Nekakav Skejo s brčićima u crnoj uniformi koji ponosno viče “ZDS” nije za nas učinio ni tisućiti dio onoga što su učinili neki dobri i pošteni majmuni

Šest makakija prošli je mjesec prvo cijepljeno cjepivom koje razvijaju znanstvenici na Oxfordu, a zatim izloženo velikoj količini koronavirusa, i nije im bilo ništa. Dvadeset osam dana kasnije svih šest hrabrih majmuna su, Bogu hvala, živi i zdravi, veselo hrskaju kikirikije i namiguju ženkama iz susjednih kaveza, a i mi se veselimo s njima jer bi jedan užas uskoro mogao završiti. Veselimo se i zdravlju majmuna i oksfordskoj pameti i ne možemo pravo dočekati rujan kad bi, po najavama, cjepivo moglo biti spremno za široku upotrebu, piše Ante Tomić za Jutarnji list.

Ne pamtimo kad smo za nečim tako snažno žudjeli kao što sada žudimo za cjepivom protiv koronavirusa, čak i ne zbog koronavirusa samoga, zbog straha od bolesti i smrti. Žudimo se cijepiti jer smo na izmaku snaga, jer ne možemo više slušati, svaki dan iznova, gluposti Nacionalnog stožera civilne zaštite. Bolest i smrt na trenutke nam se učine manje zlo od Krunoslava Capaka s mikrofonom.

Ne bismo danas ipak o Capaku i Božinoviću, već o majmunima koje su upotrijebili za pokus, koje su stavili u smrtnu opasnost kontajući kako je, treba li itko stradati, bolje da stradaju oni nego mi. “Rezus makakiji su nešto najbliže ljudima što imamo”, kazao je za New York Times jedan znanstvenik, a nas je to u jednom čudnom trenutku u mislima odnijelo u prošlost, prije stotinu osamdeset pet godina.

Devedeset stopa dugačak jedrenjak Kraljevske ratne mornarice doplovio je u rujnu 1835. do Galapagosa, nenaseljenog otočja devetsto kilometara od obala Ekvadora, i iskrcao dvadeset četverogodišnjeg Charlesa Darwina koji je na petogodišnjem putovanju strastveno bilježio opažanja o reljefu i biljnim i životinjskim vrstama.

Na krpici kopna u beskrajnoj pacifičkoj pučini on je primijetio kako se ptice rugalice neznatno razlikuju od ptica rugalica kakve je viđao na južnoameričkom kontinentu i pomislio kako se životinje od mjesta do mjesta mijenjaju, prilagođavaju se okolišu. Već u trenutku kad mu je to palo na pamet, Darwin je znao da je posrijedi užasna bezbožna misao jer u Bibliji, u Knjizi postanka, jasno stoji da su sva živa bića oduvijek jednaka, nepromjenjiva otkad ih je dobri Bog napravio šestog dana stvaranja svijeta.

Mladi se prirodoslovac nije, međutim, pokolebao. Njegova odvažna pretpostavka s Galapagosa bila je sjeme teorije evolucije izložene u djelu “Podrijetlo vrsta” objavljenom gotovo četvrt stoljeća kasnije. Darwin nije žurio, temeljito je istraživao, secirao, promatrao, crtao, brojnim je primjerima potkrijepio svoju teoriju znajući da će ga vjernici napasti.

I napali su ga, kao što znate, kršćani sa svih strana, katolici, pravoslavni, protestanti, anglikanci, metodisti, baptisti, mormoni i ostali čisto su pobjesnili na tvrdnju da se život na Zemlji milijardama godina razvijao od jednostavnijih oblika prema složenijima, a osobito ih je uzrujalo i uvrijedilo da ljudi i majmuni imaju zajedničke pretke.

Do dana današnjeg biskupi svih konfesija Darwinu zamjeraju da je obezvrijedio i uprljao veliko Božje čudo dovodeći u našu širu obitelj nekakva niska i nedostojna stvorenja koja skaču s grane na granu.

Ali, evo, šest makakija nedavno je primilo cjepivo protiv koronavirusa. Oksfordski su ga znanstvenici na njima provjerili i čini se da su uspjeli. Ako makakiji, naši rođaci, nisu oboljeli, dobre su šanse da ćemo i mi ljudi ostati zdravi. To je logika koju gotovo svi prihvaćaju.

Kako god vi zamišljali da je počeo život na Zemlji, svaka mililitarska doza bistre otopine koju će šupljom iglom uštrcati u milijarde nadlaktica na jedan način će sadržavati misao koja se prvi put u rujnu 1835. godine javila mladom prirodoslovcu na Galapagosu. Cjepiva naprosto ne bi bilo bez Charlesa Darwina.

Čak i biskupi, koji bi autora “Podrijetla vrsta” u sretnijim vremenima spalili na lomači i koji gorljivo niječu da imaju išta zajedničko s niskim i nedostojnim bićima koja skaču s grane na granu, to moraju priznati. Sve redom, katolike, pravoslavne, protestante, anglikance, metodiste, baptiste i mormone, baš kao i židove i muslimane, i budiste i hinduse, na kraju će spasiti teorija evolucije.

Naravno, vi možete biti i jedan od onih idiota koji se neće cijepiti, ali ovaj tekst nije o vama. Predmet našeg zanimanja su repate životinje po svemu bolje od vas, a kojima ovo nije prvi put da se nesvjesno i nesvojevoljno žrtvuju za dobrobit čovječanstva.

Neobično je kako se mnogi ljute kad ih se povezuje s majmunima, a majmuni im baš nikad ništa nažao nisu učinili. Naprotiv, zbog otkrića Charlesa Darwina dosad su neusporedivo gore majmuni stradali. Majmuni bi, da znaju psovati, mnogo strašnije pičkarali teoriju evolucije.

Istraživanje cjepiva protiv koronavirusa samo je jedno u nizu biomedicinskih istraživanja u kojima se njih iskoristilo kao što su nekad na dvorovima robovima davali hranu careva i sultana da bi bili sigurni da ona nije otrovana. Bilo je u posljednjih stoljeće i po mnogo opasnijih bolesti i neugodnijih injekcija koje su primili naši dlakavi rođaci, i ne samo makakiji. U laboratorijskim kavezima bili su zaključani i čimpanze i orangutani sve dok prije dvadesetak godina nije došla zabrana pokusa s velikim primatima,piše Ante Tomić za Jutarnji list.

Zgodan je trenutak da se sjetimo svega što su oni napravili za nas, i kad smo se borili protiv tuberkuloze, i protiv ospica, i protiv dječje paralize, i protiv tko zna kakvih drugih zaraza, kad se već, vidite i sami, na sve strane javljaju nekakvi čudaci tvrdeći da im dugujemo svoju slobodu i blagostanje. Takav nekakav Skejo s brčićima u crnoj uniformi, koji ponosno viče “Za dom spremni”, uvjeren da vam je spasio život, nije za nas zaista učinio ni tisućiti dio onoga što su učinili neki dobri i pošteni majmuni.