J. Lo ima osiguranu stražnjicu na milijun dolara, a Leonel Messi ‘zlatne’ noge osigurao je na 450 milijuna dolara. I da, istina je da vrijede toliko, no ako izađu van bez novčanika, unatoč milijunima, teško da će imati čime platiti kavu.
Šibenčanin Denis Periša nema milijune na računu, ali ima palac za koji ponosno kaže da košta tisuću kuna. A u ovom slučaju vrijedi više nego milijunska Jenniferina guza.
Njegov prst plaća račune: hoćeš jednokratno, na rate, s odgodom? Kako god to Denis želi. I ne samo to, otključava vrata, na njemu je OIB, putovnica, osobna karta.
- Samo ne mogu slušati glazbu iz palca - smije se Denis, ali tko zna...možda, nekad...
I što je tako posebno u prstu Darkmana, kako ga zovu u Šibeniku.
Prije dva dana u njega je umetnuo čip koji emitira bankovnu karticu, osobnu iskaznicu ili bilo što na njega snimi.
- Riječ je o malom čipu, koji je veličine zrna riže. Funkcija mu je piši - briši. Što znači da podatke na njemu mogu mijenjati po želji. Hoćeš osobnu kartu, putovnicu, bankovnu karticu, ključ za vrata ili auto? Ili sve to? - nema problema - kaže Denis i dodaje kako čip ima memoriju koja je dovoljna za sve te stvari odjednom.
Nikša Stipaničev / CROPIX
Denis Periša
Rođen uz računalo
Primjerice, Denis je svoja ulazna vrata već informatizirao tako da u kuću ulazi uz pomoć kartice.
Sada, ako mu se dogodi da zalupi vrata i sve ostane zaključano problema neće biti, jer palac teško može zaboraviti.
- Kako sam došao do ideje? Pa to zapravo za mene i nije tako neobično. Volim reći da sam se rodio uz računalo. Ne znam koji broj sati je vezan za tu strast koja ne jenjava. Smatram se računalnim ekspertom, a zapravo me javnost upoznala kada sam hakirao stranicu saborskog zastupnika - priča mladi haker.
VEZANE VIJESTI
Ideja nije došla preko noći. Dugo je čitao, istraživao, jer ipak ima svoje granice i nije mu cilj naštetiti vlastitom organizmu.
A onda sve postaje vrlo jednostavno. Ukucaš stanicu dangerusthings.com (opasne stvari.com) i voila, naručiš.
- A onda prođe osam mjeseci i čip stoji u ladici - smije se.
Naime, nitko nije bio sklon ideji da mu ugradi čip u tijelo.
Vani je, kaže, sve jednostavnije. To rade tatoo majstori ili osobe koje stavljaju pirsinge. Doduše neke zemlje pokušavaju i zabraniti. Smatraju to stranim tijelom koje je aktivno, za razliku od, primjerice, pirsinga koji je pasivan.
- Iskreno nemam pojma je li kod nas to zakonski regulirano. Vjerojatno je legalno jer se nitko nije toga sjetio - hvala Bogu! - priča.
Njegova avantura i digitalni prst počela je na Dan neovisnosti. Uspio je u Zadru naći privatnog kirurga koji je odlučio napraviti ‘zahvat’.
- Potpisao sam papirologiju da to radim na vlastitu odgovornost i dobio ‘pikicu’. - priča Denis.
Lagana anestezija, injekcija, i to je to.
Lagani ubod
- Dakle taj čip, velik kao zrno riže se nalazi u šprici te se injektira ispod kože. U mom slučaju nalazi se između palca i kažiprsta na debljem dijelu. Kao takav je nepomičan, a nema nikakvog straha od infekcije. Dobio sam laganu lokalnu anesteziju i to je bilo to. Ujutro sam bio na poslu i nisam ništa osjetio. S obzirom na to da održavam wireless u Šibeniku i radim rukama jer su stalno neki kablovi u igri, mogu reći da zbilja nije problem - priča Darkman.
Nikša Stipaničev / CROPIX
Denis Periša
A može li se to razbiti u ruci?
- Vjerojatno bih lakše slomilo ruku nego to - kaže i ponosno pokazuje svoj 1000 kuna vrijedan prst.
- Imam i račun za njega - smije se sada najbrži hrvatski prst.
Jasno mu je da je ljudima to novost, gledaju na to kao strano tijelo i svi se nešto boje.
- Realno panike nikakve nema pa tako niti nikakvih posljedica, a izvaditi se može u svakom trenutku - priča i dodaje da su neki u inozemstvu ipak imali problema.
Važno je mjesto gdje se stavlja. Tako da je bilo tih smiješnih situacija da ljudi stave čip u lakat pa onda to putuje ispod kože tako da ga više ne mogu pronaći.
- Ja se nemam čega bojati, jedino mogu očekivati lakši život - kaže.
Fore po Šibeniku na njegov račun već su počele.
- Mnogi me sad zafrkavaju kada idem na kavu, moramo li sjesti za stol blizu utičnice da se napunim. Pa možda nije zgorega da riješimo tu foru; ne, ne punim se! - smije se Denis.
Zapravo je vrlo jednostavno, kada ruku prislanja na mobitel ili na pos aparat, oni emitiraju energiju, frekvenciju koja čipu u njegovu prstu daje dovoljno energije da se spoji.
- Naravno, svi se boje za moju sigurnost. Ne ljudi, ne trebate me oteti, nisam tako bogat - upozorava i dodaje da jedino ne zna kako će se riješiti šibenskog uobičajenog pitanja, ‘e, imaš kunu?’
