O proroče, pravedniče, veliki naš zaštitniče
Ti si Krista zagrlio i svijet onda ostavio.
Tu nas tište mnoge boli, zato ti se za nas moli:
Ti si ponos Zadra grada, u tebi je svaka nada.
Tvoje ruke časne, svete, prikazaše Božje dijete.
Sad si gore blažen s njime, moli za nas, sveti Šime
Da nas grije svjetlo Krista, da nam duše bude čista.
Slomi snagu dušmaninu, brani našu Domovinu.
Pravedniče, sveti Šime, slavimo ti sveto ime,
Slavimo ti svete kosti, ti nas čuvaj u milosti
Pučka pjesma u čast svetog Šime
Stošija, Krševan, Zoilo i Šime. Negdje s nebesa svi oni bdiju nad Zadrom, samo jedan smrtnik među nama bdije nad jednim od njih.
- On čuva mene, a ja njega – smije se Anđelko Travica.
Anđelo, kako ga Zadrani znaju, čuvar je svetišta i sakristan u Crkvi sv. Šime. U petak, 8. listopada, kada Zadar slavi svog nebeskog zaštitnika, Anđelo prije jutarnje mise otvori vrata crkve, tijekom euharistije ministrira, čita misna čitanja i kadi, a na kraju svetog obreda otvori pozlaćenu škrinju iznad oltara kako bi vjernički puk, kroz kristalno staklo, mogao vidjeti sačuvano okamenjeno tijelo Šimuna Bogoprimca. Starca Šimuna, kako ga Anđelo zove, koji je po predaji primio u ruke Krista u jeruzalemskom hramu i u tom sitnom djetešcu prepoznao budućeg Mesiju. ”Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega” zapisao je evanđelist Luka.
- Šimun je tada imao oko 85 godina, a Krist samo četrdeset dana. Sad znate koliko je od tada vremena prošlo. Skoro 22 stoljeća, a tijelo starca Šimuna je još uvijek tu, među Zadranima, u jednom komadu, skoro osamsto godina... – zbraja Anđelo.
Kad čovjek malo bolje promisli, naježi se: u Zadru se čuva tijelo proroka Šimuna, čovjeka koji je držao Isusa u rukama. Nijedan drugi svetac, nijedan dugi blaženik čije se moći čuvaju u Hrvata, nije vidio, kamoli dodirivao Krista. Nijednom drugom Duh Sveti nije namijenio tako važnu ulogu kao starcu Šimunu da u djetetu prepozna Otkupitelja svijeta. Zato je Šimun prvi zadarski zaštitnik, zato je Šimun najznačajniji svetac čije se tijelo čuva u Hrvatskoj. Zato su Zadrani u 13. stoljeću htjeli, po uzoru na Veneciju i svetoga Marka, svetog Šimuna uzdignuti na razinu državnog kulta.
- Za mene je sveti Šime najveći. Nema do njega. Držim da su Zadrani s njim najdublje povezani. On je toliko velik da je meni, kao smrtniku, običnom čovjeku, to teško i izreći. Mi ne znam što imamo, kakvo blago čuvamo. Da je ovo tijelo negdje u Italiji, ta bi crkva bila od zlata – kaže ponizno Anđelo.
Napunio je 59 godina, a zadnjih sedamnaest potpuno je posvetio svetom Šimi. Rodio se na Narodnom trgu u samom centru Zadra, u zgradi na broju 1. S majkom Danicom od prvih je dana svakog jutra išao na misu u Sv. Šime. Majka bi našla svoje mjesto ispod kipa sv. Ante Padovanskog, a on bi s dječjim divljenjem gledao svećeničke halje. Nije imao punih pet godina kad je majku zamolio da ga odvede da ministrira.
- Vidite kako je malen i mršav. Nije on još za to – mater me pokazivala don Žarku Brziću, tadašnjem kapelanu.
- Nema veze, naučit će - odgovorio joj je kapelan.
I tako je od pete godine Anđelo postao ministrant i ostao sve do danas, kao čuvar svetišta i sakristan. Zajedno s časnim sestrama brine da crkva bude na usluzi vjernicima, ljeti i turistima.
Na Trgu je živio do 1973. kad je otac dobio stan preko Mosta. Ali veza sa svetim Šimom i Poluotokom nije se prekidala. Nakon osnovne škole Petra Preradovića, na Poluotoku je završio i srednju Tehničku za električara, a paralelno i župni vjeronauk u Sv. Šime. Njih šestero braće i sestra, krstili su se i vjenčali u Sv. Šime, svi osim jednog brata koji je još šezdesetih završio u Kanadi gdje se i oženio.
- Dugo godina sam radio kao konobar i kad sam uhvatio četrdeset i neku, umorio sam se, nije to više bio posao za mene. Kako sam uvijek bio vezan uz crkvu i Sv. Šimu, počeo sam raditi kao sakristan. To je za mene nešto posebno. Čast, zadovoljstvo, ispunjenje. Volim crkvu i uvijek dajem sve od sebe.
Te godine kad je postao čuvar svetišta, župnik je bio don Boris Pedić, ali već iduće godine njega je zamijenio don Josip Lenkić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije i kancelar nadbiskupa Želimira Puljića, koji je ostao župnik do danas. Župu je u ratu vodio don Zdenko Milić, crkva je bila zaštićena vrećama pijeska, a mise se nisu održavale. Jedinu misu kroz rat, Anđelo se sjeća, služio je pokojni nadbiskup Oblak, na Polnoćku 1994. godine. Svaki važan gost koji je došao u Zadar nakon rata htio je vidjeti svetog Šimuna, a Anđelko je uvijek bio uz njega. Predsjednica Kolinda, švedski kralj, predsjednici Sabora, generali Hrvatske vojske, branitelji, svi su htjeli vidjeti tijelo i škrinju čovjeka koji je držao Krista.
Poseban i za Anđela najveći događaj zbio se 2009. kada je bivši ministar Dragan Primorac, uz pomoć Šimuna Anđelinovića, došao u Zadar uzeti komadić moći svetog Šimuna za poklon grčkoj-pravoslavnoj crkvi u Jeruzalemu.
- Trebalo je okamenjeno tijelo iznijeti iz škrinje na oltar kako bi forenzičari mogli uzeti komadić s lista desne noge. Na jednoj strani je bio konzervator Josip Kršulović, a na drugoj ja. Bio sam jedna voda! Tolika odgovornost, nositi sveca u svojim rukama, srce mi se uzlupalo. Nije bilo teško, ali nisam nikad mislio da ću nositi nekoga tko je nosio Isusa. Nisam bio toga dostojan...
U zagovor svetom Šimi ljudi svakodnevno plaćaju mise. Kao zaštitniku djece, zahvaljuju mu se parovi koji su nakon bezbroj pokušaja dobili djecu, majke i očevi, bake i djedovi, pomorci i studenti. A otkako je snimljen film u produkciji Ksenije Abramović, na poklon svetom Šimunu dolaze organizirane grupe vjernika iz Meksika, Brazila, Argentine, Koreje, Japana, Njemačke, Italije, Španjolske...
- Tri brata mi žive u Kanadi. Svaki put kad idem kod njih pitaju me „jesam i u valiže stavio i pamuk svetog Šime, da me čuva”. Jesam, uvijek ga imam kod sebe, u svakom džepu – pokazuje nam.
Drugog listopada, na blagdan Anđela čuvara, Anđelu je bio imendan. Nomen est omen. Sveti Šime čuva Zadar, a naš Anđelo svetog Šimu.
