Zadarski Muzej antičkog stakla će 6. svibnja otvoriti izložbu radova Petra Hranuellija, nazvanu jednostavno "Staklene skulpture", koja donosi stotinjak radova ovoga kipara nastalih u protekle dvije godine. Time se ovaj umjetnik sa zagrebačkom adresom, a inače s Brača, predstavlja u materijalu koji značajno odudara od njegovih dosadašnjih radova. Petar Hranuelli je rođen u Supetru 1975., a do 1994. godine živio je u Postirima na otoku Braču, kad odlazi u Zagreb. Izlaže od svoje 19. godine.
Vaš je primarni materijal kamen, odnosno mramor. Pročitala sam da ste naš prvi umjetnik koji radi i u ličkom kamenu. U čemu se razlikuje kamen s Brača i kamen iz Like?
- Naravno da je kamen primarni materijal, bračko sam dijete okružen kamenom cijelo djetinjstvo. Dolaskom u Zagreb 1994. godine počeo sam raditi s mramorom zbog njegove dostupnosti. Zadnjih nekoliko godina radim u ličkom kamenu, crnom i crvenom, godine 2017. prvi sam put predstavio publici lički kamen, izložbom “Ljepota kamena iz Like”. Time sam htio pokazati da se i od ličkog kamena mogu raditi skulpture. Razlika između ličkog i bračkog kamena je u tvrdoći, boji i poroznosti
Kad ste počeli raditi u staklu? Je li vam taj prijelaz teško išao?
- Nepune dvije godine radim u staklu, privukao me kao materijal. Dobro sam se snašao i sa staklom jer ga tretiram na isti način kao i kamen. Ne lijevam ga, već ga brusim i poliram.
U Muzeju stakla izlažete, naravno, staklene radove. O kakvim je skulpturama riječ? Izlagati u Muzeju antičkog stakla je, mislim, vrlo prestižna stvar, a ako se tome doda i činjenica da vašu izložbu prati predgovor Zvonka Makovića, čini se da ste i u ovome materijalu postigli maksimum.
- Riječ je o stotinjak skulptura manjih formata koje prvi put predstavljam javnosti u cjelini. Velika mi je čast što sam dobio poziv od gospodina ravnatelja Ive Fadića da realiziram izložbu u Muzeju antičkog stakla u Zadru. Kustos izložbe je dr. sc. Zvonko Maković, koji je i autor predgovora u katalogu te potpisuje i postav izložbe. Još istražujem sve mogućnosti koje mi pruža staklo, igrajući se njime, kao i kamenom. Moje skulpture nisu realni likovi, nego ih transformiram u područje umjetnosti onako kako ih ja vidim.
Što publika najviše voli? Kamen ili mramor, staklo ili crtež? Većina samostalnih kipara jako grinta na životne uvjete. Kako vi živite od umjetnosti? Ima li gladnih godina?
- Radim za svoju dušu, a ljudi prepoznaju iskrenost u bilo kojemu materijalu kojim radim. Moje skulpture razasute se po cijelom svijetu u stalnim postavima muzeja, galerija te u privatnim zbirkama. Koliko radim, toliko i imam. Ne bih rekao baš da ima gladnih godina jer imam dobru susjedu koja dobra kuha variva. Ha-ha-ha-ha...
Maković: Novi izazovi
- Brojne Hranuellijeve skulpture od stakla usavršavaju do maksimuma otprije dobro apsolviranu formulu primjenjivanu u djelima rađenima u kamenu. Izbor stakla umjesto kamena nudi nove izazove, otvara nove mogućnosti i tijekom rada, ali i u konačnici kada kip zauzme mjesto na postolju - kaže Zvonko Maković ususret zadarskoj izložbi.
- Oblik grumena stakla već na neki način nudi konačan izgled kipa, njegov grubi obris, eventualno grebenaste istake koje se brušenjem profiliraju i daje im se željena glatkoća i sjaj. Izabrani materijal kvalitetom svojega sastava, točnije boje i prozirnosti, nudi osobine koje kipar tijekom brušenja potencira, ili ih odstranjuje. Proces rada stoga je svojevrstan dijalog s materijalom, vrlo osjetljivim, koji u konačnici može dovesti do neočekivanih rezultata. Da bi izbjegao neželjeno i zadržao što veću kontrolu nad materijalom, kipar se oslanja na konvencije koje je usvojio već prije pa se njegovi kipovi doimaju vrlo sličnima, kao varijacije istih stereotipa, istih formula - dodaje Maković.