Stanari: "Oštetili su nam kuću i pukli kanalizacijsku cijev, a izvođač radova nam prijeti"; Investitor: "Nije istina! Ja sam žrtva! Živce sam izgubio"

Kad pročitate da zgrada "pruža spektakularne poglede na Jadransko more" i obećava "mirne prizore i osvježavajući morski zrak", vjerojatno pomislite da se nalazi na atraktivnoj lokaciji uz more, daleko od gradske vreve. 

No, stvarnost buduće zgrade na spoju Tuđmanove i Tesline ulice, u srcu Zadra, daleko je od toga.

Na parceli, smještenoj nasuprot parka Vruljice, trenutno se odvija intenzivno kopanje i konstantno ispumpavanje. Zašto? Jer se ispod tog terena nalazi ni manje ni više nego izvor Vruljice i čak pet bivših talijanskih bunara pa se već tri mjeseca taj golemi krater svakodnevno puni vodom, a radnici neumorno rade na ispumpavanju. Neprestani zvuk pumpe i građevinskih strojeva širi se do nekoliko ulica dalje, uznemirujući ne samo stanovnike u blizini već i prolaznike.

Najgore prolaze stanari koji se nalaze odmah do gradilišta. Ali, kad kažemo blizu, to stvarno i mislimo: svega jedan metar dijeli ulaz stare talijanske zgrade od novog gradilišta, odnosno ponora punog vode, blata i kamenja. A od nedavno i – fekalija.

- Da, tu je bila crna jama! Probili su nam cijev i sad sve isplivava u taj iskop... Prošli tjedan su dio pokušali izbetonirati pa su nalili cement i sad ova voda iz izvora u sredini jame još jače šiklja. Ja imam slike i prije i poslije. I da, oni sve to što se nalazi u ovoj jami ispumpavaju direktno Vruljicu. Pumpa za ispumpavanje jučer je radila do dva sata jutro! Nismo mogli spavati pa smo zvali policiju. Oni jesu došli, ali rekli su da je to privatni posjed i da oni tu ne mogu ništa... Policija radi remećenja javnog reda i mira ne može ništa?! Eto, tako vam mi živimo posljednja gotovo četiri mjeseca. Mi zovemo sve institucije u pomoć, a one nas ignoriraju. Kažu, "nije u njihovoj nadležnosti" – govori nam Domagoj, jedan od stanara koji se mjesecima bori s vjetrenjačama. Kako je on jedna od mlađih u toj zgradi, preuzeo je na sebe tu bitku, no, prema svemu sudeći, neuspješno.

- Imam hrpu mailova koje sam slao Državnom inspektoratu, Ministarstvu graditeljstva, USKOK-u, DORH-u, Hrvatskim vodama, Gradu Zadru... Čak i Europskoj komisiji! Ma nema kome nisam poslao i slike i videa, brojne dokaze o ovome što nam rade ispred zgrade, što je, prema našem mišljenju, kompletno ilegalno – tvrdi ovaj stanar zgrade koja je stara preko stotinu godina.

Svi se slažu u jednom: nije problem što je zemljište prodano, ma niti što se gradi nova zgrada, već je stvar načina na koji izvođač radova i investitor to rade.

Kao i ljudski faktor koji je u ovoj priči kompletno izostao.

Jer, govore ovi stanari koji mjesecima ne spavaju: radovi su već ostavili posljedice i po njih i po njihovu zgradu.

- Pročelje zgrade pomaknulo se za čak pet centimetara, a svakodnevna buka i vibracije dodatno ugrožavaju našu sigurnost. Tri rata je ova zgrada preživjela, a sada će je dotući strojevi – ogorčena je gospođa Zora koja u zgradi živi 70 godina. Sinoć je, govori nam, morala popiti tabletu za smirenje jer nije mogla zaspati od buke, ali i od muke zašto joj se sad, u toj poodmakloj dobi, uništava život.

