Sredinom ožujka Grad Zadar zaprijetio je izbacivanjem iz derutnog gradskog stana na Voštarnici 40-godišnjoj Suzani Nikolić i njenoj sedmomjesečnoj bebi. Nazvali su je iz gradske uprave i dali joj rok od 24 sata da se iseli ili će joj doći s policijom na vrata. U priču su se uključili mediji, a Grad je na novinarske upite odgovorio kako će cijelu stvar pokušati riješiti mirnim putem. Suzana je nastavila živjeti u stanu sa svojom bebom, ali prijetnje za iseljenjem iz gradske uprave ne prestaju. Jer Suzana u gradskom stanu boravi nelegalno, a na zadnji poziv Grada Zadra za korisnike socijalnih stanova nije se javila.
Suzana je, naime, 17 godina bila korisnica stana u ulici Bana J. Jelačića 22C., zajedno sa svojim stariji sinom, a njena majka je bila nositeljica stanarskog prava. Prije nekoliko godina majka je od Grada Zadra zatražila i dobila novi, veći stan, ali u novom ugovoru, tvrdi Suzana, nema nje i njene bebe. Tako su ona i malodobno dijete ostali u „majčinom” stanu na Voštarnici, a majka i stariji sin su se preselili u novi gradski stan. Suzana smatra da kao dugogodišnju korisnica ima pravo na stan, iako formalno nije nositeljica stanarskog prava.
No u Gradu Zadru su jasni: Suzana treba iseliti jer nema stanarsko pravo, štoviše, na svoju je ruku već promijenila brave i tako spriječila iseljenje iz stana!
No, iako je formalno u pravu, može li Grad Zadar deložirati Suzanu i njenu bebu iz stana bez sudske odluke? Odgovor na ovo pitanje koje je u srži problema zatražili smo od jednog zadarskog odvjetnika koji se u svom radu često susretao s ovakvim pravnim situacijama.
Nakon što je proučio dokumentaciju koju nam je priložila Suzana, iznio je svoje mišljenje:
- Suzanina mama, Suzana i njen sin su stan na Voštarnici dobili kao socijalni slučaj, na neodređeno vrijeme. Njena majka se sporazumno dogovorila s Gradom Zadrom da joj daju drugi stan što je i učinjeno, no u tom drugom ugovoru kao najmoprimac nije obuhvaćena gospođa Nikolić. Dakle, njena mama je potpisala da je izašla iz starog stana i otišla u drugi stan te ga preuzela. Međutim, po meni, Suzana koja nije obuhvaćena novim ugovorom je na neki način 'izvisila'. Smatram da su i nju trebali obuhvatiti u novom ugovoru zbog toga što i ona polaže pravo na taj stan, kaže naš sugovornik dodajući kako je situacija u kojoj se Suzana nalazi zapravo „povreda prava na dom”, a pravo na dom joj jamči članak 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Grad Zadar ne može Suzanu izbaciti tek tako iz stana. Trebali bi imati neki akt ili presudu ili bi trebali provesti ovrhu. Pitanje je vremena kada će ona morati izaći iz stana, ali opet tvrdim kako je ne mogu izbaciti bez ispunjenja formalnih uvjeta, odnosno sudske odluke, ističe odvjetnik.
Gradu Zadru, točnije gradonačelniku Branku Dukiću, poslali smo upit hoće li možda svojom odlukom riješiti ovaj slučaj na način da Suzani i njenoj bebi na korištenje dodijeli gradski ili socijalni stan, na što po zakonu ima pravo.
Na naš upit odgovorio je Odjel za gospodarenje gradskom imovinom na čijem je čelu pročelnik Tomislav Korona. Poslali su nam isti odgovor kojeg su nam uputili i na dan kada je Suzana trebala izaći iz stana i kada je cijela priča dospjela u medije.
Potom smo iz Grada Zadra dobili dopunu odgovora:
- Ističemo kako je postupak dodjele u najam gradskih stanova utvrđen Odlukom o uvjetima i mjerilima za davanje u najam socijalnih stanova u vlasništvu Grada Zadra, koja propisuje da Grad Zadar iste može dati u najam socijalno ugroženim osobama i to temeljem Konačne liste prioriteta za davanje u najam stanova u vlasništvu Grada Zadra od 27. siječnja 2020. godine koju je donijela Komisija za davanje u najam stanova u vlasništvu Grada Zadra, stoji u odgovoru uz obrazloženje da gradonačelnik može nekome dodijeliti gradski stan isključivo kao kadrovski stan, odnosno „osobama čije je znanje i stručnost nužno za javno dobro, primjerice liječnicima ili sveučilišnim profesorima”.
- Grad Zadar kao jedinica lokalne samouprave ima obvezu voditi brigu o stambenom zbrinjavanju naših sugrađana, no isključivo u skladu s pozitivnim zakonskim propisima u RH, a posebice uzimajući u obzir stalne potrebe socijalno ugroženih osoba uvrštenih na Konačnu listu prioriteta kao i činjenicu da Grad Zadar raspolaže s relativno malim brojem stanova za iznajmljivanje, navode iz gradskog odjela dodajući kako će u slučaju neovlaštenog korištenja gradskog stana na adresi Bana J. Jelačića 22C, Grad Zadar poduzeti sve odgovarajuće i zakonom propisane mjere i pravne radnje u svrhu zaštite imovine u svojem vlasništvu.
No, ovo nije prva situacija u Zadru kada se nekoga pokušava bezuspješno iseliti iz stambenog objekta, iako nema stanarsko pravo. Prije četiri godine sudac Općinskog suda u Zadru Marko Baraka donio je presudu u korist Radomira Ukalovića, posljednjeg stanara bivšeg Hotela Iž, u kojem je kao prognanik bio privremeno smješten s obitelji. Pozivajući se na Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, prema kojoj je pravo na dom snažnije od prava vlasništva, Baraka je tada donio presedansku odluku i presudio u korist privremenog stanra. Naime, sudac Baraka je u presudi naveo kako je Ukalovićevo "pravo na dom jače od prava države kao vlasnika", te je smatrao da "njegovo iseljenje nije nužno ni legitimno jer Radomir u svom vlasništvu nema nijednu drugu nekretninu niti može osigurati drugi smještaj".
Vrijedi li i za situaciji u kojoj se našla Suzana Nikolić sa svojom sedmomjesečnim djetetom isto pravilo kao i za Ukalovića? Naime, Nikolić, baš kao i Ukalović, formalno nema više pravo biti u gradskom stanu, u vlasništvu nema niti jednu drugu nekretninu, a stan u kojem boravi već 17 godina zapravo je njezin dom. Je li pravo Suzane na dom jače od vlasničkog prava Grada Zadra?