Nastavlja se privatni rat Damira Brkovića protiv zadarskog državnog odvjetništva i Općinskog suda.
Nakon što je glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj-Šipek odbila njegov zahtjev za izuzećem Općinskog i Županijskog državnog odvjetništva u Zadru u predmetima zbog kojih mu se sudi na Općinskom sudu za prijevaru i sprječavanje dokazivanja, sada je i USKOK odbacio kaznenu prijavu koju je Brković podnio protiv zamjenice ODO-a Vanje Višković i drugih dužnosnika, optužujući ih da je nestanak sudskog zapisnika sa sjednice optužnog vijeća iz 2017., o čemu je Zadarski.hr pisao, posljedica pravosudne urote.
No čim je USKOK odbacio kaznenu prijavu, Brković je Županijskom sudu u Splitu podnio prijedlog za pokretanje istrage protiv Vanje Višković i drugih nepoznatih počinitelja ne bi li dokazao da je u pravu, odnosno da su zamjenica ODO-a u Zadru i njeni pomagači počinili teška kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti krivotvorenja isprava te djela protiv računalnih sustava, programa i podataka. Štoviše, na novom ročištu održanom 27. rujna na Općinskom sudu u Zadru kod sutkinje Jasne Barić Ančić, gdje se vodi postupak protiv njega za prijevaru i sprječavanje dokazivanja, Brković je podnio zahtjev za izuzećem zadarskog suda, odnosno za "prijenos mjesne nadležnosti”, a odluku o tome treba donijeti Visoki kazneni sud.
Brković tako nastavlja svoju strategiju odugovlačenja kaznenog postupka kako bi dobio na vremenu te postupak za prijevaru doveo do apsolutne zastare koja nastupa iduće godine. Očigledno ima dovoljno vremena i sredstava da izvodi raznorazne pravne manevre, ali i spremnosti da na njima ustraje jer nema namjere lako se predati u ovom nesvakidašnjem obračunu s utjecajnim pojedincima zadarskog pravosudnog establišmenta s kojima je, prije podizanja optužnice, godinama bio u prijateljskim odnosima.
No vratimo se na kaznenu prijavu koju je Brković podnio USKOK-u, a koja mu je odbačena 30. lipnja ove godine.
Brković je u njoj teretio Vanju Visković da je kao zamjenica Općinske državne odvjetnice u Zadru, u suradnji s nepoznatim počiniteljem s Općinskog suda u Zadru, zlouporabila i iskoristila svoj položaj na način da je uz pomoć nepoznatog počinitelja s Općinskog suda pribavila, a potom sudu, u kaznenom predmetu protiv njega, dostavila sudski zapisnik koja nikada nije bio potpisan od strane ovlaštenog suca i za koju je službenom bilješkom utvrđeno da ne postoji, iako je znala da se radi o lažnoj ispravi i time o nezakonitom dokazu. I sve to da je počinila s namjerom da „nepostojeći” zapisnik, koji je, tvrdi, pritom i krivotvoren, iskoristiti kao dokaz u kaznenom postupku na njegovu štetu.
Brković podsjeća da je 16. listopada 2017. pred Općinskim sudom u Zadru održana sjednica optužnog vijeća o kojoj je sastavljen zapisnik o vijećanju radi donošenja odluke o izdvajanju nezakonitih dokaza te potvrđivanju optužnice. Predsjednik vijeća bio je sudac Tomislav Šimić, a članovi suci Ivan Marković i Iva Lovrin, dok je zapisničarka bila Matea Klanac. Od stranaka su bili prisutni općinski državni odvjetnik Ivica Škara, okrivljenik Damir Brković, njegov branitelj Frane Grbić te sudski vještak Darko Labura.
Međutim, zapisnik sa te sjednice misteriozno je nestao, tvrdi Brković, on i njegovi odvjetnici nikada ga nisu dobili, pokušavao je doći do njega, ali ga nije bilo niti u spisu predmeta niti u sustavu e-Spis.