- Da, kvaliteta života nas stanara značajno je narušena. Ja se uz sve to još brinem za psihički nestabilnog sina. Nama se zgrada zatrese od svakog novog udarca stroja. On više ne može funkcionirati normalno, imao je svoj red i rutinu, a sad mu je sve poremećeno. Iskrenom, strah me za nas oboje – priznaje gotovo kroz suze ova uznemirena majka.

I ona je, kao i ostali stanari, pokušala pričati s investitorom i s izvođačem radova. I to je neslavno završilo.

- Neki od njih su nam pijetili. Ne znam točno tko... Ja se sva tresem kad se sjetim toga... – govori i dodaje da joj se smijao u lice dok joj je govorio da će ovo trajati više od godinu dana. Domagoj uskače:

- I meni su prijetili i mom ocu! Rekli su da će nas ubiti ako pokušamo zaustaviti izgradnju, da je ovo sve njegovo i da budemo sretni što su nam i ovo malo puta dali da možemo doći do naše zgrade. Ma kako ih nije sram!? Pa nije da mi tu živimo besplatno, nismo mi ove stanove ukrali! To su državni stanovi koje mi godinama plaćamo... - govori Domagoj, a u razgovor se ubacuje i mladi par, Frane i Paola, koji živi s druge strane zida, također, odmah uz gradilište, u kući s malenim djetetom.

- I nama su prijetili kad smo im rekli da ne možemo više ovako živjeti i da se neke stvari moraju mijenjati. Kad smo otišli na policiju da tu prijetnju prijavimo, samo nam je rečeno da je bolje da se s tim ljudima ne kačimo... - priznaju. Prijetnje stoga ni jedan od stanara nije prijavio. Kažu da od buke i vibracija moraju paziti paziti na svo staklo u kući jer su im neki dan čaše pale s vitrine.

U četvrtak ujutro, nedugo nakon našeg odlaska s tog spornog terena, ponovo je stigla policija koju su tog jutra ranije pozvali.

- Savjetovali su nam da odmah pođemo u Državni inspektorat i uručili su nam nekoliko papira s obavezama koje moraju investitori ispunjavati -  rekao je Domagaoj. 

Sve ovo što smo nabrojali je tek vrh sante leda brojnih problema koje su doživjeli stanari zgrade, koja je nekad bila talijanska škola, i njihovi prvi susjedi.

Probili su im cijev za vodu pa ju već neko vrijeme moraju prokuhavati za piće jer je inače puna blata. Poplavili su im podrume i šupe. Ostavili su im jedan jedini put do zgrade, svega 25 centimetara širok, tako da sami stanari jedva prolaze, a vatrogasne ili medicinske službe mogu zaboraviti. Srušili su rasvjetni stup koji je pao svega desetak centimetara od automobila Domagojevog oca, tek nekoliko minuta nakon što je tuda prošla jedna od stanarki. Ulazne stepenice su napukle. Samo jedan krivi korak ovih ljudi i završit će u - provaliji.

- Sa svakom novom kišom taj se naš jadni put koju su nam velikodušno poklonili, smanjuje. Prolaziti do kuće je postaje opasno. Posebno za starije stanare... Jeste vi vidjeli kako ta jama izgleda nakon jače kiše? Pitam se di će sva ta voda kasnije, kad se zgrada i napravi... - ljutito dodaje Domagoj koji tvrdi da postoje dva glavna pitanja:

- Prvo: kako se može graditi takva grdosija na metar od kuće stare 120 godina i postoji li elaborat da se ona neće srušiti? I drugo: postoji li nužni put? Jer ako je ovo naš nužni put, kojem dva čovjeka zajedno ne mogu proći, onda mi nemamo o čemu više pričati – ističe. 

- Medalja ima dvije strane, a ako je itko u ovoj priči oštećen, onda sam to zasigurno ja, govori nam Zlatko Pocrnja, prokurist u Adria Bau, tvrtki koja investira u gradnje stambene zgrade s 40-ak stanova u Vruljici. Tvrtka je registrirana u Zagrebu, a osnivači su Zlatkova supruga, Marina Pocrnja, te Martin Felix Schmeidler iz Njemačke.