Trenutno je u testnoj fazi tako da je na čip snimio svoju web stranicu. No kako to funkcionira. Darkman pruži ruku prema mobitelu, ‘dangerusthing’ iz njegove ruke magično automatski otvara njegov web. Slično je i s ostalim stvarima, poput otvaranja vrata od stana ili automobila.
No, ono što će zasigurno biti najzanimljivije jest plaćanje računa rukom.
- Vjerujem da će to neko vrijeme biti smiješno prodavačima. To izgleda ovako, na čip kopiram karticu i dalje izgleda sve kao da radim s njom. Kupim, stavim palac i platim. Jedino što je problematično što na prstu ne mogu vidjeti stanje na računu - smije se. - Tako da možda može zeznuti percepciju što si čovjek može priuštiti, a što ne - pojašnjava Denis.
Nikša Stipaničev / CROPIX
Denis Periša
Najbrži prst
Kako je bio praznik nije još aktivirao ‘kartični prst’, ali zvao je banku pa kad to riješi ide u šoping.
- Inače kartica u prstu nije jednostavna jer su brojne zaštite. Naime, kartica se stalno kriptira tako da nije jednostavno. No, Denis je i to proučio pa je shvatio da mu Google Pay može raditi kao posrednik između njega kao platitelja i banke - pojašnjava i dodaje da još uvijek odlučuje što će sve s računala prebaciti u sebe.
Upozorava sve kako se ne trebaju nadati da će šetajući po dućanu svima platiti račun. Čak i ako njegova ruka ne treba PIN, mora na pos aparat prisloniti prst, tako da potkradanja tog tipa neće biti.
- Ovo je dakle puno praktičnije rješenje od svega. Mobitel uvijek možete izgubiti ili se može razbiti. ‘Biohackeri’ je za ljude poput mene precizniji naziv od kiborga. Ima ljudi koji ugrađivanjem raznih čipova idu u tešku krajnost. Ne mogu stati poput onih koji se stalno iznova tetoviraju. Tako ima onih koji su ugradili čipove u oči pa mogu vidjeti u mraku, a najsmješniji je jedan tip kojem pločica u prsima svaki put vibrira kad se on okrene prema sjeveru. Čip zna i ploviti krvotokom pa primjerice ode iza uha i završi negdje u leđima. Međutim, ovaj je moj siguran i nemam namjeru još toga staviti si pod kožu. Eventualno još jedno ‘zrno riže’ kao ovo, ali s drugačijom frekvencijom za neke moje potrebe - govori Denis Periša i za kraj kaže: ‘Ajmo ljudi, okrenimo rundu na moj prst!
Veza s biološkim implantatom uspijeva na udaljenosti od samo nekoliko centimetara
NFC (skraćeno od Near Field Communication) tehnologija temelji se na bežičnoj tehnologiji koja radi na malim udaljenostima. Koliko malim? NFC čipovi mogu komunicirati na udaljenostima od samo nekoliko centimetara. Ovisno o tome kako je NFC čip dizajniran, može raditi tako da se komunikacija ostvaruje dodirom dvaju uređaja koji žele razmjenjivati podatke. Takvi čipovi donedavno su se ugrađivali samo u mobitele kako biste njime mogli, primjerice, platiti u račun u trgovini. No, sada se čipovi temeljeni na NFC tehnologiji mogu ugraditi i ljudima pod kožu.
Tvrtka Dangerous Things, čije je sjedište u Seattleu, prije pet godina pokrenula je kampanju na platformi Indiegogo težeći prikupiti 8000 dolara za početak proizvodnje, a svi koji su uplatili samo 99 dolara dobili su svoj jedinstveni XNT čip upakiran u injekciju, spreman za ugradnju u šaku. Kampanja je danas završena, a donacijama je prikupljen iznos trostruko veći od inicijalnog.
Tako je američka tvrtka Dangerous Things postala prva kompanija na svijetu koja masovno proizvodi čip koji se može implantirati u ljudsko tijelo. Riječ je o biološkom implantatu XNT koji se može koristiti za pohranu bilo kakve informacije, uključujući podatke o kreditnim karticama, njime se, primjerice, može i otključati brava na ulaznim vratima ili automobilu, a može se koristiti i za provjeru identiteta na raznim računalnim ili sigurnosnim sustavima. Sve informacije koje se na čip učitaju, ostaju na njemu pohranjene deset godina.
Implantat je zapravo NFC čip veličine samo 2x12 mm koji je smješten u otporno stakleno kućište i u stanju je komunicirati s NFC senzorima izvan tijela korisnika. Ideja je da čip bude programabilan i da ga se može prilagoditi komunikaciji s raznim uređajima kako bi imao funkciju u svakodnevnom životu.
Prezentiran je na međunarodnoj konferenciji u Kijevu 2016. godine, a njegovu je funkcionalnost objasnio njemački profesor Patrick Cramer. Čip je tada postao prava senzacija, a kako su izvijestili mediji, prvi postupak implantacije odvio se upravo u Ukrajini.
U kožu se ugrađuje injekcijom. Cijeli proces je bolan koliko i vađenje krvi u laboratoriju, kažu.
Na službenom web shopu kompanije Dangerous Things čip se može kupiti već za 69 dolara, odnosno 465 kuna. Dolazi već umetnut u injekciju za ubrizgavanje, spreman za implantaciju. Čip mora biti implantiran izravno u vaše tijelo, obično između palca i kažiprsta. Ljudi se mogu normalno baviti svim vrstama sportova i ići na sve liječničke preglede, a neće “zvoniti” ni na sigurnosnoj provjeri na aerodromu.