StoryEditor
4 kantunaINTERVJU TJEDNA

Marko Vučetić: u drugom krugu Dukić mi bježi 1 posto! Zadru ću vratiti mediteranski duh, a gradsku upravu i tvrtke očistiti od stranačkih uhljeba!

Piše Ivica Nevešćanin
30. travnja 2021. - 22:36
Marko Vučetić  Luka Gerlanc/Cropix

Marko Vučetić, sveučilišni profesor filozofije, glavni je protukandidat Branka Dukića (HDZ) na predstojećim lokalnim izborima u Zadru. Vučetić se natječe za gradonačelnika kao nezavisni kandidat koalicije "Srcem za Zadar" u kojoj su SDP, Akcija mladih, Glas, HSS i Centar. U siječnju, dok još nije imao podršku koalicije stranaka, Vučetić je u nekim stranačkim anketama u prvom krugu dobivao oko 20 posto. Međutim u drugom krugu s Dukićem, Vučetić je imao 40 posto, a aktualni gradonačelnik svega jedan posto više.  

Vučetić je filozof u srži, politika ga, kaže, zabavlja, i cijeli svoj politički angažman, pa i ovu kandidaturu, vidi kao igru i svojevrsni društveni eksperiment.

Kako ste doživjeli kampanju zadarskog HDZ-a u kojoj vas se izruguje kao profesora filozofije da 'filozofirate', a ne djelujete?

- Taj pokušaj ironije, humorske ili satire s filozofiranjem nisam doživio kao napad nego iskaz njihove intelektualne nemoći, koja je glavno obilježje tranzicijskog društva, pogotovo hrvatskog. Zahvaljujući kadrovskoj devastaciji i tome što se stvaranjem hrvatske države nije dogodila prvobitna akumulacija ideja uistinu smatram da je intelektualna nemoć obilježje svih stranačkih struktura, a pogotovo HDZ-a. 

Antiintelektualizam je čini se konstanta političkih elita, od one čuvene Milasove „kilo mozga tri marke”, do sada ismijavanja pametnijih od sebe. No koliko s takvim filozofskim kritikama, ma koliko god one bile na mjestu, možete zadobiti lokalne birače? 

- Birači me prepoznaju na dva načina. Dok sam bio prisutan na nacionalnoj razini to se nije događalo, ali sada me sugrađani zaustavljaju na ulici i daju mi podršku. Istina, jedan dio njih kaže da u potpunosti ne razumije što govorim, ali da razumiju energiju i doživljavaju me kao čovjeka slobode, koji ne pripada nikakvim strukturama.

image
Luka Gerlanc/Cropix

Nedavno ste izjavili kako se ne doživljavate kao mesija nego kao osloboditelj koji Zadru donosi slobodu, oslobađa ga feudalnih okova i kastinskih odnosa. Od čega to ljude oslobađate? 

- Poruka je da samo slobodan čovjek može živjeti sve svoje uloge. Neslobodan čovjek ima samo jednu ulogu, a ta je da bude poslušan. Mene uistinu gotovo uzrujava aktivna nesloboda. Da ljudi aktivno demonstriraju svoju neslobodu. Ovo što govorim je nešto o čemu je pisao Mihajlo Mihajlov, jedan Zadranin kojeg smo zatajili, a ja sam se relativno kasno susreo s njim i jedno poglavlje svoje knjige posvetio upravo njegovoj filozofiji slobode. 

Zašto mislite da ideje poput slobode mogu biti pokretač promjena na lokalnim izborima?

- Zato što se na lokalnoj razini najviše očituje nesloboda. Ne možete se zaposliti bez da vas netko ne zaposli - to je za mene strašna spoznaja! Svoj život i vrijeme trošiš sa sviješću da si nekome zahvalan. Imate različite vidove demonstracije neslobode, poput onog nedavnog videa s prikupljanjem potpisa u Vodovodu. Čovjek se najviše ostvaruje putem rada i kad te netko posluhom veže na radnom mjestu ti ulaziš u duh feudalizma. Više ne radiš za sebe nego da bi demonstrirao posluh prema onome koji ti je posao dao. I u svom radnom vremenu i izvan njega, što je na lokalnoj razini najvidljivije. Počevši od toga da će ti netko postaviti pitanje s kim piješ kavu. Znate, kad sam tek došao na sveučilište jedna profesor me pitao zašto pijem kavu s nekim. Zamolio sam ga da mi donese veliki makijato. On se zbunio, a ja sam mu rekao da kad već igra ulogu mog konobara da bih volio da usluga bude potpuna. Rano sam shvatio koliko su ljudi slabi, da oni koji žele gospodariti drugim nisu u stanju uživati u vlastitoj slobodi. To je ono što mi najviše smeta, nestanak zadarskog duha. Mediteranskog, podrugljivog, samoironičnog, ironičnog...

