Tri mjeseca nakon što je portal faktograf.hr izvijestio o zahvatu tvrtke Adriatic Farming d.o.o koja je nedaleko od Vrela Une u rijeku postavila crpnu stanicu za ribogojilište bez svih potrebnih dozvola, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja još nije odlučilo o zahtjevu tvrtke koji je naknadno, nakon započetih radova, stigao na njihovu adresu.
Podsjetimo, tvrtka je procjenu učinka na ekološku mrežu ovog zahvata zatražila nešto manje od tjedan dana nakon što se Faktograf, krajem srpnja ove godine, počeo raspitivati imaju li dozvolu za navedene radove, piše Faktograf.
Kako smo se uvjerili nedavno, posjetivši ribogojilište u Suvaji, tvrtka je dovršila radove za koje još, formalno, čeka “zeleno svjetlo”.
Da tvrtka bez rješenja Ministarstva kopa po rijeci koja se nalazi na području ekološke mreže Natura 2000 resorno su ministarstvo upozorili i iz Državnog inspektorata (DIRH), čija je inspekcija također utvrdila ono o čemu je Faktograf pisao u rujnu.
Kako su nam odgovorili iz DIRH-a, osim što su obavijestili ministarstvo o radovima, protiv tvrtke su pokrenuli i prekršajni postupak zbog povreda odredbi Zakona o zdravlju životinja (utvrđeno je i da ribe u premještanju ne prati svjedodžba o zdravstvenom stanju koju izdaje ovlašteni veterinar).
Kada smo Ministarstvo upitali jesu li upoznati s time da je zahvat o kojem odlučuje već dijelom napravljen, odnosno da je investitor radio prije nego je dobio mišljenje Ministarstva te kakva je procedura u tim situacijama, dobili smo samo šturi odgovor da je zahtjev tvrtke još u proceduri.
Svoj postupak nije završila ni građevinska inspekcija koja je na ljeto posjetila lokaciju u Donjoj Suvaji.
Crpljenje Une
Inače, tvrtka Adriatic Farming ima dozvolu za zahvat vode za dvije lokacije u blizini zaštićenog hidrološkog spomenika prirode Vrelo Une. Novu crpnu stanicu želi staviti u pogon zato što joj količina vode koju dobiva na prvotnoj lokaciji ljeti nije dovoljna zbog niskog vodostaja rijeke.
Na pitanje Hrvatskim vodama kako to utječe na rijeku, dobili smo odgovor da “korisniku ribogojilišta nije odobreno povećanje količina zahvaćene vode, a korisnik je u obvezi u vodotoku rijeke Une nizvodno od jednog i drugog vodozahvata u svakom trenutku propuštati količinu vode kojom će se osigurati definirani biološki minimum”.
Javna ustanova Natura Jadera koja upravlja ekološkom mrežom na području Zadarske županije u svom je godišnjem planu za proteklu godinu najavila da će napraviti analizu utjecaja crpljenja vode na Uni na tamošnja staništa. Međutim, na naše pitanje o tome za kada je predviđena izrada analize, iz te ustanove nismo dobili odgovor.
Tvrtka planira i povećati proizvodnju u ribogojilištu u Donjoj Suvaji, što je jedan od razloga zašto je Općina Gračac krenula u izmjene prostornog plana. Lobirajući za izmjene plana, iz Adriatic Farminga unazad godinu dana općinskim su vijećnicima tvrdili da Ministarstvo poljoprivrede treba odobriti RAS sustav za akvakulturu (koji troši manje vode).
Kako su Faktografu naknadno odgovorili iz tog Ministarstva, tvrtka nikakav zahtjev za takav sustav nije predala, piše Faktograf.
Adriatic Farming
Podsjetimo, tvrtku Adriatic Farming d.o.o zastupa Miodrag Lacić, zadarski poduzetnik koji je zadarsku tvrtku Adria odveo u stečaj i koji, prema nedavnom izvješću Porezne uprave, državi duguje 595 tisuća eura. Tvrtka uzgaja mlađ kalifornijske pastrve u ribnjaku na Uni, a zatim ih prebacuje u more, u ribogojilište u Velebitskom kanalu u uvali Porat u mjestu Lukovo Šugarje.