Pocrnja nam se odmah javio na poziv iako mu nije bilo pretjerano drago što se novinari interesiraju za njegov projekt na kojem je, kaže, zbog raznoraznih spletki i problema, potrošio zadnjih šest godina.  

- To je ostalo iza mene i ne želim se na to više osvrtati, ali znajte da sve što radim od prvog dana radim u skladu sa zakonom i izdanim dozvolama. Ništa se u Vruljici ne događa bez znanja nadležnih službi i uz njihova odobrenja – govori Pocrnja koji je posebno osjetljiv na brojne prigovore stanara iz susjedne zgrade.

- Nema te inspekcije i javne službe koju oni nisu zvali od kad smo počeli s radovima. Svakog dana na terenu su neki inspektori, dođu, provjere navode iz prijave, utvrde da je sve u redu, da za sve imamu uredne dozvole, i onda se ispričavaju što su nas ometali u radu. Mjesecima je već tako. Ti ljudi (stanari, op.a.), stvarno imaju višak vremena, nemaju pametnijeg posla nego da se bave našim problemima.

Na primjedbu stanara da su im radovi oštetili stabilnost zgrade i kanalizaciju te da su ostali bez pristupnog puta, Pocrnja je rekao kako ništa od toga nije istina.

- Da, ostali su bez pristupnog puta. Zašto ga nisu osigurali, ja ne znam. Ali ja im od početka govorim, dozvolite nam da napravimo svoj posao i ja ću vam preko našeg zemljišta osigurati pristup do kuće. Pristupni put do njihove kuće je bilo zemljište koje sam kupio za gradnju. Drugi pristupni put je također privatno zemljište koje im vlasnik ne želi prodati. Osim toga, na terenu je dolazila građevinska inspekcija koja je utvrdila da se radovi izvode u skladu s izdanim dozvolama, da nikome nismo uzurpirali vlasništvo niti nanijeli štetu, odgovara Pocrnja.

Stanari su posebno zabrinuti zbog navodnih prijetnji koje im je ponaosob u više navrata uputio predstavnik izvođača radova, ali iz straha da bi se mogle obistiniti, prijetnje nisu prijavili policiji.

- To nije istina! Oni su mog izvođača više puta prijavljivali policiji, čak su ga gađali i kamenjem. Više puta su zvali i vatrogasce. Jednostavno nam žele napakostit, sve to rade iz inata. Čim netko nešto želi napraviti, odmah je lopov, kriminalac. Pljuje se po nama na blogovima i društvenim mrežama. Zato što smo investitori, zato što želimo nešto napraviti što će i njima donijeti dobro...

Na primjedbu stanara da se s gradilišta ispušta prljava voda koja zagađuju Vruljicu, Pocrnja kaže da se voda prethodno prolazi trostruku filtraciju. Što se tiče podzemnih voda i izvora Vruljice, predstavnik investitora tvrdi da se na gradilištu ponašaju u skladu s projektom i suglasnostima koje su dobili od Hrvatskih voda, odnosno prema građevinskoj dozvoli, a „podzemne vode će uvijek pronaći svoj put”.

- Što se tiče fekalija, problem je što susjedna zgrada nije spojena na kanalizaciju nego na crnu jamu, a cijevi su trule. Predložio sam stanarima da o našem trošku izgradimo spoj na fekalnu kanalizaciju, ali oni se među sobom nisu mogli dogovoriti što žele. Njihovi međusobni odnosi nisu dobri, a ja sigurno nisam za to kriv, odgovara Pocrnja.

- Ja sam Slavonac, i za nas vrijedi poslovica da nam je susjed preči od familije. Zašto bih ja tim susjedima išta loše napravio? Ali oni ne prestaju! Zbog toga sam se bio obratio i gradonačelniku Dukiću. On mi je rekao: „Imate uredne dozvole i gradite.” Ali ne ide. Sve sam im želje ispunio, ali oni su uporni i prijavljuju me svakodnevno. Kome god stignu. Već sam živce izgubio...