Zašto je nestao, što je uništilo taj zadarski duh?

- Uništile su ga megalomanske politike koje dolaze u odsustvu svakog oblika razuma. Kad ubijemo racionalnost, kad ubijemo spontanost života da se možemo sa svima susretati, postajemo bića inficirana psećim genom. Promatramo tko nas vidi, gdje, s kim se možemo kretati... 

Zadar ste kao „utvrdu HDZ-a” odlučili napadati idejama. Mogu li riječi uzdrmati te bedeme? Nekada su ljudi dizali revolucije zbog klasne i društvene potlačenosti. U Zadru ne vidim manifestacije masovnog nezadovoljstva. Više vidim pokornost, konformizam, oportuniste, ljude koji odustaju od sebe... Ili je Zadrane strah ili im je dobro?

- Mislim da se događa izdaja na osobnoj razini. To me motiviralo na političko djelovanje. Kad sam ušao u Sabor jedna prodavačica mi je rekla: „A sad vi idete na visoku plaću!. Ja kažem, ja plaću neću zarađivati u Saboru jer već sada imam visoku plaću, nego dolazim u Sabor da bi i vi imali onu kvalitetu života i primanja koja ja imam”. Kao roditelj ne mogu promatrati nemoć roditelja pred djetetom jer mu ne mogu isfinancirati sve potrebe u razvojnom smislu. S druge strane, što sam u Zadru doživio, roditelji ulaze u područje vlastite izdaje djece. Roditeljsko dostojanstvo možete povratiti jedino ako manifestirate vlastitu javnu političku građansku slobodu, a to se čini na izborima. Zadrane ne pozivam da glasaju za mene, pozivam ih da glasaju za promjenu.

image
Luka Gerlanc/Cropix

Ovdje su ljudi prilično pragmatični, kad su izbori za predsjednika Republike onda šaraju, kad je u pitanju lokalna vlast, nisu toliko slobodoumni. Dobro naime znaju tko lokalno zapošljava, dijeli poslove... Osim toga, na izbore redovitije izlaze oni koji ne žele promjene nego održanje postojećeg sustava. Stranačke vojske i njihove elite koje su pregazile i ispljunule „malog čovjeka” a koji ih, paradoksalno, zapravo drži na vlasti.

- Sloboda je uvijek paradoks. HDZ u Zadru kontrolira između 11 i 12 tisuća glasova i trude se na raznorazne načine demotivirati ostale birače. To je potpuno legitimno, da HDZ od centra lijevo stvara političku frakciju s kojom će surađivati. Isto kao što HDZ može očekivati da ja stvaram neku frakciju od centra desno. To je dio političkih igra. Život je naime raznolik i tko se usmjeri samo na područje svog političkog spektra bez suradnje s nekim drugim najvjerojatnije neće ništa postići. Te suradnja treba biti ali ne na način izdaje. Naime, rekao sam kako ću, ako postanem gradonačelnik, pregovarati s potencijalnim koalicijskim partnerima javno. Svaki će razgovor biti snimljen i javnost će pratiti kako pregovaramo. Nemam problem progovarati ni s kim.

Neprozirnost sadašnjeg sustava želite zamijeniti maksimalnom transparentnošću. Zvuči iluzorno, više kao eksperiment nego kao sutra realna situacija. Kako ćete zaustaviti stranačko uhljebljivanje, „daj Marko zaposli moga...”, ako postojeći sustav upravljača zamijenite novim, opet stranačkim sustavom?

- Nije iluzorno zato što je zbog krivih razloga došlo do promjene zakona. Jedinice lokalne samouprave ovise isključivo o tome koliko je gradonačelnik idealist i koliko ideja ima. Po sadašnjim zakonima gradonačelnik je gotovo nesmjenjiv, osim ako gradsko vijeće ne sruši samo sebe neizglasavanjem proračuna. Tek potom se ide na lokalne izbore za vijeće i ako drugi put se ne usvoji proračun, ide se na izbore i za gradsko vijeće i gradonačelnika. To se u Hrvatskoj još nije dogodilo jer su stranački ljudi poslušni ljudi. Kad je ušao u stranku Dukić je na više razina demonstrirao stranački posluh. Ja nemam posluh prema nijednoj stranci i to moji podržavatelji znaju.