Laciću je ovo drugi pokušaj uzgoja kalifornijskih pastrvi u Velebitskom kanalu; prvi put je to pokušao preko tvrtke kćeri bivše Adria – Jadran riba d.d. koja je završila u stečaju. Sada je pak našao druge investitore, na početku Norvežanina Richarda Daamgarda, s kojim je na kraju završio na sudu, a onda i poljskog investitora poznatog po ulaganjima u akvakulturu – Jerzya Ryszarda Maleka.
Adriatic Farming 2018. godine od države je dobio dvije koncesije za uzgoj kalifornijske pastrve u moru, na nešto više od 300 metara od obale, u Lukovom Šugarju i Jablancu. Namjera je tvrtke postaviti još četiri takve lokacije na potezu od Karlobaga i Senja, i za te im je projekte Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja odobrilo studiju utjecaja na okoliš koja je ranije nekoliko puta slana na doradu.
Na manjkavosti u studiji utjecaja na okoliš za vrijeme javne rasprave upozorili su lokalni mještani, kao i Hrvatske vode. Unatoč brojnim nedostacima, Ministarstvo gospodarstva i zaštite okoliša studiju je više puta slalo na doradu te je u konačnici odobrilo.
Kako smo već izvijestili, dosadašnji pokušaji uzgoja kalifornijskih pastrvi u Velebitskom kanalu redovito su završavali uginućem ribe, njenim bježanjem iz kaveza ili okolišnom devastacijom.
Slično se počelo događati i u najnovijem pokušaju uzgoja; Faktograf je ranije s više strana dobio informaciju da se u najnovijem pokušaju uzgoja događaju mortaliteti i gubici, a lokalni su ribari u par navrata izvijestili da su u Jadranskom moru uočili kalifornijsku pastrvu za koju se pretpostavlja da potječe iz ribogojilišta, tvrdi Faktograf.
Gdje idu uginule ribe?
Iako je tvrtka za uzgoj ribe u Lukovom Šugarju dobila koncesiju za postavljanje kaveza na 300 metara od obale Porat, kada smo u listopadu posjetili navedenu lokaciju naišli samo na dodatne kaveze te hranilicu postavljene uz samu obalu.
Mještani Lukova Šugarje rekli su nam kako su navedeni kavezi postavljeni unazad pola godine, da se u njima vrši uzgoj mlađi te da tvrtka Adriatic Farming d.o.o uginulu ribu baca u more.
Inače, kada smo prije godinu i pol dana posjetili Lukovo Šugarje i prvi put pisali o ovom projektu, mještani su nam također rekli da se u uvalu dovozi mlađ koja tamo stoji neko vrijeme, zbog čega dolaze jata galebova koji znaju raznositi mlađ po krovovima i proizvoditi buku.
Odlučili smo provjeriti njihove tvrdnje te se javiti Agroproteinki, tvrtki s kojom Adriatic Farming ima sklopljen ugovor o poslovima preuzimanja, prijevoza i zbrinjavanja nusproizvoda životinjskog podrijetla.
“Podatke o našim poslovnim partnerima i korisnicima usluge zbrinjavanja životinjskih nusproizvoda svakodnevno dostavljamo nadležnom Ministarstvu poljoprivrede – Upravi za veterinarstvo, stoga Vas upućujemo na navedeno nadležno tijelo kako bi Vam dostavili podatke o poslovnom subjektu za kojeg imate sumnju za ilegalno postupanje u zbrinjavanju nusproizvoda životinjskog podrijetla”, poručili su nam.
Iz Ministarstva poljoprivrede su nam pak odgovorili da u posljednje tri godine nisu dobili podatke o uginulim ribama i nusproizvodima od Agroproteinke koji se odnose na uzgoj Adriatic Farminga d.o.o.
“U aplikaciji ‘nusproizvodi’ u VETIS sustavu tijekom 2023. godine nisu zabilježene pošiljke uginule ribe (riba – kategorija 2) zaprimljene od subjekta Adriatic Farming u Agroproteinku d.d. Jednako tako, ne postoje podaci o nusproizvodima zaprimljenim od subjekta Adriatic Farming niti za razdoblje 2021. – 2022. godina. Uginula riba spada u nusproizvode kategorije 2, koje je subjekt (osobito u slučaju pojave većeg mortaliteta, odnosno većih količina uginule ribe) dužan zbrinuti na propisan način, preko ugovorenog koncesionara za prikupljanje i zbrinjavanje nusproizvoda KAT 1 i KAT 2 (Agroproteinka d.d.). Podaci o takvim pošiljkama u posljednje tri godine, preuzetim od subjekta Adriatic Farming u sustavu ne postoje”
Upitali smo Ministarstvo poljoprivrede i koliko se tona ribe uopće uzgaja u Lukovom Šugarju, no odgovorili su nam kako su ti podaci – tajni, te da nemaju saznanja o razlozima visokog mortaliteta, piše Faktograf.
