StoryEditor
4 kantunaVOZAČI PIŠU VLADI

Zašto moramo u izolaciju? Bez transporta, za sedam dana smo gladni. Nitko ne želi voziti u inozemstvo - je li vrijeme za uvođenje radne obveze

Piše Predrag Opačić
25. ožujka 2020. - 23:00
Vozači BarneyaFacebook

Znate li vi da, ukoliko mi stanemo, vi nećete imati ni hrane, ni goriva, ni pića? To je jedno u nizu pitanja što su ga premijeru Andreju Plenkoviću i ministru prometa Olegu Butkoviću uputili vozači kamiona.

Hrvatski prijevoznici već dugo skreću pažnju na neodrživost trenutne situacije ne samo kada su u pitanju vozači i transportne tvrtke i njihov opstanak, nego i cjelokupni sustav opskrbe stanovništva. A taj sustav bi ubrzo mogao doći pred kolaps.

-Od naših 33 kamiona, 12 ih je na parkingu i ne voze! Ovakvi problemi s transportom ne postoje nigdje, ni u Sloveniji, Mađarskoj ili Austriji, ovo se događa samo u Hrvatskoj. Svuda postoje mjere borbe protiv virusa, svuda vozačima mjere temperaturu i provjeravaju ih, ali samo naši vozači pri ulasku u zemlju na graničnom prijelazu dobiju rješenje o 14-dnevnoj izolaciji, a vozače koji ne voze moramo slati na bolovanja. Svi drugi voze normalno, mi sami sebe urušavamo jer posao preuzimaju strani prijevoznici, jer smo samo mi ograničeni i moramo ljude slati u izolaciju, kaže Mladen Barnjak, vlasnik prijevozničke tvrtke „Barny” iz Benkovca.

Barnjak se dodatno čudi jer su uputstva koja pristižu iz Hrvatske gospodarske komore i nacionalnog Stožera civilne zaštite kontradiktorna s ponašanjem nadležnih službi na graničnim prijelazima.

-Iz Komore su nam javljali da vozači koji ne izlaze iz kamiona više ne moraju u izolaciju, ali na granici to drugačije tumače. Vozači moraju u izolaciju, pa smo im u prostorima tvrtke to i omogućili. Sada ih je pet-šest u karanteni, ljudi po povratku s puta u inozemstvo ne mogu otići kući, istuširati se. Čudno je to, jer koliko znam nigdje, pa ni u Njemačkoj, nijedan vozač kamiona nije zaražen! Ljudi se drže propisa, voze s maskama i rukavicama, ne izlaze iz kabina ni kod utovara ni kod istovara i stvarno su među ljudima od kojih drugima prijeti najmanja opasnost, a ni oni ne spadaju u rizična zanimanja. Ako stanemo mi, vrlo brzo će stati i svi drugi, a najgore je to što u hladnjačama vozimo i hranu, navodi Barnjak koji se susreće i s odbijanjem vozača da odlaze na put u inozemstvo:

-Da, ljudi se boje ići na put, četiri-pet starijih vozača ne žele ništa riskirati, strah ih je da se ne zaraze, zaključuje Barnjak ni sam ne znajući što će se s prijevoznicima događati ako ovakvo provođenje pravila ostane na snazi.
Slaže se s njim i Željko Samirić, zadarski prijevoznik koji već 32 godine prevozi hranu, voće i povrće. „Samirić” vozi za neke velike trgovačke lance, njegove usluge koriste brojni trgovci od Novalje, preko Zadra i Biograda, do Šibenika i Splita, ali se tvrtka već sada nalazi u velikim problemima.

-Nismo stali, ali postaje sve teže. Kada ne vozimo mi, moramo duplo skuplje plaćati strane prijevoznike. Za turu do Italije prije se plaćalo oko 700-800 eura, a sada i do 2.000 eura, do Nizozemske oko 3.000 eura. Takvo poslovanje teško tko može izdržati, a sustav opskrbe hranom, pićem i gorivom ne bi smio stati. Ovo može potrajati godinama, a ako transport hrane stane samo sedam dana, mi u Hrvatskoj nećemo imati što jesti. Robe na skladištima imamo, jutros sam nekoliko tona hrane donirao Pučkoj kuhinji u Zadru svjestan sam da smo svi u teškoj situaciji, ali prijevoznici ovo teško mogu preživjeti, kamioni nam leže, a kreditne obveze teku, kaže je Samirić koji se susreće i s novim problemom:

-Zbog propisa sam dva stana rezervirao za izolaciju svojih vozača, ali ljude je strah, nitko više ne želi voziti u inozemstvo. Jutros sam razgovarao s deset prijevoznika, ali nisam uspio naći profesionalne vozače. Ljude je strah i ja to razumijem, ali, s druge strane, što bi se dogodilo kada bi svi vozači odbili voziti!? Dođe mi čovjek i kaže: Šefe, dajte mi otkaz! I onda? Završit će na burzi rada i dobivati naknadu. Je li to pošteno? Što je s liječnicima, medicinskim sestrama i svim drugim zanimanjima u kojima su ljudi daleko više izloženi opasnosti od vozača? Netko bi u ovoj državi o tome morao povesti računa, trebalo bi uvesti radnu obvezu za vozače, jer što ćemo ako transport hrane stane, zaključuje Željko Samirić.

Pismo Plenkoviću i Butkoviću: Ako mi stanemo, vi nećete imati ni hrane, ni goriva, ni pića...

U ime vozača kamiona u međunarodnom prometu Vladi je upućeno pismo s nizom pitanja na koja čekaju odgovore.
-Volio bih znati zašto zaposlenik MUP-a koji radi na nekom graničnom prijelazu ima pravo otići kući nakon radnog vremena, a ja ne? Zanima me zašto medicinski radnik nakon svoje smjene može otići svojoj kući, a ja ne? Zašto ja kao zadnja rupa na svirali moram boraviti u karanteni 14 dana s neodređenim brojem nepoznatih ljudi? Znate li da, ako sam zdrav, moguće je da ću se zaraziti upravo tamo gdje nas ‘bacate’ kao smeće? Znate li vi da, ukoliko mi stanemo, vi nećete imati ni hrane, ni goriva, ni pića? Zašto ja, koji živim sam u vlastitom stanu, ne mogu otići svojoj kući nakon posla jer sam došao iz strane države, bez obzira na to što sam se zaštitio i pazio na to da se ne zarazim?!
-Mi spadamo u rizičnu skupinu. OK, razumijem i ne poričem. Ali, zašto zaposlenik MUP-a ne spava na granici? Zašto doktor ne spava u bolnici? Zašto teta na blagajni ne spava u dućanu? Bez doktora nema života, apsolutno je to jasno i skidam im kapu za sve što rade u ovom trenutku. Svima nam je teško, nekome manje, nekome više. Uz dužno poštovanje prema svakoj neophodnoj djelatnosti. Čemu to?!

#VOZAčI#PRIJEVOZNICI#IZOLACIJA

Izdvojeno