Kako ćete održati koaliciju i nametnuti novi model upravljanja ako ste eksponent grupe stranaka kojima ni za što ne odgovarate?

- Ja predstavljam nezavisne politike oko koje su se okupile neke stranke.

Ali gradsko vijeće čine stranački blokovi.

- Tako je, vijeće će činiti blokovi stranaka i ono bi u svom radu trebalo biti neovisno od gradonačelnika. Gradonačelnik predlaže, vijeće raspravlja, poboljšava, usvaja ili odbacuje. Protiv toga nemam ništa, ali bih smatrao svojim strašnim porazom da nisam u stanju misliti na tri varijable. Prvo, na gradsko vijeće, drugo, na moju ideju čovjeka koji misli, te treće, na ustavne i zakonske mehanizme koji mi daju šansu da u konačnici i prokažem i nadigram gradsko vijeće.

image
Luka Gerlanc/Cropix

Sve mi to zvuči kao socijalni utopizam. Ajmo konkretno: sutra ste gradonačelnik, koju ćete praksu promijeniti? Koje projekte zaustaviti ili nastaviti? Što su vam prioriteti? 

- Ako postanem gradonačelnik, ova mi je proračunska godina definirana do kraja, i mogu planirati nešto tek u sljedećem razdoblju. Mi u Zadru imamo uvjetno rečeno sreću što smo imali političare koji nisu bili demokratski, ali su imali fetiš prema baušteli, pa su puno toga ipak izgradili, u infrastrukturnom smislu. Svi kvartovi nemaju kanalizaciju, ali vodovod imaju, imamo problem s prometnim rješenjima, zaobilaznica Bili brig se gradi od kad sam kao dijete stanovao na Stanovima. Imamo puno neriješenih problema, ali Zadar ipak nije zapušteni grad. 

Koja ćete tri projekta realizirati u svom mandatu a donijet će novu kvalitetu života u Zadru?

- Digitalizacija, transparentnost javnih financija, ulaganje u ljude...

Na primjer?

- Zadužio sam čovjeka iz Centra da razvije modele dolaska digitalnih nomada u Zadar. Primjerice, ako dođe 50 digitalnih nomada, a moglo bi i više, u Zadru bi se na mjesečnoj razini vrtjelo oko milijun kuna. Recimo, ja to želim.

Znate li čija je ideja dolaska digitalnih nomada u Hrvatsku?

- Ne znam.

Jerka Trogrlića, vlasnika agencije Vajt, PR savjetnika gradonačelnika Dukića, za koju je nekidan dobio godišnju strukovnu nagradu.

- Nemam ja ništa protiv gospodina Trogrlića.

Vjerujem, samo često napadate da Zadar vodi PR iz Splita, a ne Dukić, a sad bi, eto, Trogrlićeve ideje koristili kao svoje za uspjeh Zadra?

- Razlika između ideje da dođu digitalni nomadi u Zadar i da oni stvarno dođu je ogromna. Jedno je populizam, a drugo je stvarnost.

Ali on je uistinu doveo nomade u Zadra, javnost zna za najmanje dvoje o kojima su mediji pisali...

- Ja se jesam poigrao s Jerkom, ali dobro...

Može li se na digitalnim nomadima graditi budućnost grada? 

- Ne može se graditi ozbiljna budućnost, ali može jedan njezin segment. Mi trebamo, a građanima može zvučati beznačajno,  uvođenje građanskog odgoja u osnovne škole, što je ogroman projekt. Naime, mnoge su generacije dosad propale u građanskom smislu. Potrebno je stvari promatrati u periodu od 10-15 godina, što bi Zadar trebao postati. Imamo građane koji se nisu u stanju zauzeti za sebe, a to je jako bitno. Da ljudi shvate da su vremeniti. Primjerice, POS-ovi stanovi. Od 2015. do 2021. u Zadru se ništa ne događa, osim poskupljenja kvadrata s 1000 na 1300 eura.

image
Luka Gerlanc/Cropix

POS-ovi stanovi nisu gradski nego državni model.

- Da, ali grad je taj koji može utjecati na to.

I utječe, smanjuje cijenu ustupanjem besplatnog zemljišta i opraštanjem komunalnog doprinosa.

- Da, smanjuje cijenu, ali ne ubrzava rokove.

