnina dodijelile – apartmane u Svetom Filipu i Jakovu!
I, što sada, postoji li nekakav plan?
-Moram naglasiti da je ovo bio jedini mogući zakoniti način izdvajanja turizma iz Hrvatskih voda. U kontaktima smo s državnom tvrtkom „Pleter” koja većinom upravlja bivšim odmaralištima u vlasništvu države i pritom ne zarađuje na tržištu, nego pruža usluge po troškovnim cijenama. Iz „Pletera” su nam poslali pismo namjere i ponudu, a važno je istaknuti da svih 9 zaposlenika „Margarita Marisa” iz Sv. Filipa i Jakova mogu, s istim pravima koja sada imaju, prijeći u „Pleter” ili mogu ostati u Hrvatskim vodama, pa bi za njihov rad „Pleter” onda plaćao Hrvatskim vodama, kaže Valentin Dujmović, zamjenik direktora Hrvatskih voda i predsjednik Nadzornog odbora „Margarita Marisa”.
Tako bi na kraju priče o racionalizaciji državnih poduzeća ispalo da je svih 70-ak zaposlenika bivšeg „VUD”-a sa svim stečenim pravima zbrinuto u nekom drugom državnom poduzeću, jer su većinu njih već preuzele i prerasporedile Hrvatske vode. Preostalo je još devet radnika iz Sv. Filipa i Jakova koji su trenutno i jedini zaposlenici „Margarita Marisa”. Direktor tvrtke je Viktor Rudman, ali on je zaposlen u Hrvatskim vodama, pa, kako kaže Valentin Dujmović, za svoj direktorski rad niti ne prima nikakvu naknadu.
Uz smanjenje računovodstvenih troškova, to bi uglavnom bili efekti racionalizacije nekadašnje državne tvrtke „Vodoprivredne uslužne djelatnosti” koja se preobrazila u „Margarita Maris” čija je tržišna vrijednost svojedobno procijenjena na između pet i šest milijuna eura.