Tragedija koja je pogodila cijelu Hrvatsku kada je u domu za stare i nemoćne u Andraševcu izbio požar u kojem je život izgubilo šestoro ljudi, pokazala je zapravo sve slabosti sustava, ali i šokantnu nebrigu za starije članove društva u Lijepoj našoj. Prepušteni na milost i nemilosti svojih obitelji, značajan dio njih te posljednje godine života provede u neprimjerenim uvjetima ilegalnih i kvazi domova kako bi njihove obitelji „prošle jeftinije”.
Dozvole za otvaranje obiteljskih domova za brigu o starijim osobama izdaje županijski Odjel za zdravstvo i socijalnu skrb, a na području Zadarske županije registrirano ih je 24. Mimo njih, postoji još veliki starački dom u Zadru u uvali Maestral, čiji je osnivač Županija, njegove podružnice u Salima i Preku, te nedavno otvoreni privatni smještaj za starije i nemoćne u Biljanima za 134 korisnika.
Stručnim službama Zadarske županije nije poznato kada je proveden posljednji inspekcijski nadzor nekog od privatnih ili javnih domova, niti što su u tim nadzorima utvrdili.
- Znate, nije tako jednostavno nabrojiti sve uvijete za otvaranje obiteljskog doma jer ih ima jako puno, ali mogu vam reći da su za nas, za Županiju, najvažniji oni tehničke prirode. Kada su oni zadovoljeni, mi dajemo dozvolu za otvaranje. I to je jednino što radimo. Nažalost, mi ne možemo vidjeti ni pretpostaviti kako se onda oni kasnije odnose prema korisnicima – govori Dubravka Dragaš, zamjenica županijskog pročelnika za zdravstvo i socijalnu skrb, Bernarda Marune, ističući kako nadzor ne spada u njihovu nadležnost.
- Nadzor ne vršimo, za to su zaduženi inspektori iz Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Naravno, ako dobijemo prijavu za neki dom, odmah reagiramo, prosljeđujemo je direktno nadležnom ministarstvu kako bi oni onda poslali inspekciju – pojašnjava nam kotače sustava Dragaš te dodaje kako je u posljednjih nekoliko godina bilo vrlo malo prijava.
- S obzirom da se u Zadarskoj županiji nalazi 24 obiteljska doma i osam institucija socijalne skrbi, broj tih prijava je zaista zanemariv. Mislim da je situacija u našoj županiji jako dobra – naglasila je Dragaš dodajući kako Zadarska županija sufinancira boravak svakome korisniku privatnih domova s 500 kn mjesečno bez obzira na njegove financijske mogućnosti.
Na pitanje je li istina da se sve više apartmana pretvara u obiteljske domove, kratko je odgovorila da o tome nema saznanja te da samo zna da se godišnje otvore dvije do tri takve vrste smještaja za starije ljude.
Inače, tzv. obiteljski domovi, koji zakonski smiju primiti do 20 korisnika, ne podliježu praktično nikakvoj kontroli nadležnih inspekcija od trenutka kada dobiju dozvolu za rad. Još je strašnija činjenica da ti domovi, iako mogu imati i potpuno nepokretne i teško bolesne korisnike, nemaju zakonsku obvezu zapošljavati stručno osoblje. Ugovor o zbrinjavanja ljudi u privatnim domovima izravno sklapaju korisnici sa domovima te Centar za socijalnu skrb s time nema ništa.
S obzirom je u državi sve više starijih (jer nas se manje rađa, a mladi odlaze), proporcionalno raste i broj onih koji ne mogu dobiti smještaj u državnim domovima te su prepušteni „čarima tržišta”, koje je pak bez sustavnog državnog nadzora. Pučka pravobraniteljica Lora Vidović je još 2016. godine upozoravala da je broj inspektora sramotno mali. Naime, te ih je godine bilo tek pet (da, dobro ste pročitali!), da bi se ta brojka danas skromno popela do njih desetak. I dalje apsolutno nedovoljno za nadzor preko 3500 pružatelja svih socijalnih usluga smještaja, od domova za starije, skloništa za žene, do domova za nezbrinutu djecu...
Treba li se dogoditi još kakva slična tragedija da država i njene institucije konačno promjene modus operandi i uhvate se u koštac s rješavanjem gorućih problema starih i nemoćnih?!
Da i oni, koji tako često i vrlo lako bivaju zaboravljeni od društva i ostavljani ne njegovim marginama, ostatak svog života provedu kako zaslužuju – dostojanstveno.