"Već su poduzete mjere za uređenje vodovoda i kanalizacije u preuređenju Puntamike, za proširenje kapaciteta hotela 'Borik' i za uređenje kupališta. Što će se u tu svrhu učiniti? Pješčana plaža proširiti će se do Omladinskog internacionaolnog ljetovališta, kroz park će se urediti staze, a predjel za auto-camping bit će odvojen..."
Ovaj citat nije izvadak iz nekog novog prostornog plana za zadarsku Puntamiku u njezinom hotelsko-turističkom dijelu već citat izvučen iz vijesti objavljene u "Slobodnoj Dalmaciji" u listopadu 1958.g s naslovom "Uređenje kupališta 'Borik'" i podnaslovom "Nadogradit će se hotel 'Borik – Plaža će se proširiti do Omladinskog internacionalnog ljetovališta".
Proširena vijest stara 50 godina, mada kratka i sažeta, otkriva mnogo toga o tadašnjem Zadru, planovima za razvoj turizma u tom gradu, duhu vremena te otvara dovoljno prostora za usporedbu s današnjim 'completely different' vremenima.
Što saznajemo iz ovog članka?
Najprije, to je doba početka razvoja jugoslavenskog turizma koji nije mogao zaobići ni Zadar kao jedan od najsjajnijih bisera istočne jadranske obale. Turističko je buđenje krenulo nakon što je Josip Broz Tito 1956.g. otvorio granice strancima (čitaj: turistima sa Zapada) kako bi iznivelirao pomirbu sa SSSR-om nakon Staljinove smrti i amortizirao prigovore da se previše približo Sovjetima. Uostalom, i da bi skinuo Željeznu zavjesu s Jugoslavije.
Prvi vjesnici
Zadar, zapravo Poluotok, jer grada gotovo da i nije bilo osim u sadašnjem najužem centru, tek se tih '50-ih godina iskopavao iz ruševina, nakon što su ga 'saveznici' bezrazložno masakrirali. Iz ruševina su izrastala nova zdanja, a van grada počele su nicati tvornice, prvi vijesnici zadarske kasnije uspješne industrije, sve u skladu državnim planovima oporavka kroz industrijalizaciju. U samom gradu su tad već oživjela dva hotela koja su datirala iz vremena Austro-Ugarske ('Zagreb', ranije 'Bristol') i Italije ('Beograd', prije 'Moskva', još prije 'Roma'). Međutim, u tim se hotelima, uprava zbog smještaja u centru grada nije mogao dogoditi revival zadarskog turizma začetog još u 19.st. Tadašnji je je europski gost tek počeo otkrivati jadransku obalu kao idealnu za dokolicu i ljenčarenje, mjesto za zasluženi odmor nakon napornih godina poslijeratnog oporavka Europe.
U takvom kontekstu zadarski su političari i prvi turistički radnici odlučili baš na Puntamici udariti temelje novog zadarskog turizma. Najprije je 1957.g. u preuređenoj i nacionaliziranoj talijanskoj vili otvoren hotel "Borik" (kasnije "Park", još kasnije "Stari Park", u svakom slučaju i danas jedno od najljepših hotelskih zadnja u Zadru). Doduše, legenda kaže da je taj hotel uređen za potrebe tadašnjih jugoslavenskih visokih funkcionera jer je lokacija Puntamike bila sigurnija od hotela "Beograd" i "Zagreb" (koji je, doduše, imao visokoluskuzni predsjenički apartman).
Međutim, baš vijest iz "Slobodne Dalmacije" koju smo citirali govori o tome da je u Zadru već pala odluka da Puntamika postane turistička enklava koja se mora infrastrukturno opremiti za razvoj turizma (a ne potrebe ioanko rijetkog stanovništva), a posebno je istaknuto uređenje plaže koju su Zadrani kasnijih desetljeća zvali jednostavno 'kupalište Borik'.
'Omladinsko internacionalno ljetovalište', predio okrenut Zapadu na samom ulazu u Diklo zapravo je bio početak kamping turizma u Zadru.
Razmišlja li danas u Zadru netko na tako sustavan način o uređenju zadarskih plaža? Ali, to je samo jedno od pitanja koja bi se otvorila kad bi išli uspoređivati tadašnje i sadašnje turističke vizije Zadra.
Nakon te 1958.g. baš je na Punatimici zadarski turizam doživio strelovitu ekspanziju. Od tek jednog hotela formirano je 1959.g. Hotelsko poduzeće "Borik" koje je u sljedećem desetljeću izgradilo sedam novih hotela i uredilo dva velika autokampa.
Da bar Zadar 25 godina od rata, a bit će to 2020.g dobije sedam novih hotela, i to bar na razini onih koje je dobio nakon 25 godina od onog prijašnjeg rata?
Razvoj turizma na Puntamici kroz Hotelski kompleks "Borik" kao strateško opredjeljenje tadašnjeg vodstva Zadra, nije prošao bezbolno niti pravedno. Iz iste ove naše vijesti vrišti rečenica koja glasi: "U planovima koji se odnose na uređenje kupališta "Borik" predviđa se iseliti nekoliko domaćinstava iz blizine hotela, a kuće bi se upotrebile kao turističko-ugostiteljski objekti dok bi se ti poljoprivrednici smjestili u druge nastambe".
Koncesionari
Srećom, 'ti poljoprivrednici', stare punatmiške obitelji, prvenstveno obitelji Mičić i Pavin, uspjeli su (djelomično) odoljeti prinudnom iseljavanju, ali je ipak najveći dio područja koje je koristio HTP "Borik" nacionaliziran i oduzet vlasnicima koji se i danas spore s državom zbog povrata nekoliko hektara izuzetno atraktivnog zemljišta. Za sada bez rješenja na vidiku.
Kasniji kupac poduzeća "Borik", austrijska tvrtka "Falkensteiner" nije kupio i sve te hektare zemljišta oduzetog po jugoslavenskom modelu nacionalizacije već uglavnom samo parcele na kojima su hoteli, izgrađeni nakon naše vijesti iz 1958.g. Međutim, "Falkensteiner" ima u koncesiji do 2020.g. 4,8 ha državnog zemljišta, zapravo kupališta, upravo onog čije je uređenje najavila "Slobodna Dalmacija".
Zadrani znaju i danas negodovati jer se na kupalište "Borik" ne može ući slobodno - ograđeno je žicom, a ulaz se naplaćuje. Koncesionar, međutim, na to ima pravo, a uostalom, makar je kupalište bilo izgrađeno "narodnim" novcima (u vijesti je naveden iznos od 28 milijuna dinara) na "narodnoj", zapravo otetoj zemlji, i socijalistički HTP "Borik" je bio podigao žičanu ogradu i godinama naplaćivao ulaznice (o čemu svjedoče i danas vidljivi ožiljici po nogama doljepotpisanog autora).
Naša proširena vijest iz 1958.g. najavila je, dakle, turistički procvat Zadra i njegovog kraja koji se u sljedeća dva-tri desetljeća ostvarivao kroz gradnju niza izdvojenih hotelskih i turističkih naselja, kampova i marina. Povoljni razvojni krediti ondašnjeg jugoslavenskog bankarstva i investicijska podrška razvijenog zadarskog gospodarstva (Tankerska plovidba, Tvornica SAS...), ali najviše razumna strateška logika tadašnjih zadarskih vlasti, planera, turističkih djelatnika...dovela je do ekspanzije kvalitetne turističke ponude bazirane na hotelima i – uređenim plažama. Izvan Poluotoka.
I sve smo to uspjeli otkriti u jednoj jedinoj proširenoj vijesti iz 1958.g.