Pedofil sa zadarskog područja podnio tužbu jer je sudac koristio riječi ‘gnjusna i monstruozna djela‘. Žrtva postala časna sestra i pokušala se ubiti!

Smatrajući da su mu tijekom obnovljenog postupka na Županijskom sudu u Zadru povrijeđena prava, osuđeni 66-godišnji silovatelj desetogodišnje djevojčice sa zadarskog područja, koji je već dobio odštetu države zbog loših uvjeta u kaznionici u Puli, gdje mu je bilo tijesno i nehigijenski, zimi prehladno, a ljeti prevruće, podnio je ustavnu tužbu.

Drži kako je tijekom obnovljenog postupka na zadarskom sudu 2015., među ostalim, doveden u pitanje objektivni aspekt nepristranosti, jer je predsjednik sudskog Vijeća sudac Boris Radman u obrazloženju presude koristio izraze ꞌgnjusnih kaznenih djelaꞌ i ꞌmonstruoznih kaznenih djelaꞌ.

Naveo je i kako je isti sudac koji je donio i prvostupanjsku presudu, sudjelovao i u obnovljenom postupku, čime je povrijeđeno pravo nepristranosti jer jedan te isti sudac odlučuje o ispravnosti vlastite presude, ali i presude višeg suda. Također je, kako navodi u tužbi, dao suglasnost I za njegovo prebacivanje u drugi prenapučeni zatvor, te nije pravodobno dostavio rješenje Vrhovnog suda kako bi usporio donošenje odluke o prekidu izvršavanja kazne zatvora. također, kako navodi, nije uputio zahtjev za prenošenje mjesne nadležnosti na način kako je to upućeno dopisom Vrhovnog suda RH.

Prije jedanest godina na Županijskom sudu u Zadru sudac Radman ga je osudio na 14 godina zatvora zbog višegodišnjeg silovanja i bludnih radnji nad djevojčicom. Silovao ju je u više navrata od desete do šesnaeste godine, krenulo je kad je bila u četvrtom razredu osnovne škole. Tada ju je odvukao u podrum svoje kuće i pokazivao slike golih žena tražeći da se skine do gola. Više puta ju je odvlačio na plažu i nad njom bludničio. 

Vrhovni sud RH umanjio mu je kaznu za dvije godine. U obrazloženju presude Radman je naveo kako je 'uništio mladost, dobroćudni veseli i neiskvareni život djeteta.'

- Svojim monstruoznim postupkom trajno je oštetio njezino zdravlje. Posebna otegotna okolnost bila je njegova ustrajnost u ostvarenju kaznenog djela, odlučnost, beskrupuloznost i bezosjećajnost. To je u tolikoj mjeri utjecalo na žrtvu da je odlučila otići u strogi red Karmelićanki, a potom i u smrt. Život joj je visio o koncu i samo zahvaljujući pravodobnoj medicinskoj intervenciji je spašen. Stoga je kazna od 14 godina zatvora sasvim primjerena s obzirom na težinu i brojnost kaznenih djela', rekao je, među ostalim, u obrazloženju presude tada sudac Radman.

Djevojčicu je, 66-godišnjak, prema optužnici, prvi put spolno napao u podrumu svoje kuće kad je imala 10 godina. Njegovo seksualno zlostavljanje, silovanje i bludničenje nastavilo se sve do njenog drugog razreda srednje škole. Tijekom tog vremena u više navrata je prisilio na spolni odnos, a djevojka se nakon toga zaredila u strogom redu karmelićanki. Zbog traume koju joj je nanio pati od teškog oblika PTSP-a.

Tijekom postupka 66-godišnjak je poricao optužbe tvrdeći da je poznavao žrtvu i njezinu obitelj, koja je živjela u blizini, no da se nikada prema njoj nije ponašao na seksualan ili nedoličan način.

Nakon što mu je dozvoljena obnova postupka, 2015. podnio je zahtjev za izuzećem suca Radmana tvrdeći da je pišući obrazloženje presude iznio svoje osobne stavove prema kaznenom djelu, kao i da je donošenjem pojedinih odluka, za koje smatra kako nisu bile opravdane, iskazao svoju nepristranost. 

Također smatra i da mu je povrijeđeno načelo vladavine prava jer je dopuštena kumulacija procesnih uloga u istom kaznenom postupku. To se, kako navodi, odnosi na časnu sestru C.C. koja je u istom postupku bila sudski dostavljač jer je sud po njoj dostavljao pozive oštećenici. Svjedočila je zatim kao svjedok optužbe, te osoba od povjerenja žrtve, iako kao svjedok nije mogla biti u sudnici dok ona iskazuje. Osporio je vjerodostojnost njezinog iskaza tvrdeći da je osim što je pomagala žrtvi, dobila i ulogu njezinog ispitivača. Istaknuo je da postoji sumnja da su se ona i časna sestra dan prije ispitivanja o svemu dogovorile, iako je ranije u postupku bila ispitana u svojstvu svjedoka. Smatra da oštećenica nije mogla biti ispitivana uz prisutnost osobe od povjerenja već je to ispitivanje trebalo provesti putem video linka, jer je to praktički bio jedini dokaz protiv njega, te da je u tim okolnostima bilo nužno osigurati njezino ispitivanje u njegovoj prisutnosti.

Ustavni sud mu je, međutim, odbacio tužbu navodeći kako je prvostupanjski sud dao iscrpno obrazloženje za sva svoja činjenična utvrđenja i ocjenu dokaza. Navode kako je predsjednik vijeća u obrazloženju presude nije izrazio svoj osobni stav već je opisao sam karakter kaznenih djela počinjenih u odnosu na ranjive osobe, te da, uz to, zakon ne zabranjuje da predsjednik vijeća odlučuje i u obnovljenom prvostupanjskom postupku. Pojasnili su kako ništa ne ukazuje da je sudac davanjem suglasnosti na premještaj iz Zatvora u Zadru iskazao svoj osobni animozitet.

Ustavni sud je zaključio da je da je žrtva ispitivana u nekoliko navrata, te na raspravi u prisutnosti časne sestre C. C. kao osobe od povjerenja. Tom je prilikom 66-godišnjak udaljen iz sudnice prema prijedlogu ovlaštenih sudskih vještaka. Međutim, istom ispitivanju prisustvovao je njegov odvjetnik, koji je žrtvi postavljao pitanja. Nakon ispitivanja, pročitan mu je i uručen zapisnik o ispitivanju, nakon čega je obrana stavila primjedbu na vjerodostojnost iskaza.