Skoro dvije godine nakon održane sporne sjednice održava se nova sjednica optužnog vijeća, no prethodno sudac Davor Dubravica, koji je dobio predmet u rad, izrađuje službenu bilješku od 25. siječnja 2019. u kojoj konstatira da zapisnika s ”fantomske" sjednice nema, a o postojanju spisa svjedoči samo troškovnik sudskog vještaka dr. Darka Labure. Sudac Dubravica djelomično prihvaća Brkovićev zahtjev za izuzećem nezakonitih dokaza i potvrđuje optužnicu te počinje suđenje.
I tako se na ročištu 2022. godine, pet godina nakon što je nestao, odjednom se u rukama tužiteljice Visković pojavljuje izgubljeni zapisnik, ali, kako tvrdi Brković, izmijenjen i to na način da ne sadrži odgovore na pitanja kola je vještaku Darku Laburi na spornoj sjednici postavio sudac Tomislav Šimić, a koji su išli u prilog obrane, sve u konačnoj namjeri da takav ”krivotvoreni” zapisnik tužiteljstvo iskoristi kao dokaz u kaznenom postupku protiv njega.
Nekoliko je ključnih točaka u Brkovićevoj kaznenoj prijavi kojima s USKOK bavio: zašto zapisnik sa sjednice nije unesen u e-Spis; kako se zapisnik, pet godina nakon održane sjednice, pošto je proglašen nepostojećim, pojavio u spisu 2022.; te je li taj novopronađeni zapisnik bio krivotvoren s namjerom da se Brkovića što lakše optuži, a sukladno tome i osudi.
USKOK je najprije od Brkovića zatražio da prijavu dopuni pitanjima i odgovorima koja su bila postavljena vještaku na spornoj sjednici, a nisu završili u zapisniku te da objasni postojanje urote ili sprege među djelatnicima suda i državnog odvjetništva, s obzirom na njegovu tvrdnju da bi originalni zapisnik doveo do obustave kaznenog postupka, ističući činjenicu kako je „posebno zanimljivo da sudac koji je predsjedavao sjednicom optužnog vijeća završava na bolovanju te potom odlazi na drugi sud”.
USKOK je proveo izvide, izvršio uvid u sporne spise i u podatke iz sustava CTS (case tracking system), za praćenje kaznenih predmeta državnog odvjetništva, također je u sklopu izvida pribavio očitovanje osumnjičene Vanje Višković, te prikupljene obavijesti od suca Šimića, državnog odvjetnika Škare i Frane Grbića, tadašnjeg Brkovićevog branitelja, a danas savjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru.
Sudac Šimić se svih detalja oko konkretnog predmeta nije mogao sjetiti, nije se mogao precizno izjasniti zašto zapisnika nema u e-Spisu, ali je priznao da je zbog količina predmeta i opterećenosti moguće došlo do nekakvog propusta, odnosno da je zaboravio konkretni zapisnik unijeti u e-Spis. Također se zbog protoka vremena nije mogao sjetiti je li zapisnik predan strankama odmah po završetku ročišta. „Pretpostavlja da nije jer mu je ostalo u sjećanju da su ga jedan zamjenik ili zamjenica ODO-a u Zadru naknadno kontaktirali i tražili da im se dostavi zapisnik putem elektroničke pošte što je i učinjeno”. Sjetio se da mu se s takvim traženjem nije obratio niti okrivljenik niti njegov branitelj, iako ih je imao trojicu.
Strankama po završetku ročišta zapisnik nije uručio iz vjerojatno nekog tehničkog razloga obzirom da im se znalo događati, objasnio je sudac Šimić, da se pokvari pisač i druga tehnika „pa pretpostavljam da je možda to razlog zbog čega zapisnik nije odmah uručen”.
Šimić je također izričito naveo da je u zapisnik unijeto sve što je tom prilikom rečeno na ročištu, pa tako i svi odgovori vještaka na postavljena pitanja.
