Povodom prekršajnog naloga zadarskih inspektora rada i presuda Prekršajnog suda u Zadru i Visokog prekršajnog suda, Tankerska plovidba je podnijela ustavnu tužbu koju je Ustavni sud RH odbacio odlukom što ju je potpisao Branko Brkić.
Prekršajnim nalogom od 14. travnja 2014. godine zadarski je Inspektorat rada proglasilo krivim Tankersku plovidbu kao pravnu osobu i njenog direktora Marija Pavića kao za počinjenje prekršaja iz Zakona o inspektoratu rada. Pritom je Tankerskoj izrečena novčana kazna od 120.000 kuna, a direktoru Paviću od 30.000 kuna. Oboje okrivljenika izjavilo je žalbu, pa je prekršajni nalog stavljen izvan snage i postupak je nastavljen kod Prekršajnog suda u Zadru.
Tankerska plovidba kao okrivljena pravna osoba i direktor Mario Pavić proglašeni su krivima zato što nisu do dana 11. travnja 2014. godine u 9 sati dostavili ugovore o radu za radnika Emila Čvrljevića, koje je sklapao s ino kompanijom "Donat Maritime Corporation-Liberija". Taj im je rok za dostavu materijala, potrebnih za obavljanje inspekcijskog nadzora, ostavila inspektorica rada.
U obrazloženju presude stoji kako je na temelju provedenog dokaznog postupka Prekršajni sud kao nesporno utvrdio da je radnik Emil Čvrljević bio zaposlen u Tankerskoj plovidbo temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 22. ožujka 2002. godine, te da je ugovor o radu sklopljen između njega i ino kompanije "Donat Maritime Corporation-Liberia" bio "fiktivni ugovor". Zato je od TP zatražen ugovor o radu s liberijskom tvrtkom, a kako dokumentacija nije dostavljena, uslijedila je novčana kazna, ali i žalba Tankerske plovidbe Visokom trgovačkom sudu koji je žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.
U ustavnoj tužbi, iz Tankerske plovidbe su naveli da se VTS "uopće nije osvrnuo na detaljno navedene žalbene razloge specifične za poslovanje brodarstva u međunarodnoj plovidbi", već da se samo "u obrazloženju poziva na činjenice iz sasvim drugog, ranije rješavanog predmeta, koji nema veze s podnositeljem ili ovim predmetom". U tome su u TP vidjeli "primjer zabrinjavajuće prakse nemarnog, nestručnog i arbitrarnog rada sudova koji ne temelje svoje odluke na primjeni prava u kontekstu konkretnog činjeničnog stanja, već paušalno presuđuju bez da temeljito ispitaju navode stranaka o činjenicama i pravu, te da svoje ocjene i zaključke temeljito i stručno obrazlože kako traži zakon".
Međutim, Ustavni sud smatra da je Visoki prekršajni sud dao dostatne i ustavnopravno prihvatljive razloge za ocjenu svih žalbenih navoda Tankerske plovidbe. Pritom se napominje da su se i prvostupanjski sud i Visoki prekršajni sud u obrazloženju svojih presuda očitovali na sve prigovore koje je Tankerska plovidba istaknula tijekom provedenog prekršajnog postupka u oba stupnja, pa kako u ustavnoj tužbi nisu izneseni razlozi koji već nisu bili predmet razmatranja tijekom prekršajnog postupka, Ustavni sud te prigovore Tankerske plovidbe i direktora Marija Pavića ocjenjuje neosnovanima.