Zadarski gradonačelnik Branko Dukić potpisao je poništenje i ponovljenog natječaja za postavljanje „balona” iznad tri betonska teniska terena na Višnjiku. U obrazloženju stoji da je jedinu ponudu dostavila „Maxmar grupa”, ali je ona prelazila iznos planiranih odnosno osiguranih sredstava, pa je ocijenjena kao neprihvatljiva.
Kako je „probušen” teniski balon?
„Maxmar grupa” je za taj posao dala ponudu od 1.315.000 kuna, a procijenjena vrijednosti je bila 862.000 kuna. U gradskom proračunu nema toliko novca za taj projekt i – natječaj je poništen.
Ali, nije problem samo u tome što ponuda nadilazi „planirana sredstva”.
Grad Zadar je poništio i prvi natječaj za ovaj posao. Tada je čak bio izabran izvođač radova, s njim je potpisan ugovor, ali je sve propalo zbog neidentificiranih „poslovnih problema” u koje je izabrani izvođač upao. A što mu se dogodilo?
Dogodila mu se inflacija i rast cijena potrebnih materijala zbog čega nije bio u stanju za ugovoreni iznos postaviti balon. Time je riskirao „tužbu za naknadu štete”, ali na njegovu sreću Grad Zadar se nije odlučio poduzeti nikakve sankcije za „prekršitelja ugovora”. Dakle, već je kod raspisivanja prvog natječaja bilo jasno da planirani iznos od 862.000 kuna nije dovoljan da bi posao bio završen.
I? I ništa, gradska uprava poništava natječaj i raspisuje drugi. Već pogađate: i u drugom natječaju stoji ona ista procijenjena vrijednost iz prvog natječaja. Opet se traži ponuda od 862.000 kuna!? Kao da u gradskoj upravi nisu shvatili da protokom vremena od prvog do drugog natječaja inflacija nije čarobnim štapićem zaustavljena nego je samo ubacila u višu brzinu. Inflacija i rast cijena su jednostavno zanemareni, a dodatna sredstva u gradskom proračunu nisu osigurana, pa je cijena ostala ista.
Ali, ima još nešto što je ostalo isto: već pred prvi natječaj gradska je uprava od Ministarstva turizma i sporta dobila oko 325.000 kuna. Pa se od Ministarstva nakon prvog natječaja i njegovog poništenja tražilo prolongiranje roka za iskorištavanje tih sredstava. Iz Zagreba su to i odobrili. A sada je, dvije godine nakon što je novac već uplaćen u gradski proračun, poništen i drugi natječaj.
I što sada? Sada je moguće da Grad od Ministarstva turizma i sporta zatraži novu dodatnu prolongaciju, ali je moguće i da Ministarstvo jednostavno zatraži povrat svojih 325.000 kuna, što bi bilo u skladu s procedurama koje je Ministarstvo već koristilo u nekim drugim slučajevima.
Osim što je „balon probušen” i što je otvorena mogućnost da Ministarstvo zatraži povrat novca, to isto Ministarstvo, a ni to ne bi bilo prvi put, može i dodatno sankcionirati Grad Zadar i to tako što bi, zbog nerealizacije projekta, na rok od dvije godine bile obustavljene sve kandidature Grada Zadra za slična sredstva Ministarstva turizma i sporta.
Postoji, dakako, i mogućnost da pred „lobističkim pritiscima” iz Zadra, Ministarstvo sporta još jednom zažmiri i odobri novu prolongaciju trošenja već dodijeljenog novca. Za to će biti potreban pojačani angažman gradske vlasti koja ni iz dva puta nije uspjela osigurati potrebna sredstva.
Tko zna, možda je to tražilo kudikamo veći angažman od duboko skandaloznog slučaja stolnoteniske dvorane u kojemu Grad godinama plaća najam njenom vlasniku, građevinskom poduzetniku Ivanu Jurjeviću, iako bi nova stolnoteniska dvorana koštala kao dvije ili tri godišnje najamnine. I to nije problem za gradski proračun.