Sustavno, uporno, bešćutno i grupno silovanje u režiji nekolicine maloljetnih i tek punoljetnih mladića koje je trpjela 15-godišnja djevojčica, zapravo je nezamislivo.
Golobradi mladići iz okolice Zadra imali su nevjerojatnu kohezivnu tajnu – sudioništvo u zločinu. Djevojčica je godinu dana kasnije, kad je njezino ropstvo postalo neizdrživo, potražila psihološku pomoć, a psihologu nije trebalo dugo da prepozna stanje stvari i da zločin prijavi policiji. Nakon zaprimanja dojave, policija je uzornom brzinom sastavila prijavu i proslijedila je dalje.
Uzorna brzina, a onda...
No, to dalje rezultiralo je kolapsom pravde u kojem se zadarski Županijski sud iskazao kao rijetko mračno mjesto. Dvojica maloljetnika prijavljena za teški zločin nisu ni ispitana, a svi ostali su pušteni da se brane sa slobode i prije negoli je sama žrtva, koja živi u istom malom mjestu kao i oni, dala svoj iskaz.
Puštanje ovakve skupine na slobodu poruka je i toj skupini, njihovim prijateljima i obitelji, ali i svima drugima. Obrana sa slobode nagrada je i prilika čoporu silovatelja da, ne kršeći ni jednu jedinu mjeru opreza, "usklade priču" i orkestriraju obranu, ali i da, posredstvom glasnika, prenesu novu dozu zastrašivanja žrtvi. Što bi drugo idućih dana, tjedana i mjeseci radili ovi mladići nego još čvršće zbili redove, uništili mogući dokazni materijal i razradili strategiju dodatnog viktimiziranja djevojčice? To im je omogućio upravo sud.
Nije sucu palo na pamet pritvoriti golobrade silovatelje ni zbog osobito teških okolnosti izvršenja kaznenog djela. Nije mu palo na pamet staviti ih u pritvor, ako ni zbog čega drugog, ono zbog njihove vlastite sigurnosti. Ruku na srce, nakon što je priča eksplodirala na naslovnicama svih hrvatskih novina i portala, osobna sigurnost tih mladića upitna je u društvu u kojem je nemoć pred slijepom božicom pravde tolika da fali samo milimetar da gnjevna rulja uzme stvari u svoje ruke. I što onda? Ništa! Suci, zaštićeni kao jeleni u Kopačkom ritu, po definiciji nisu odgovorni nikome i ni za što. Sudačke se odluke ne smiju komentirati sve do pravomoćnosti, a tad je i tako već kasno.
Nevjerojatni cinizam
Upravo je glasnogovornik zadarskoga Županijskog suda nevjerojatno cinično formulirao neprijateljstvo spram onih koji se još jedini usude zastupati interes javnosti, pa tako i žrtve: "Jednostrano i tendenciozno prepričavanje sadržaja kaznene prijave do koje su mediji došli neovlašteno iz izvora izvan suda ima za cilj narušavanje povjerenja u Županijski sud i oblikovanje javnog mnijenja prije provođenja kaznenog postupka." Tako je glasnogovornik glasno rekao. Drugim riječima – kuš, stoko novinarska, ne petljaj se u pos'o nedodirljivih!
Takvo skretanje pozornosti sa žrtve na Sud bešćutno je i neetično u svakom pogledu, ali to je i poruka društvu koje je i danas takvo da tek svaka deseta ili dvadeseta silovana žena silovanje i prijavi, takvo da se žrtvi silovanja, a to su u 90 posto slučajeva žene i djevojke, osporava status žrtve u svakom slučaju osim ako nije besprijekorna i smjerna do svetosti, takvo da se nasilje nad ženama redovito racionalizira njezinim tobožnjim "izazivačkim stavom", takvo da je biti žena u Hrvatskoj 21. stoljeća postalo rizično.
Način na koji se očitovao zadarski Županijski sud u slučaju ekstremnog seksualnog nasilja poručuje ženama – nastavite šutjeti i trpjeti, sile nečiste!