Nakon što je djelatnica Psihijatrijske bolnice Ugljan Martina Šušić objavila dramatičan apel građanima da pomognu u prikupljanju odjeće i obuće za 400 pacijenata ugljanske bolnice, u javnosti se stekao dojam da tamošnji pacijenti borave u neprimjerenim uvjetima, što otvara niz pitanja o načinu na koji država skrbi za ovu ustanovu i specifičnu populaciju koja u njoj boravi.
"Dobila sam odobrenje ravnatelja Psihijatrijske bolnice Ugljan, u kojoj radim 16 godina, da je moguće održati akciju prikupljanja robe (jakne, hlače, majice, gaćice, papuče, posteljinu... može i ljetna roba) za naše pacijente (...). Naime, ti pacijenti nemaju čarape, a kamoli patike...” – navodi se u Šušićkinoj objavi, koja je izazvala veliku pozornost javnosti: u kratkom roku pozivu za pomoć ugljanskoj bolnici odazvalo se 300 građana.
Takav odziv ugodno je iznenadio samu Martinu Šušić i druge djelatnike bolnice, pa i ravnatelja Mladena Mavara, koji, međutim, drži da su mediji pomalo preuveličali teškoće s kojima se bolnica na Ugljanu suočava u svom radu.
– Prije svega, moram reći da naši pacijenti nisu ni bosi ni goli, ni gladni ni žedni, kako bi se možda moglo zaključiti iz pojedinih medijskih naslova – kaže ravnatelj Mavar, te nastavlja:
– Nama svako malo netko donira odjeću, opremu i druge potrepštine nužne za rad bolnice. Mi rado prihvaćamo te donacije udruga i građana, budući da novcem koji dobijemo od Ministarstva možemo pokriti samo tekuće poslovanje: lijekove, hranu, struju, vodu i plaće naših djelatnika.
'Naša županija je siromašna'
Prema Mavarovim riječima, dobar dio njihovih pacijenata ili nema obitelj ili se obitelj ne brine o njima, pa onda bolnica skrbi o njihovoj odjeći, higijenskim potrepštinama i drugim stvarima koje su im potrebne za život, a te im troškove, kako kaže, država ne pokriva.
- Mi ih oblačimo, o njima vodimo računa. Financijska situacija je takva da nam HZZO ne plaća za odjeću pacijenata, pa imamo i tri krojačice kako bismo jeftinije nabavili odjeću za pacijente. Nijedna klinika ne kupuje odjeću pacijentima, ali naši pacijenti su specifična populacija. U tom smislu svakako je dobro da imamo i donacije građana – govori Mavar, dodajući kako nije rijetkost da im pacijent dođe "s jednom kesicom odjeće”, a kući ode "s tri torbe robe”.
– Mi nemamo ništa protiv toga, jer znamo da većina naših pacijenata živi u teškim ekonomskim uvjetima, pa im je boravak kod nas ujedno i prilika da malo popune svoju garderobu.
Ravnatelja Mavara potom pitamo kako je moguće da Psihijatrijska bolnica na Rabu, smještena tek nešto sjevernije, nema takvih problema kao ova na Ugljanu.
- Gore je bogatija županija i ona je dosta participirala u obnovi objekata i zgrada bolnice na Rabu. Oni su zadnjih 15-ak godina dobili dosta sredstava od svojih županijskih osnivača. I mi dobivamo određena sredstva od naše Zadarske županije, ali ne možemo se s njima mjeriti, premda i mi sada obnavljamo pet starijih zgrada, a lani smo otvorili novu modernu kuhinju koja nas je stajala 11,5 milijuna kuna – završava Mavar.