StoryEditor
4 kantuna"ZRAKA ZA ŽIVOT"

Vozač saniteta: ‘Pa dajte mi vi kažite,netko neka mi kaže, hajde, bar jedan razlog zašto se svi ne dignemo na noge i kupimo Zadru aparat za zračenje!‘

Piše Lada Burčul
18. veljače 2021. - 22:20
Vozač Neven Marinović i voditeljica sanitetskog prijevoza Ana BuljatLuka Gerlanc/Cropix

Dok ne porazgovarate sa zadarskim vozačima saniteta koji onkološke pacijente voze na zračenja u Split, sve individualne priče pacijenata čine se manje mučnima.

Dok ne uđete u sanitetsko vozilo u kojem izmučeni ljudi satima iz svih kutaka Zadarske županije putuju u Split i u tom vozilu provedu sate i sate u bolovima i povraćanju, ne možete imati predodžbu kolika je njihova muka.

- Nitko nije kriv što naglo povrati. Stanemo ako ima koja praonica vozila, ako nema, ja sâm počistim. Zašto Zadar nema aparat za zračenje, ja ne znam. Ali mi svaki dan idemo u Split sa dva sanitetska vozila i minimum osam bolesnika koji se izmuče zbog jedne zrake. I da tako provedu jedan dan, puno je. A oni imaju po pet ili sedam tjedana uzastopnih odlazaka u Split – kaže Vlatko Tomić, vozač sanitetskog vozila Zavoda za hitnu medicinu Zadarske županije.

image
Vozač Vlatko Tomić
Luka Gerlanc/Cropix

Ušli smo u vozilo. Vozač je odvojen debelom pregradom. Iza njega tri stiješnjena sjedala. Tko tu sjedi, putuje „unatrag“, na što se mnogi pacijenti žale, sjedenje obrnuto od smjera vožnje stvara im mučninu. Nasloni nepomični. Apsurdno, čak su malo nagnuti prema naprijed. I najzdraviji bi tu osjećali pritisak u trbuhu.

Vozilo je novo, ali prostora nema. Dva sjedala u kojima se putuje „prema naprijed“ stiješnjena su toliko da nepoznati ljudi moraju međusobno ispreplesti noge kako bi normalno sjedili.

U cijeli taj „gepek“ uguran je i jedan ležaj za nepokretne pacijente.

image
Sanitetsko vozilo za put u Split: pet sjedećih i jedno ležeće mjesto
Luka Gerlanc/Cropix

- U mjesec dana nekad prevezemo i stotinu pacijenata. Kreće se iz Novalje, preko Bukovice, vozi se preko Žegara, Benkovca, Zadra, bilo kuda gdje treba ukrcati onkološke bolesnike. Meni često krug po našoj županiji traje duže od vožnje do Splita – kaže nam vozač Neven Marinović.

image
Neven Marinović u razgovoru s novinarkom
Luka Gerlanc/Cropix

- Neki u Splitu primaju i kemoterapiju. Znamo poći iz Zadra u osam ujutro, a vratiti se kasno navečer. Patnju tih ljudi koji jedva da nešto pojedu ili popiju, koji su nemoćni, iscrpljeni, bolesni i izmrcvareni ja gledam svaki dan – kaže vozač Vlatko Tomić. U pitanju su različiti karcinomi, ljudi često od srama pokrivaju oboljelo mjesto, ako je vidljivo, poput grla. A kad biste znali, kaže Tomić, koliko ima siromašnih ljudi… Oni u cijelom danu jedva nešto pojedu, ne kupuju ništa, samo ono što iz svojih siromašnih domova, iz udaljenih sela, ponesu.

- Ljudi su frustrirani i napaćeni. Nekima je i psihičko zdravlje narušeno. Nama vozačima pacijenti nekada kažu svašta, ljute se na svaku rupu na cesti, zahtijevaju kuda će se ići… „Stani“ je najčešća riječ koju netko vrisne meni iza leđa. Znam, povratit će. Nekad je prekasno, iako u kolima imamo tzv. bubrežnjak u koji mogu povratiti. Ja sam i vozač, i sudac u njihovim svađama, i psiholog, pomoć u svakom smislu – kaže Neven Marinović.

image
Vozači saniteta Vlatko Tomić i Neven Marinović
Luka Gerlanc/Cropix

On nije ogorčen ni na koga od onkoloških pacijenata koje vozi, ma kako teške situacije je s njima proživio. Kaže, neki ljudi su već u poznim godinama i trpe nešto što im zapravo teško može jamčiti ozdravljenje.

- Takav čovjek zaslužuje bar lijepu riječ. Suosjećam s njima. Ne mogu emotivno stajati „sa strane“ gledajući svakodnevno njihovu patnju. Pa dajte mi vi kažite, netko neka mi kaže, hajde, bar jedan razlog zašto se svi ne dignemo na noge i kupimo Zadru aparat za zračenje. Moja patnja u sanitetskom vozilu do Splita i natrag je, u odnosu na te ljude, minorna, a ja ipak svaki dan, odlazeći kući, u glavi vrtim isto pitanje, iste misli: jesam li im dovoljno na putu pomogao, jesam li dobro napravio posao, jesam li bar malo nekome olakšao te muke… - stisnulo se grlo vozaču saniteta Nevenu Marinoviću, čija supruga je također bila onkološki pacijent i putovala na zračenje. I vozači saniteta uvjereni su da se novac za kupnju linearnog akceleratora može namaknuti, tako da se u Zadru obavi zračenje, da prestane iscrpljivanje onkoloških bolesnika na putu za Split. Svaki dan, zbog jedne zrake…

TROŠAK VOZILA SANITETA

Izračunali smo da zadarski Zavod za hitnu medicinu samo na prevoženje pacijenata u Split godišnje potroši 280 tisuća kuna.
Ako dva vozila dnevno putuju u Split, godišnje naprave 144.000 kilometara. Vozila troše 13 litara goriva (na 100 km), tako da se godišnje samo na gorivo potroši 170.000 kuna. Na dnevnice ide daljnjih 90 tisuća kuna. Za (samo redovno) održavanje dva vozila, godišnje se potroši 20.000 kuna.
- To su osnovni troškovi. Na žalost, našim vozilima ovakvim „nabijanjem“ kilometara smanjujemo vijek trajanja. Da ne vozimo pacijente na zračenje, praktično bismo samo od tog novca mogli godišnje kupiti jedno novo sanitetsko vozilo – rekao je Ivica Erlić, ravnatelj zavoda za hitnu medicinu Zadarske županije.

ZRAKA ZA ŽIVOT

Slobodna Dalmacija i portal Zadarski.hr uz potporu Lige protiv raka Zadar pokrenuli su medijsku kampanju "Zraka za život" kojom se želi osvijestiti potreba da Zadar dobije aparat za zračenje, tzv. linearni akcelerator. Njegovom kupnjom okončali bismo muke onkoloških bolesnika koji na zračenje putuju u Split i Zagreb. Pokažimo da to možemo!

image
QR kôd za uplatu

Izdvojeno

01. ožujak 2021 07:12