Kavezi u uvali Porat
Faktograf je pokušao provjeriti ima li tvrtka Adriatic Farming d.o.o dozvolu za dodatne kaveze koji su postavljeni u uvali Porat, a kojih nije bilo kada smo posjetili lokaciju krajem 2022. godine.
Koncesija koju tvrtka posjeduje odnosi se na postavljanje kaveza za uzgoj na lokaciji udaljenoj 300 metara od obale, a ne u samoj uvali Porat. Stoga smo se obratili Lučkoj upravi Senj pod koju spada područje uvale Porat.
“Kapetanija je upoznata s radnjom prihvata i privremenog i povremenog smještaja riblje mlađi u prihvatne kaveze koncesionara smještene u more, uz obalu, kamo se dopremaju kopnenim putem i potom se premještaju iz prihvatnih u uzgojne kaveze, koji su smješteni izvan uvale Porat. Navedena tvrtka nema koncesiju za uzgoj ribe u uvali Porat, jer se uzgoj ribe/riblje mlađi vrši na vanjskome polju. Naime, morski dio se koristi za privez brodica i smještaj prihvatnih kaveza za riblju mlađ. Prema izjavi koncesionara, prihvatni kavezi dok su privezani uz obalu ne služe za uzgoj ribe nego isključivo za prihvat riblje mlađi, koja se do kaveza doprema kopnenim putem te se potom premještaju na vanjsko polje u akvatoriju, gdje se vrši uzgoj”.
Međutim, tvrtka ima koncesiju Lučke uprave Senj kojom joj se daje pravo da koristi 2.200 kvadrata kopnenog područja za smještaj kontejnera i pripadajuće opreme, 1 188 m2 pripadajućeg morskog akvatorija te privezište za brodicu do 12 metara u Uvali Porat.
“Ugovor o koncesiji ograničio je korištenje kopna, međutim nije odredio ograničenja u korištenju akvatorija koji se stoga može koristiti na način koji odgovara gospodarskoj djelatnosti u čiju svrhu je koncesija dana, a uključuje manipulaciju teretom, koji u konkretnom slučaju predstavlja mlađ”, rekli su nam iz Ministarstva mora, pomorstva i infrastrukture te ponovili ono što je tvrtka izjavila lučkim inspektorima, a to je da uvala služi samo kao mjesto prekrcaja u kaveze odakle se potom premješta na vanjsko polje.
Ideja uzgoja pastrvi u moru
Trenutno je Hrvatska jedina država na Mediteranu u kojoj se pastrva uzgaja u morskoj vodi; praksa je to koja je puno češća u sjevernijim zemaljama sa hladnijim morem.
Ukupni kapacitet četiri uzgajališta u Velebitskom kanalu trebao bi biti 8 400 tona ribe. Ako se ostvare planovi Adriatic Farminga, Hrvatska će sa samo jednim projektom ostvariti povećanje ukupne godišnje proizvodnje u akvakulturi za 30 posto.
Inače, ideja uzgoja kalifornijskih pastrvi u moru potječe iz 80-ih godina. Tu tehnologiju uzgoja salmonida je 1984. godine Institut Ruđer Bošković prijavio kao patent za daljnji razvoj Organizaciji za hranu i poljoprivredu UN-a, koja je potom odobrila i financijski podržala projekt. Institut je vodio ribogojilište u Zatonu, Skradinu i Žrnovnici u suradnji s poduzećima 3.Maj, Emona i Šibenka s kojima je dijelio prihod od prodaje ribe na domaćem i stranom tržištu.
Međutim, kako smo već pisali, uvjet je tada bio da se na pojedinom lokalitetu ne smije proizvoditi više od 200 tona ribe godišnje, dok se u ovom slučaju na pojedinim lokacijama predviđa i uzgoj od 3 500 tona.
Zbog toga dio lokalne zajednice strahuje da će navedeni projekt drastično promijeniti krajobraz Velebitskog kanala i negativno utjecati na okoliš, tvrdi Faktograf.