Ne raspisuje grad natječaje, nego državna agencija APN koja ima ozbiljnih problema...

- Ali bitna je suradnja između grada i države, to je ono na čemu Plenković pokušava lokalne izbore pretvoriti u nacionalne. Kad govori da je bitno imati svoje ljude na svim razinama. OK, ako imate svoje ljude u gradu, županiji i državi, zašto nisu izgrađeni POS-ovi stanovi u Zadru.

Ali jesu, u odnosu na Split ili neke druge veće gradove, izgrađeno je proporcionalno tri ili četiri puta više POS-ovih stanova.

- Ali moglo je biti izgrađeno još više, mogli su biti izgrađeni i stanovi za najam.

Slažem se, ali je malo gdje izgrađeno više stanova s potporom države ili lokalne zajednice. Problem je cijeli model POS-a u kojem najviše profitiraju banke.

- Grad je negdje odgovoran, negdje može biti posrednik, a negdje može biti ugrađen. To su komunalne politike kojih Zadar nema. Primjerice, tri kilometra od Žmirića do Dikla, za biciklističke staze. Na lokalnoj razini, kao i u obiteljima, najviše se tragedije dogode zbog najsitnijih stvari. Mnogo sitnih stvari je moguće napraviti da se povrati taj izgubljeni duh. Recimo zelenilo. Ljubav prema gradu i brige za prostor pokazuje se u zelenim politikama, planiranju parkova. Prostor je jako bitan segment za ljudska prava. Kad je nešto prazno kao Poluotoku ili konfuzno kao Bili brig, prostor ne može biti u potpunosti živ ako su mu narušena ljudska prava. Pohvalan primjer je Višnjik, kad se jedan prostor oživi u funkciji javnosti. 

Da ne govorimo apstraktno, što biste vi napravili da Poluotok bude bolje mjesto za život a ne samo turistička kulisa?

- Život se na Poluotok treba vraćati, a to je moguće isključivo ako se ostvari određena ekonomska aktivnost.

Koja se aktivnost može dogoditi osim turizma i ugostiteljstva?

- Obrtništvo i poduzetništvo. Nismo iskoristili Zadar kao kongresni centar, nismo u potpunosti iskoristili potencijale Sveučilišta. Ne smijemo dopustiti da političke strukture nad svim uspostavljaju kontrolu. Meni se sviđa transparentnost, razmjena ideja. Primjerice: podmorski paviljon. Da uz Pozdrav Suncu i njega razvijemo. Imamo različitih ideja koje želimo realizirati, ali ne tako da ih političari pokušaju sve kontrolirati i upravljati. Upravljanje je ono što Tomašević pokušava napraviti u Zagrebu, potpuno nova paradigma.

image
Luka Gerlanc/Cropix

Kad se već pozivate na Tomaševića, predbacuje vam se konvertitski politički život: od podrške Rena Sinovčića, preko Ruže Tomašić i Mosta do sad ljevičara. Odnosno ideološko šetanje i nedosljednost.

- Nisam se šetao, nego sam se kretao u prostoru. Građani ne shvaćaju da ne postoji prostor u koji neću doći. Nikada nisam bio član neke političke stranke i uvijek sam isti stav iznosio prema političkim stranaka. Ne robujem političkim ideologijama. Na Renov skup sam bio pozvan i govorio sam kao neovisan kandidat 2013. godine. Nisam bio na njegovoj listi. Ne bježim od njega kao što ne bježim od HDZ ili SDP-a, Mosta... Ako se netko vodi načelom „s kim si, takav si” neka Rena zamisle kao filozofa. Zašto bih je bio kao Reno? On je tada bio bez optužnice, pamtim da su mu svi dolazili i trčali na VOX televiziju. Ja nisam. Da su igrali mali nogomet s njim. Ja nisam. Rekao sam: da dajem 20 tisuća kuna onome tko pronađe neku moju drugu sliku s Renom. Ako ga vidim na ulici, ja ću mu se javiti zato što je on za mene isto ono što je i prije bio. Nisam usidren u ideologiju, ne ulazim u stranačke kalupe i pripadam lijevom političkom spektru. To ne krijem od početka karijere jer me zanimaju društvena pravda i ljudska prava.

Sutra je vaš prvi dan u uredu gradonačelnika, hoćete li provesti reviziju stranačkog zapošljavanja, uhljeba, proračuna, gradskih firmi... Hoće li svi ostati ili ćete ih protresti?

