Otac iz Biograda u šest navrata izudarao pijanog sina pola kilograma teškom metalnom cijevi po glavi i po tijelu. Evo kakva mu je bila presuda...

Otac iz Biograda, koji je izudarao sina metalnom cijevi po glavi i po tijelu, nepravomoćno je proglašen krivim za nanošenje teških tjelesnih ozlijeda u pokušaju bliskoj osobi. Sutkinja Općinskog suda u Zadru Mitra Meštrović izrekla mu je uvjetnu kaznu od jedne godine zatvora s rokom kušnje od dvije godine,

Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, otac se teretio da je 30. listopada 2016. godine oko 20 sati ispred obiteljske kuće u Biogradu na Moru, sina u najmanje šest navrata udario metalnom cijevi po glavi i po tijelu. Udarcima mu je nanio kontuzije glave, prijelom rebara, oguljotinu hrpta desne šake, otok desnog gležnja, te hrpta desnog stopala.

U postupku nije bilo sporno da je kritične prigode sin zadobio tjelesne ozljede već način na koji ih je zadobio. Otac se, naime, na sudu branio šutnjom, dok je sin koristio blagodat nedavanja svjedočkog iskaza. Iz zapisnika o ispitivanju utvrđeno je kako je kritične prigode bio pod utjecajem 1,28 promila alkohola.

Članovi obitelji posvjedočili su kako je ozlijede zadobio zbog svog ponašanja tijekom kojeg je u pijanom stanju najprije sa metalnom šipkom udarao po prozorima očevog auotomobila koji su se raspukli, nakon čega je i podigao teška ulazna dvorišna željezna vrata koja su pala na njega. Jedan od svjedoka koji je pozvao policiju opisao je kako je u inkriminirano vrijeme odjednom čuo viku, dreku, te je izašao u dvorište. Vidio je kako je oštećenik sa svog auta iščupao metalnu šipku, odnosno nosač sa vozila, s kojim je počeo udarati po očevom autu i to po prozorima koja su se raspukla. Opisao je kako je nakon toga podigao velika željezna ulazna vrata u dvorištu, duga oko četiri metra i teža sigurno oko 150 kilograma.

Zajedno s njima pao je na pod, a vrata su mu pala na prsa, a on je pao na leđa i na glavu. Pretpostavio  je da je rane na ruci da zadobio zbog metalne šipke ili stakla koje je palo s vozila.

Iz iskaza svjedoka dr. Petra Bešlića utvrđeno je,međutim, da je muškarac kojeg su taj dan dovezli u Hitnu pomoć imao više kontuzija po glavi, te mu je on sam rekao da ga je otac pretukao palicom, što je i naveo u liječničkoj prijavi. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Davora Mayera također su utvrđeni kontuzijski biljezi na glavi u vlasištu, te prijelom 8. i 9. rebra, kao i oguljotine hrpta desne šake i otok desnog gležnja, te hrpta desnog stopala. Dr. Mayer je utvrdio kako su kontuzije na glavi nastale udarcima tupotvrdog sredstva što može biti i prutasto sredstvo poput palice i šipke, te da su za nastanak ovih ozljeda bila potrebna četiri zasebna udarca po glavi zadana silom slabog intenziteta. Utvrdio je da su prijelomi rebara nastali djelovanjem tupe mehaničke sile do čega je moglo doći izravnim udarcem nekog tupotvrdog sredstva što uključuje udarac nogom i udarac prutastim sredstvom poput palice i šipki. Ozlijede su mogle nastati i prilikom pada uz udarac desnom stranom trupa o prepreku, a za nastanka ozljede je bilo dostatno jednokratno djelovanje sile srednjeg intenziteta.

Policajac koji je na mjestu događaja obavljao očevid primijetio je nakon dolaska na mjesto događaja veću količinu razbijenog stakla. Zaključio je da se radi o staklu sa osobnog automobila koje je potom premješteno u dvorište obiteljske kuće, te prekriveno ceradom. Otac okrivljenika povukao je tom prilikom ceradu sa prikrivenog automobila nakon čega je vidio da su na automobilu bila razbijena tri stakla. Rekao mu je da je unuk prethodno razbijao stakla na osobnom automobilu. Predao im je potom aluminijsku šipku u trokutastom obliku dužine negdje oko 82 cm, težine oko pola kilograma. Pregledom te šipke utvrdio je da je gornji dio oštećen po središnjem dijelu, a na šipci je utvrdio i prisutnost tragova krvi. Tragovi krvi pronađeni su i na dvorišnim vratima, ali na njima, međutim nisu pronađena oštećenja koja bi eventualno postojala da su vrata pala iz ležišta.

Prilikom individualizacije i odmjeravanja kazne okrivljeniku sud je kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu da je okrivljenik neosuđivana osoba, dok mu kao otegotnu okolnosti cijenio težinu počinjenog kaznenog djela, stupanj krivnje, kao i posljedice nanošenje tjelesnih ozljeda sinu.