Ako nas je korona ičemu naučila onda je to da nije netko jak koliko misli da je jak nego onoliko koliko je dugoročno jak, odnosno koliko je stabilan, a to je izravna potvrda našeg poslovnog načina razmišljanja – kaže Šime Kosor, upravitelj Ribarske zadruge Omega 3 iz mjesta Kali na otoku Ugljanu, koja je u prvih šest mjeseci ove godine zabilježila realizaciju pet do šest posto manju nego u istom razdoblju lani, što ipak neće utjecati na godišnje prihode.
- Taj pad nije značajan ako se povećao koeficijent obrtaja, odnosno pražnjenja zaliha, s četiri, na pet do šest puta jer će se iz obrtaja nadoknaditi taj „prividan” gubitak – kaže Kosor.
Ribarska zadruga Omega 3 okuplja 16 zadrugara i dva uzgajivača tuna sa zadarskog područja, u floti ima više od 20 ribarica, pogon za preradu u Šopotu kod Benkovca s 90 zaposlenih i četvrtinu proizvodnje sitne plave ribe u Hrvatskoj. Kad se njima pribroje uzgajivači plabe ribe iz Jadran tune i Kali tune, te najveći hrvatski uzgajivač bijele ribe Cromaris, također sa sjedištem u Zadru, dolazimo do često zaboravljene činjenice da je Zadarska županija sjedište hrvatske ribarske industrije.
Dvije trećine svih ribarskih brodova u Hrvatskoj registrirano je u Zadarskoj županiji, tu se lovi preko 70 posto plave ribe, Cromaris proizvodi više od 60 posto domaće bijele ribe, a Zadarska županija u ribarskom izvozu sudjeluje s preko 90 posto. Ove brojke od izbijanja pandemije koronavirusa ne samo da se nisu promijenile nego su kod nekih proizvođača, poput Cromarisa, i porasle, što ponovno potvrđuje tezu upravitelja Kosora kako je industrija hrane najotpornija na krize, pa tako i na koronakrizu.
- Teško mi je govoriti u brojkama za ovu godinu jer ih još nemamo, ali mišljenja sam da situacija s koronom nije dovela do većih potresa u ribarskom sektoru Zadarske županije. Imali smo manjih problema na početku lockdowna, uglavnom u vezi logistike, kada se na granicama roba iz Hrvatske morala prekrcavati u talijanske kamione, i problema oko zaštite vozača, ali nakon što je to riješeno, sve se vratilo u normalu. Mislim da je sektor stabilan i da neće zabilježiti bitne potrese do kraja godine – smatra mr.sc. Petar Pedišić, iz Odjela za ribarstvo i poljoprivredu, Hrvatske gospodarske komore u Zadarskoj županiji.
- U jednom trenutku dogodilo se očekivano usporavanje tržišta zbog logističkih problema, ali tržište se ubrzo oporavilo, a ulov je na prošlogodišnjoj razini. Korona nije utjecala jer nije bilo zabilježenih slučajeva zaraze na ribarskim posadama koje bi cijele brodove morala „staviti” u karantenu – dodaje Pedišić.
Njegovo mišljenje dijeli i upravitelj Ribarske zadruge Omega 3 čiji se pogon za preradu u Benkovcu nije zaustavio od početka epidemije.
- Radimo u dvije smjene i za sada nismo imali slučajeva zaraze među djelatnicima. To bi nam stvarno stvorilo problem jer u slučaju zaraze morate ljude iz proizvodnje slati u (samo)izolaciju, a zamjenskog radnika nije lako naći. Za sada nismo ugroženi, izlov i prerada idu bez problema, a pred nama je za nas najznačajnije razdoblje, od rujna do prosinca, kad najviše lovimo i stvaramo zalihe – govori Kosor iz čijih pogona očišćeni i zaleđeni inćuni i srdele u gotovo 90 posto slučajeva završavaju u izvozu, najviše u Španjolsku, Grčku, Portugal, Francusku, ali i Bruxelles odakle ide kupcima i prerađivačima u Bugarsku i Mađarsku koji svojim proizvodima opskrbljuju trgovačke lance poput Interspara, tako da se hrvatski inćuni i srdele vraćaju na domaće tržište kao gotov proizvod, primjerice, iz Grčke. Zato Kosor ističe važnost kontinuiteta u proizvodnji i prodaji te podržava, kako kaže, konzervativan stav da je važnije sačuvati stabilnost i dugoročno poslovanja, nego pod svaku cijenu trčati za rastom.
- Kad je izbila pandemija prepali smo se kao i svi drugi, ali se pokazalo da je industrija hrane najotpornija u krizi. Osim transporta, nismo imali velikih poremećaja, a potrošnja je ostala stabilna, čak se dijelom i povećala. Ljudi su u karanteni većinom bili kod kuće, kupuje se i više jede konfekcionirana riba, pad prodaje kroz kanale HORECA i trgovačke lanace nismo osjetili. Sve u svemu, znam da se nije dobro hvaliti kada je većini loše, ali je opet bolesno kukati ako nam je dobro – kaže Kosor.
Otpornost ribarske industrije potvrđuju i rezultati Cromarisa, šeste tvrtka u svijetu u proizvodnji kvalitetne bijele ribe, ostvareni u prvih sedam mjeseci. Nakon što su u lipnju ostvarili rekordnu prodaju i rast od 20 posto u usporedbi s lipnjem 2019., u srpnju su prodali novih rekordnih 1.063 tona ekvivalenta svježe ribe i ostvarili rast od 15 posto. U razdoblju od siječnja do srpnja 2020., Cromaris je s prodanih 5.730 tona ostvario rast prodaje od jedan posto. Uz rast prosječne prodajne cijene od jedan posto, rast količina prati i rast prihoda od dva posto u usporedbi s istim prošlogodišnjim razdobljem. Pozitivan trend nastavlja se u kolovozu te se očekuje da će nadmašiti prošlogodišnje rezultate.
- Zadovoljni smo ostvarenim rezultatima i trendovima rasta svih ključnih pokazatelja poslovanja. Posljednjih nekoliko mjeseci ostvarujemo mjesečnu prodaju veću od 1.000 tona. Prije desetak godina, kada je Adris grupa preuzela četiri male tvrtke za proizvodnju brancina i orade, koje su objedinjene u Cromaris, njihova je ukupna godišnja proizvodnja iznosila oko 1.000 tona, podsjetio je Goran Markulin, direktor Cromarisa, i dodao kako je Cromaris kompanija s najbržim rastom tržišnog udjela u Europi.
Cromaris čak 84 posto prodaje ostvaruju na izvoznim tržištima, a glavni nositelj snažnog rasta zabilježenog u prvom dijelu godine jest talijansko tržište, koje je u protekla dva ljetna mjeseca raslo više od 50 posto. Tomu je prethodio snažan rast Cromarisovog tržišnog udjela u Italiji koji je povećan za više od 40 posto ove godine. Cromaris u Italiji, koja je i najveće svjetsko tržište brancina i orade, drži naime 8,3 posto količinskog i više od 11 posto vrijednosnog udjela.