- Ne može ništa ostati kako je. Nešto se može promijeniti odmah, ali za nešto je potrebno vrijeme. Odmah se može promijeniti sastav pročelnika. Oni jesu zaposleni preko natječaja, ali kad se napravi drugačiji preustroj gradske uprave i kad ne bude toliko pročelnika...

Dakle smanjit ćete broj ljudi u gradskoj upravi?

- Tako je. Snagom volje sam odlučio zaboraviti koliko ima direktora, pomoćnika direktora, savjetnika direktora u Vodovodu i Čistoći, jer kad se zbroji riječ je o dvoznamenkastom broju.

Hoćete li smanjiti broj zaposlenih u tim tvrtkama i upravi za 20, 30, 40 posto?

- Ne znam za koliko ću smanjiti, ali mogu jamčiti preustroj svih poduzeća, ustanova i institucija kojima je grad vlasnik ili osnivač.

Što će biti kriteriji za nove ljude: opet stranačka iskaznica ili znanje? Uhljebljenje ili meritokracija?

- Princip je uvijek tko što zna i kakve ideje ima. Onaj tko može unaprijediti sustav je dobrodošao, ali moja je gotovo manija smijeniti sve koji upravljaju tim institucijama.

Ako očistite desetke "uhljebljenih" s kojima ćete iz ljudima zamijeniti?

- Zašto bi se to doživljavalo kao čistku? Što se tiče zamjena, ako u nekoj instituciji ne postoji netko tko tu instituciju može voditi, onda tu instituciju treba ukinuti. Ja sam na Sveučilištu pročelnik odjela i ako ne postoji netko tko je u stanju voditi taj odjel nakon mene, taj odjel treba ukinuti.

Postoji li neki grad po kojem biste htjeli urediti Zadar?

- Možemo preuzimati mnoga rješenja iz različitih gradova. Zašto primjerice ne bi iz Bjelovara preuzeli transparentnost, zašto po uzoru na Barcelonu ne bi povezali luku i aerodrom za razvoj grada. Ili Primoštena koji ima jedan od najtransparentnijih proračuna.

Projekt Vrata Zadra, uvala Bregdetti, studija o parku od Jazina do Gaženice...? Je li to održivo i pozitivno za grad ili politička lakirovka kojim se prikrivaju privatni interesi?

- Razgovarao sam s mještanima Arbanasa oko Uvale Bregdetti. Tu se dogodila pobuna, njima to ne odgovara ili im stvar nije dobro komunicirana. Prepali su se dolaska nekoliko tisuća stanovnika u mali prostor, gubitka pogleda na more, a meni je najviše smetao nedostatak javnih sadržaja. U Zadru se izgleda vode načelom „izgradimo sve što je moguće, a ono što ostane proglasimo ulicom”. To se događa u kvartovima poput Plovanije. Kad postoji otpor lokalne zajednice prema nečemu, to nije dobro.

Vrata Zadra?

- O tome se govori već 20 godina, ne vidim nikakvih problema i da mi o tome govorimo idućih 20 godina, a radimo nešto drugo.

image
Članovi koalicije Srcem za Zadar 
Luka Gerlanc/Cropix

Što najviše zamjerate Dukiću, zašto on za vas nije dobar gradonačelnik?

- On nije dobar gradonačelnik zato što je poslušnik.

Čiji?

- Poslušnik stranačkih struktura. Mi imamo iluziju, stvoreno načelo: reputacija moći je moć. Po tome je Kalmeta pretvoren u moćnu osobu. Jednom sam ili dvaput razgovarao s Kalmetom o tome. Dukić nije dobar gradonačelnik zato što je u stanju poslušati onoga koga ne bi trebao slušati. Gradonačelnik je autonoman, grad ovisi o njegovim idejama i upravljanju gradom. Recimo, projekt koji je trebao biti dobar, a pretvoren je u fijasko je izgradnja nove škole na Bokanjcu.

Zašto je to fijasko?

- S dvije strane. Od strane grada zato što grad nije dobio gradsku školu, a od strane crkve zato što je crkva dobila kvartovsku, a ne crkvenu školu. Na početku mi se činilo zanimljivo, iako sam znao da je nemoguće da grad i crkva grade u partnerskom odnosu 50:50 jer za sve iznad milijun kuna crkva treba suglasnost Vatikana. Grad diže kredit, zadužuje se, nastane problem sa strane crkve i grad se povlači. Dukić je trebao učiti od nadbiskupa kako se štite interesi firme, to je zato što Dukić ima klerikalni, a ne crkveni refleks.