Tadašnji zastupnik ODO-a Ivica Škara, a danas zamjenik županijskog državnog odvjetnika, naveo je, među ostalim, da na sjednici nije bilo pitanja prema vještaku odnosno odgovora vještaka koji bi po njegovom mišljenju išli u korist okrivljenika, a na poseban upit Uskokovih istražitelja odgovorio „da je kao zastupnik optužbe dobio primjerak zapisnika s te sjednice optužnog vijeća i taj primjerak nije bio potpisan jer stranke ne dobivaju potpisani primjerak zapisnika.”
Sudac Šimić je dakle USKOK-u rekao da je zapisnik proslijedio ODO-u putem elektroničke pošte, a Škara je izjavio da je zapisnik dobio nakon sjednice optužnog vijeća. Tu očitu diskrepanciju u iskazima oko nestanka zapisnika USKOK međutim nje više propitivao, niti je doveo u pitanje vjerodostojnost iskaza Šimića i Škare.
Nakon što je dobio zapisnik, Škara se, kako je rekao, vratio u svoj ured te je u elektronski sustav državnog odvjetništva CTS unio podatke o održanoj sjednica, ali ne i zapisnik. Konkretni zapisnik se nije uvezivao u spis predmeta ODO, dodao je, jer se tada postupalo na način da se spis uvezuje i numerira samo do optuženja. Rekao je da se zapisnik sa sporne sjednice cijelo vrijeme nalazio u omotu spisa te da se radilo o primjerku zapisnika kojeg je dobio kao stranka u postupku te se ne radi ni o kakvom falsifikatu ili izmišljenom zapisniku. Nije mogao precizno odgovoriti je li primjerak zapisnika uručen Brkoviću odnosno njegovom branitelju.
Frane Grbić, tadašnji Brkićev branitelj, a danas jedan od savjetnika u ODO Zadar, prigovarao je na spornoj sjednici pisanom nalazu i mišljenju vještaka Labure te je tražio da se njegov nalaz i mišljenje izdvoji iz spisa. Po završetku sjednice nije dobio primjerak zapisnika, ali je inzistirao da se u zapisnik unesu odgovori na njegova pitanja. Konkretnih pitanja i protupitanja koje je postavio Laburi nije se mogao sjetiti, osim što zna da su išla u smjeru da li je oštećenik mogao biti podložan utjecaju drugih osoba osim okrivljenog Brkovića. Koliko se sjeća vještak je odgovorio potvrdno, odnosno da je oštećenik mogao biti pod utjecajem i trećih osoba.
Sjećao se da su pitanja Laburi postavljali sudac Šimić, sutkinja Lovrin i osumnjičenik Brković, ali se nije mogao sjetiti kako su pitanja konkretno glasila. Vještak je, koliko se sjeća, odgovarao na sva pitanja, a „odgovor vještaka na njegovo pitanje da je oštećenik mogao biti podložan utjecaju i drugih osoba po njemu je išao u korist njegovog branjenika no ne može se sjetiti da je bilo drugih takvih odgovora.”
Vanja Višković je u svom očitovanju odbacila sve optužbe da je namjerno krivotvorila ili prikrivala zapisnik sa sporne sjednice. Objasnila je da je na raspravi održanoj 26. svibnja 2022. u spis predala sporni zapisnik zato jer ga je pronašla u spisu, točnije na kraju spisa, medu podnescima koji nisu uvezani u spis predmeta. Radi se o predmetu koji ima oko 1500 listova, na čijem se dnu nalazio veći broj podnesaka koji nisu bili uvezani i numerirani, a nakon toga je taj zapisnik 26. svibnja 2022. uvezan i numeriran kao list spisa broj 1419, objasnila je istražiteljima USKOK-a.
USKOK je na koncu utvrdio da je „očito došlo do pogreške prilikom unosa zapisnika u eSpis” uz obrazloženje kako „nije neuobičajeno da se u radu svih tijela državne vlasti, pa tako i sudova, pojavljuju situacije gubitka dijelova, pa čak i cijelih spisa predmeta, zbog čega odredbe Sudskog poslovnika i predviđaju postupak obnavljanja spisa”. Obnovu spisa, međutim, sud nije nikada proveo.
