Ima li posla u Dalmaciji? Posla ima napretek, samo nema tko raditi. Ovako bi zvučao zaključak nakon što saslušate iskustva poslodavaca sa zadarskog područja koji neuspješno pokušavaju doći do radnika prije početka turističke sezone. Nije riječ samo o ugostiteljstvu, premda su zanimanja u turizmu trenutačno najtraženija, nego o poslovima koji nisu samo sezonskoga karaktera niti su samo kod privatnih poslodavaca.
Gradska komunalna tvrtka "Bošana" iz Biograda bez uspjeha pokušava naći čistačice za rad na održavanju prostora bazena. Nude plaću od 6000 kuna neto, plaćeni smještaj i hranu. Ukratko, oglas za posao koji bi prije samo nekoliko godina sigurno imao 20-ak kandidatkinja. Sada se na njega nitko ne javlja.
Nema samo Biograd ovaj problem. Imaju ga sve lokalne samouprave koje su osnovale komunalne tvrtke kako za poslove u svojim mjestima ne bi morale angažirati kooperante sa strane, nego bi same zapošljavale radnike. Na taj način, zapošljavanjem, ljudi ostaju živjeti u svojem mjestu, a općinske ili gradske komunalne tvrtke same odrađuju poslove na kojima bi, inače, bio angažiran netko sa strane. Cijeli koncept bio bi izvrstan da nema jednog, ali bitnog problema: radne snage, pogotovo one stručne, nema ni za lijek.
Najbolje to znaju na Viru, gdje općinska komunalna tvrtka "Vir održavanje" radi sve komunalne javne poslove. I već tri godine ima isti problem: ne može pronaći kvalificiranu radnu snagu. Kad su ishodili građevinsku dozvolu za veliki posao postavljanja javne rasvjete na Viru, kupili su novu mehanizaciju. Međutim, brzo se pokazalo da na njoj nema tko raditi jer obučenoga kadra, pogotovo rukovatelje takvim strojevima, ne možete pronaći.
Dobri uvjeti
– Godinu dana smo se snalazili, a onda smo počeli obučavati kadar unutar tvrtke, naše ljude iz sustava, za grupe poslova u kojima smo bili deficitarni. Da bismo dobili vozača posebnog kamiona s kranom, morali smo prekvalificirati i obučiti čovjeka koji je do tada bio komunalni radnik. Tek nedavno uspjeli smo zaposliti vrtlara i inženjerku agronomije iz Petrinje, koja se s obitelji doselila na Vir nakon razornog potresa. Isto je bilo s električarima, koje smo jedva uspjeli pronaći, i to uslijed pandemije, i s građevinskim majstorima. Ukratko, ako želite raditi ozbiljan posao, to je jako teško. Zato smo rješenje pronašli u tome da sami zadovoljavamo svoje potrebe jer se na tržište ne možete osloniti – kaže nam Miroslava Kapović iz "Vir održavanja".
Uvjeti koje nude nisu za požaliti se, dapače. Početna je plaća oko 5000 kuna, uz sistematizaciju koja nudi mogućnost napredovanja, topli obrok, regres, božićnice, uskrsnice... Ipak, interesa je malo ili nimalo.
– Nama siva ekonomija još uvijek uzima veliki broj radnika jer ljudi radije rade na crno nego uz prijavu. Uz neospornu činjenicu da je velik broj radnika otišao u Irsku ili Njemačku, i mi smo u tvrtki imali takvih slučajeva. S druge strane, treba reći da su troškovi života, pogotovo stanovanja, za nekoga tko dolazi sa strane poprilično visoki, a mi kao komunalna tvrtka ne možemo pokrivati trošak smještaja. Zato su nama zaista vrijedni kvalificirani ljudi koji se sa svojim obiteljima presele na Vir, kao što se dogodilo nakon nesretnog potresa, i ovdje ponovno počnu graditi svoj život i karijere – završava Miroslava Kapović.