Ribarska industrija otporna na pandemiju! Šime Kosor: Znam da se nije dobro hvaliti kada je većini loše, ali je opet bolesno kukati ako nam je dobro!

Ako nas je korona ičemu naučila onda je to da nije netko jak koliko misli da je jak nego onoliko koliko je dugoročno jak, odnosno koliko je stabilan, a to je izravna potvrda našeg poslovnog načina razmišljanja – kaže Šime Kosor, upravitelj Ribarske zadruge Omega 3 iz mjesta Kali na otoku Ugljanu, koja je u prvih šest mjeseci ove godine zabilježila realizaciju pet do šest posto manju nego u istom razdoblju lani, što ipak neće utjecati na godišnje prihode.

- Taj pad nije značajan ako se povećao koeficijent obrtaja, odnosno pražnjenja zaliha, s četiri, na pet do šest puta jer će se iz obrtaja nadoknaditi taj „prividan” gubitak – kaže Kosor.

Ribarska zadruga Omega 3 okuplja 16 zadrugara i dva uzgajivača tuna sa zadarskog područja, u floti ima više od 20 ribarica, pogon za preradu u Šopotu kod Benkovca s 90 zaposlenih i četvrtinu proizvodnje sitne plave ribe u Hrvatskoj. Kad se njima pribroje uzgajivači plabe ribe iz Jadran tune i Kali tune, te najveći hrvatski uzgajivač bijele ribe Cromaris, također sa sjedištem u Zadru, dolazimo do često zaboravljene činjenice da je Zadarska županija sjedište hrvatske ribarske industrije.

Dvije trećine svih ribarskih brodova u Hrvatskoj registrirano je u Zadarskoj županiji, tu se lovi preko 70 posto plave ribe, Cromaris proizvodi više od 60 posto domaće bijele ribe, a Zadarska županija u ribarskom izvozu sudjeluje s preko 90 posto. Ove brojke od izbijanja pandemije koronavirusa ne samo da se nisu promijenile nego su kod nekih proizvođača, poput Cromarisa, i porasle, što ponovno potvrđuje tezu upravitelja Kosora kako je industrija hrane najotpornija na krize, pa tako i na koronakrizu.

- Teško mi je govoriti u brojkama za ovu godinu jer ih još nemamo, ali mišljenja sam da situacija s koronom nije dovela do većih potresa u ribarskom sektoru Zadarske županije. Imali smo manjih problema na početku lockdowna, uglavnom u vezi logistike, kada se na granicama roba iz Hrvatske morala prekrcavati u talijanske kamione, i problema oko zaštite vozača, ali nakon što je to riješeno, sve se vratilo u normalu. Mislim da je sektor stabilan i da neće zabilježiti bitne potrese do kraja godine – smatra mr.sc. Petar Pedišić, iz Odjela za ribarstvo i poljoprivredu, Hrvatske gospodarske komore u Zadarskoj županiji.

- U jednom trenutku dogodilo se očekivano usporavanje tržišta zbog logističkih problema, ali tržište se ubrzo oporavilo, a ulov je na prošlogodišnjoj razini. Korona nije utjecala jer nije bilo zabilježenih slučajeva zaraze na ribarskim posadama koje bi cijele brodove morala „staviti” u karantenu – dodaje Pedišić.

Njegovo mišljenje dijeli i upravitelj Ribarske zadruge Omega 3 čiji se pogon za preradu u Benkovcu nije zaustavio od početka epidemije.

- Radimo u dvije smjene i za sada nismo imali slučajeva zaraze među djelatnicima. To bi nam stvarno stvorilo problem jer u slučaju zaraze morate ljude iz proizvodnje slati u (samo)izolaciju, a zamjenskog radnika nije lako naći. Za sada nismo ugroženi, izlov i prerada idu bez problema, a pred nama je za nas najznačajnije razdoblje, od rujna do prosinca, kad najviše lovimo i stvaramo zalihe – govori Kosor iz čijih pogona očišćeni i zaleđeni inćuni i srdele u gotovo 90 posto slučajeva završavaju u izvozu, najviše u Španjolsku, Grčku, Portugal, Francusku, ali i Bruxelles odakle ide kupcima i prerađivačima u Bugarsku i Mađarsku koji svojim proizvodima opskrbljuju trgovačke lance poput Interspara, tako da se hrvatski inćuni i srdele vraćaju na domaće tržište kao gotov proizvod, primjerice, iz Grčke. Zato Kosor ističe važnost kontinuiteta u proizvodnji i prodaji te podržava, kako kaže, konzervativan stav da je važnije sačuvati stabilnost i dugoročno poslovanja, nego pod svaku cijenu trčati za rastom.

- Kad je izbila pandemija prepali smo se kao i svi drugi, ali se pokazalo da je industrija hrane najotpornija u krizi. Osim transporta, nismo imali velikih poremećaja, a potrošnja je ostala stabilna, čak se dijelom i povećala. Ljudi su u karanteni većinom bili kod kuće, kupuje se i više jede konfekcionirana riba, pad prodaje kroz kanale HORECA i trgovačke lanace nismo osjetili. Sve u svemu, znam da se nije dobro hvaliti kada je većini loše, ali je opet bolesno kukati ako nam je dobro – kaže Kosor.

Otpornost ribarske industrije potvrđuju i rezultati Cromarisa, šeste tvrtka u svijetu u proizvodnji kvalitetne bijele ribe, ostvareni u prvih sedam mjeseci. Nakon što su u lipnju ostvarili rekordnu prodaju i rast od 20 posto u usporedbi s lipnjem 2019., u srpnju su prodali novih rekordnih 1.063 tona ekvivalenta svježe ribe i ostvarili rast od 15 posto. U razdoblju od siječnja do srpnja 2020., Cromaris je s prodanih 5.730 tona ostvario rast prodaje od jedan posto. Uz rast prosječne prodajne cijene od jedan posto, rast količina prati i rast prihoda od dva posto u usporedbi s istim prošlogodišnjim razdobljem. Pozitivan trend nastavlja se u kolovozu te se očekuje da će nadmašiti prošlogodišnje rezultate.

- Zadovoljni smo ostvarenim rezultatima i trendovima rasta svih ključnih pokazatelja poslovanja. Posljednjih nekoliko mjeseci ostvarujemo mjesečnu prodaju veću od 1.000 tona. Prije desetak godina, kada je Adris grupa preuzela četiri male tvrtke za proizvodnju brancina i orade, koje su objedinjene u Cromaris, njihova je ukupna godišnja proizvodnja iznosila oko 1.000 tona, podsjetio je Goran Markulin, direktor Cromarisa, i dodao kako je Cromaris kompanija s najbržim rastom tržišnog udjela u Europi.

Cromaris čak 84 posto prodaje ostvaruju na izvoznim tržištima, a glavni nositelj snažnog rasta zabilježenog u prvom dijelu godine jest talijansko tržište, koje je u protekla dva ljetna mjeseca raslo više od 50 posto. Tomu je prethodio snažan rast Cromarisovog tržišnog udjela u Italiji koji je povećan za više od 40 posto ove godine. Cromaris u Italiji, koja je i najveće svjetsko tržište brancina i orade, drži naime 8,3 posto količinskog i više od 11 posto vrijednosnog udjela.