USKOK je također zaključio da Brković, osim činjenice da zapisnik ne postoji u spisu predmeta, nije iznio nikakve druge činjenice ili podatke koji bi makar s osnovom sumnje ukazivali na počinjenje kaznenih djela, a kamoli činjenice koje bi ukazivale na da bi ta djela počinila sama Vanja Višković ili na nečiji poticaj ili uz njenu pomoć. Takve činjenice nisu utvrđene ni provedenim izvidima, naprotiv, činjenice prikupljene od suca Šimića ukazuju da izgledno došlo do propusta prilikom unošenja zapisnika u e-Spis, no to nije napravljeno, smatra USKOK, s namjerom odnosno u cilju da se protiv Brkovića donese osuđujuća presuda, jer odluku o tome donosi raspravni sud i to na temelju dokaza koji su izvedeni pred sudom na neposrednoj raspravi, a ne na temelju sadržaja zapisnika sjednice optužnog vijeća.
Prema USKOK-u, sporni zapisnik sadrži zapravo kombinaciju konstatiranja i pitanja branitelja odnosno okrivljenog te odgovore vještaka na ta pitanja, bez prethodnog navođenja konkretnog pitanja, što je uobičajeno u sudskoj praksi.
„Kad se taj sadržaj spornog zapisnika dovede u svezu s obavijestima koje su dali Ivica Škara i Frane Grbić proizlazi da pitanja i odgovori vještaka u spornom zapisniku u cijelosti odgovaraju pitanjima odnosno odgovorima koji su vještaku postavljeni tijekom sjednice optužnog vijeća. (...) Naime, Škara i Grbić suglasno navode da je vještak Labura u cijelosti ostao pri svom pisanom nalazu i mišljenju te da nije bilo odgovora vještaka na postavljena mu pitanja koja bi bila u kontradikciji s tim nalazom i mišljenjem što je u skladu s onim što se navodi u spornom zapisniku.” navod USKOK i dodaje:
„Tako Frane Grbić u svojoj izjavi navodi da je vještak odgovarao na sva postavljena mu pitanja i da su ti odgovori više bili kao nadopuna nalaza, a da je on vještaku postavio pitanje da li je oštećenik mogao biti podložan utjecaju i drugih osoba. Ovi navodi Frane Grbića u skladu su sa sadržajem spornog zapisnika u kojem se konstatira pitanje branitelja, je li oštećenik mogao biti podložan i nekim drugim osobama s obzirom na njegove crte ličnosti osim okrivljenika te odgovor vještaka da je mogao biti podložan utjecaju drugih osoba, s obzirom na njegovu patološku sugestibilnost".
Grbić je također izjavio da su, osim njega, vještaku pitanja postavili predsjednik optužnog vijeća Tomislav Šimić i sutkinja Iva Lovrin, čijih se konkretnih pitanja nije mogao sjetiti, ali se izjasnio da su se ticala ubrojivosti odnosno psihičkog stanja oštećenika, što je u skladu sa sadržajem spornog zapisnika.
„Slijedom svega navedenog, imajući u vidu konfuzne i kontradiktorne kao i općenite navode podnositelja, koji nisu ničim potkrijepljeni jer podnositelj ne iznosi konkretne i provjerljive podatke koji bi ukazivali na osnovanost njegovih navoda, zatim da provedenim izvidima ti navodi nisu potvrđeni, to se ne može s potrebitim stupnjem osnovane sumnje zaključiti da bi osumnjičena Vanja Visković, a niti nepoznata osoba, na način kako se to tereti kaznenom prijavom, počinila prijavljena, a niti neka druga kaznena djela koja se progone po službenoj dužnosti, pa je temeljem članka 206. stavka 1. točke 4. Zakona o kaznenom postupku, kaznenu prijavu valjalo odbaciti.” zaključuje na kraju zamjenik ravnatelja USKOK-a Mario Grubišić.