Koalicija nakon izbora?

- Sa svim onima koji su u stanju podnijeti javne pregovore.

HDZ?

- HDZ zasigurno neće biti zainteresiran za takav oblik suradnje.

Ako budu spremni?

- Koalicija s HDZ-om nije moguća. U tom slučaju treba ponoviti izbore. Iz jednostavnog razloga što bi koalicijskom s HDZ-om negirala naše inicijalno stanje da smo antihadezeovska koalicija. Tražio sam da se i drugi kandidati očituju kao dio antihadezeovske koalicije, i to bi trebali biti i dr. Bruketa i dr. Biloglav i Enio Meštrović alias Ričard.

Ričard?

- Volio bih da uđe u vijeće i volio bih da o njegovim glasovima ovisi formiranje većine u vijeću pa da vidimo kako se Ričard preziva. Znam kako se preziva Enio, ali bih zbog demokratske kulture uistinu volio znati kako se Ričard preziva. To je ogroman teret, jer bi imali povratni mehanizam. Enio sada komunicira preko Ričarda, a tad bi Ričard trebao izdržati moralnu prosudbu Enija. I to me čak filozofski jako zanima, da se odigra prava dijalektika između Enija i Ričarda.

image
Luka Gerlanc/Cropix

Depolitizacija javnih institucija, transparentnost, smanjenje broja ljudi u gradskoj upravi i tvrtkama, odustajanje od megalomanskih projekta, ulaganje u pojedince, zelene politike...

- Ne želim bolesne fantazije, ali treba promišljati zeleni Zadar, treba ga doslovno zazeleniti, vratiti ono što će ljude poticati da osjećaju prostor kao svoj i slobodan, kao lijep, jer to razvija kreativnost. Želim zadarsku kulturu, Mihajlova, Desnicu, Krležu. Meni je Zadar više Krležin nego Kalmetin, on je digao taj grad i oživio. To je bila ideja. Nije bio operativan, ali je znao što treba napraviti. Želimo li ideju koja će nas 20 godina varati s megalomanskim pričama, a na kraju kad se pogledamo u ogledalo kao starci, vidimo da smo ostarjeli pred krive ideje. 

FILOZOF POSTAO ZBOG BOLESTI

- Ironiju obožavam, smatraju da sam teoretičar, da ne pripadam praksi, što je jedna od većih zabluda, iako znam štošta. Ja sam teoretičar nakon prakse jer sam s 20-ak godina oblio od Crohnove bolesti i nisam više mogao fizički raditi. Ruke mi nisu velike samo zato što sam knjige čitao, nego što sam fizički radio, od vinograda, održavanja šume, do izgradnje kuće.

Nije stvar u „sam-svoj-majstor” modelu nego u operativnim politikama, izgradnje samoodrživog sustava?

- Nema namjeru kontrolirati operativnu razinu i spuštanja lokalnih politika u realnost. Gradonačelnik to ne smije činiti.

Ali na njega se sve reflektira?

- Tako je, ako vidim da ne funkcionira sustav otpada ili nije izgrađena biciklistička staza neću razmišljati o Hegelu i Aristotelu nego ću pozvati pročelnika koji je zato zadužen. Upravlja se po načelu upravne znanosti koju samo operativno treba primijeniti. To se od nas očekuje.

image
Luka Gerlanc/Cropix

OSLOBAĐANJE PONOSNOG ZADRANINA

- Moja kampanja će ići sve više u pozitivnom smjeru jer mi nije cilj ljude prestrašiti da se zaključaju u kuće. Ako sam uočio da su građani Zadra odustali od vlastite slobode, neću zbog toga napadati Kalmetu, Dukića, HDZ i ekipu. Hoću u prvom smjeru, ali u drugom trebam oslobađati ono što su oni zarobili, ponosnog Zadranina.

Kako mislite oslobodit „ponosnog Zadranina”?

- Zadar zadarski, a ne stranački! To sam osmislio kao slogan kampanje. Nećemo Zadar osloboditi stranaka, ali želim osloboditi zadarski duh kao što ga je Krleža izgradio.

Što ako ne budete gradonačelnik?

- Ostajem u vijeću, nikad se nisam povlačio. Uspostavljam novu demokratsku kulturu u kojoj će trebati probuditi klasni element, da iz gradske vijećnice stvaramo aktivistički pristup po ulicama. Bit ćemo zakašnjeli Zagreb.  

30. travanj 2021 22:37