StoryEditor
4 kantunaPOVRATAK NA STARO

‘Trebaš lopatu? Grablje? Lonac? Ništa? Ajde, draga, onda tamo di su parfemi!‘... Evo kako je bilo na Benkovačkom sajmu, prvom nakon pandemijske pauze

Piše Lada Burčul
10. lipnja 2021. - 15:41

- To naribaš. Što kako? Naribaš! Uzmeš korijen i izribaš ga. I onda nema šanse da te kosti ikada više zabole. To ti je Vilin korijen, jes' čuo za Vilin korijen?

Čekajte, kad to izribam onda skuham čaj? Koliko čaja?

- Ma neee, kakav čaj, preliješ rakijom. Izribani korijen preliješ dobro rakijom i neka odstoji malo. Onda sve popiješ. Možeš i pomalo. Vidjet ćeš, Vilin korijen čudotvorno odnese kostobolju. Evo dam ti ga za samo 200 kuna. Ako ćeš uzeti tri ova komadića, sva tri dam ti za 450.

image
Jure Miskovic/Cropix

Ovaj se razgovor, uz još tisuće sličnih, vodio u četvrtak na kultnom Benkovačkom sajmu, koji se, zbog epidemioloških mjera, nije održao punih sedam mjeseci. Stogodišnji sajam, njegova veličina i tradicija, osiguravala je svakog 10-og u mjesecu potrebe velikog broja ljudi: nekome egzistenciju, nekome nabavu nužnog alata, strojeva, sadnica, pilića, prasadi, robe...

Ali Benkovački sajam je oduvijek bio i puno više od kupi–prodaj, janjci su se u četvrtak, kao i svih ranijih datuma održavanja, na ražnju vrtili već u sedam sati ujutro, iznad njih odojci, drveni stolovi poredani, pivo ohlađeno...

Ovaj je sajam društveni događaj broj jedan benkovačkog kraja, ali i puno šireg područja odakle dolaze i kupci i prodavači i mnoštvo koje se slije na sajam, "jer se tu desetog u misecu ide.“ Na gotovo šest hektara površine, što pod borovima, što na suncu, u prašini ili u blatu, na sajam stigne približno deset tisuća ljudi, tu se i marenda i ruča, tu se rasprave najvažnije stvari na svijetu.

image
Jure Miskovic/Cropix

„Jel falio? Ko? Sajam? Ženska glavo, sedan miseci, znaš kolko je to vrimena? Da jel' falio sajam, šta ona mene pita...“

Ok, to se ne pita... Kao što se ne dovodi u pitanje ni ona krilatica da na Benkovačkom sajmu možeš naći sve, od igle do lokomotive. Ako u jednoj maloj vitrini stoje, zajedno posloženi i ponuđeni na prodaju, amblemi kao simboli vremena: petokraka, kukasti križ, srp i čekić, hrvatsko znakovlje i drug Tito na znački, onda je to slika Sajma u malom. Što god da se nudi, ispred stola su natiskani znatiželjnici.

U četvrtak su tri stvari išle najbolje: pečena prasetina i janjetina, sva „nostalgična“ roba koja je iz prijeratnog vremena (veliki tranzistori i osobito gramofonske ploče, od Blondie do Ljupke Dimitrovske ili Festivala Split 1988), te žive životinje, najviše odojci i pilići.

Ali ni drugi artikli nisu previše zaostajali.

Stvarali su se redovi za kupiti peku. Pošto ti je? Od 80 do 500 kuna, zavisi od veličine, bogati. Peka, gradele i ožeg u svim veličanama rasprodali su se. Panceta se rasprodala. Sir nešto manje. „Livanjski je, ajde, nema boljeg“, ali za kobasice, slaninu i čvarke slabo se i pitalo za cijenu.

image
Jure Miskovic/Cropix

- Trebaš, draga, lopatu? Grablje? Lonac? Ništa? Ajde onda di su parfemi – poruka je jednog prodavača, a kod drugog je stvarno bilo parfema koji poželiš. Chloe, Chanel 5, La vie est belle, Sauvage... koji ćete? Nijedan, to su lažni, kažem. Nisu, otvorit ću koji god hoćete da pomirišete. I što kad je otvoren? Prodavač ne odgovara.

Pored njega čovjek stigao iz Sinja i prodaje gusle. I balote. Pošto gusle? 500 kuna. Gusle izgledaju kao malene drvene igračke pored svih predmeta od drva izloženih na sajmu: poredani kreveti, bračni, obični, stolovi od hrastovine, stolice, malene sjedalice, klupice, klupice s urezanim imenima, vješalice... 

Nešto bi definitivno trebalo kupiti. Hranu? Odjeću? Rukotvorine? Posuđe? Ručnik za plažu? Torbu za plažu? Sir iz mišine? Mačiće? Poklanjaju se...

Izbor pada na nešto od drveta. Prodavač je crnac i ne zna ni riječ hrvatskog jezika. Prodaje drvene maske, frule, lukove i strijele, dekorativne bubnjeve, nakit, figurice slonova, poslužavnike...

image
Jure Miskovic/Cropix

- How much? Mislim, poslužavnik. Ovaj, izrezbareni.

- 500 kuna – odgovara crnac.

Kupovinu odgađam, poslužavnik će pričekati, ali odmah su mu prišla dvojica obližnjih prodavača lopata i grablji. Gestama, s ponešto engleskog, objašnjavaju mu da je 500 kuna puno za poslužavnik. Crnac se smije. Malo udara u bubanj, malo maše svima koji prođu. To je bit Benkovačkog sajma: zarada je dobrodošla, ali kvragu sve ako se dobro ne zabaviš. Bar svakog desetog u mjesecu.

image
Jure Miskovic/Cropix


Enio Meštrović popljuvao Ričarda: On je budala, samo me uvali u probleme!


Prodajem majce jer mi još nije sjela na račun ona para što san je očekiva od ove dvi velike stranke. Dok se oni sjete da ja postojin i da bez mene ne mogu ništa, ja dotle moram prodavati ove majčice da imam za naša snimanja – rekao je u četvrtak na Benkovačkom sajmu Enio Meštrović, oko čijeg je štanda vladala velika gužva.

Meštrović je dan ranije javno objavio da se sedam njegovih vijećnika u zadarskom Gradskom vijeću neće prikloniti ni HDZ-u ni SDP-u, uputivši im u objavi niz uvreda.

- Enio Meštrović je budala, koristi ružne riječi, ja s njim nemam ništa. Jučer se opio poslije ručka i onda je pisao neke tekstove na Fejsbuku. I onda je mene uvalio u probleme. On pukne jer je emotivan, kaže ružnu riječ pa ljudi misle da je on budala. A ja san siguran da je on budala. Važno je ljudima se smijati u oči i krasti im. I dat im do znanja da ih voliš, a ne se nervirat da vide da si slab i onda rade još veću budalu od tebe. Ričard se neće iznervirat, ne boj se – rekao je u četvrtak na sajmu Meštrovićev alter ego, Ričar

image
Benkovac, 100621.
Danas je, nakon visemjesecne pauze, opet otvoren Benkovacki sajam. Posjeta je odlicna i sve podsjeca na prijasnja vremena, prije izbijanja pandemije koronavirusa.
Na fotografiji: Enio Mestrovic Ricard.
Foto: Jure Miskovic/CROPIX
Jure Miskovic/Cropix

Pogledajte atmosferu s današnjeg sajma u gornjoj foto-galeriji...

item - id = 1104869
related id = 0 -> 1146231
related id = 1 -> 1146172
04. prosinac 2021 02:02