Upeklo je i Zadar opet tako jedinstveno smrdi. Ali ovaj put nećemo o tim rafiniranim smradovima - mirne duše mogli bi ponoviti prošlogodišnji top 20 najsmrdljivijih mjesta, jer je manje-više stanje ostalo isto - ovaj put posvetit ćemo se vodi. Vodi koje u Zadru nigdje nema.
Zadar je i po tome jedinstven. U Dalmaciji zasigurno, a možda i na Mediteranu, jedini je veći grad koji nema javnu špinu, slavinu, česmu, klapnu, točilo, fontanu... Vodu. Prvenstveno vodu za piće, ali i za osvježenje, pogotovo u ovim vrelim danima i noćima. Zadar je suh. Ko barut. Ni kapi vode!
Imamo Trg pet bunara, imamo Trg tri bunara, imamo bunar na Forumu, u parkovima, na desetke bunarskih kruna u unutrašnjim dvorištima i atrijima srednjovjekovnog i renesansnih kuća i palača, imamo i antički akvedukt, imamo cijelu spomeničku baštinu i biblioteku memorije ispunjenu pričama o vodi u Zadru, ali vode u Zadru nigdje nemamo!
Nekada se ovaj grad gradili ljudi koji su vodi pridavali posebnu važnost. Dovodili su je u antici iz Vrane fascinantnim kilometarskim vodovodom uz pomoć slobodnog pada, u srednjem vijeku je izgrađen sustav javnih cisterni i bunara unutar gradskih zidina, svaka kuća imala je svoju vodu, mislio se na ljude, ali i na životinje. Na još nekoliko mjesta u Gradu – primjerice u Klaićevoj ulici – mogu se naći kamena pojila ugrađena u fasade namijenjena za konje, ptice, pse i mačke, da preko ljeta, kad upeče kao sada, ne ostanu žedni, da se napoje, kao i ljudi.
Danas, kad nam gradski vodovod bilježi slavnih 70, ako ne 80 i više posto gubitaka na Poluotoku, nigdje od tog silnog rasipništva nema ni kapi vode za ljude, kamoli životinje. Ptice na Poluotoku padaju u nesvijest, valjaju se u zemlju ne bi li se malo osvježile, jer vode u Gradu nigdje nema, ni za njih, ni za ljude.
Tragična je bilanca tih zadarskih suhih špina. Od Pet bunara do Foruma evidentiramo jednu javnu nebrigu, zapuštenost i nerazumijevanje za osnovne ljudske potrebe. Dvije špine iz lavljih usta na parapetu Trga pet bunara ne samo da su suhe, nego su fizički uklonjene, iščupane, a umjesto vode za osvježenje prolaznika, nagurane su smrdljive kante. Baš prikladan način da se turistima prikaže kako je nekad i čemu služio taj bunarski sustav na kojeg smo svi jako ponosni.
Na Forumu, također nakon obnove, točila je voda, simbolično, od mjesta nekadašnje velike cisterne (sačuvana samo kamena kruna s nažalost vrlo brzo oštećenim mutnim staklom), ali već oho-ho iz nje ne teče ništa. Ni kap vode koja, uzgred, ionako nije bila za piće. Ali čovjek bi se veselio toj živoj vodi, po ovim pasjim vrućinama bilo bi ti makar malo lakše kad je vidiš, poprskao bi se, gurnuo glavu pod mlaz, rashladio i došao k sebi. Nema više ni toga, sve je postalo preskupo za naš raskošan stil života.
U Varošu, sjećaju se stariji, nekada su bila točila, ali odavna ih više nema. Toliko davno da se ni najstariji ne mogu sjetiti gdje su točno bila. I jesu li uopće bila ili je sve to samo urbana legenda. A bila su na nekim manjim trgovima i služila su građanima i putnicima namjernicima za osvježenje...
Izgradila se šetnica na Muraju, ali ni na njoj nema vode. Obnavljat će se riva od Foše do Mosta, ali nigdje nije predviđena špina za vodu. U Kalelargi vode ima samo u kafićima, na Forumu nigdje, na trgovima špine su odavno suhe...
Zadre Grade zašto nemaš vode?
