Splićanka rođenjem, a Zadranka prema životnom opredjeljenju (prvo zadarska studentica kroatistike, a sada djelatnica Sveučilišta u Zadru, Odjela za izobrazbu učitelja i odgojitelja) Jelena Alfirević (rođ. 1992.) povodom Mjeseca hrvatske knjige predstavlja u Zadru svoj književni prvijenac Bila sam žohar, posvećen borbi protiv nasilja nad ženama. Organizator predstavljanja knjige je nakladnik, Matica hrvatska, a ono će se održati u Gradskoj loži na Narodnom trgu u srijedu, 13. listopada 2021., s početkom u 19 sati. Prigodno predstavljanje održat će se i kao prilog Godini čitanja i Godini Marka Marulića, oca hrvatske književnosti (o kojemu studente ova mlada autorica podučava u okviru kolegija povijesti književnosti Hrvatska književnost srednjeg vijeka i renesanse na zadarskom Sveučilištu).
Okarakterizirana kao psihološka i filozofsko-egzistencijalna, knjiga problematizira, u 21. stoljeću nažalost još uvijek sveprisutno, nasilje nad ženom. Konkretno, bavi se osjetljivom, tzv. ,,rubnom“ i divergentnom problematikom – silovanjem žene. Kraći dio pripovijetke ranije je (u prosincu 2020.) nagrađen na Međunarodnom književnom natječaju Zašto skrivaš lice? CeKaPe-a i Centra za participaciju žena u društvenom životu (Rijeka). Naracija je obogaćena autoričinim samostalno oslikanim ilustracijama i vlastitim kolažima te slikarskim prilozima splitske dipl. slikarice Ence Kovačević.
Knjiga ima redom visoke recenzijske ocjene iz područja struke ‒ sveučilišnih profesorica i književnih povjesničarki (izv. prof. dr. sc. Kornelije Kuvač-Levačić i izv. prof. dr. sc. Katarine Ivon) te književne povjesničarke i teatrologinje (izv. prof. dr. sc. Teodore Vigato). U nastavku slijede dijelovi iz recenzija:
dr. sc. Teodora Vigato, izv. prof.:
Stotinjak godina poslije prvoga objavljivanja pripovijetke Preobražaj (1915.) nervozu Kafkina vremena prepoznala je u današnjici mlada znanstvenica i buduća književnica Jelena Alfirević u svojemu književnom prvijencu, ilustriranoj psihološko-filozofskoj i poetskoj pripovijetci s tematikom silovanja, Bila sam žohar (2021.). (...) ... autorica piše izrazitom sviješću o tome, a snažnim literarnim glasom i britkim jezikom ove knjige upire prstom u probleme društva koje mnogi još uvijek ne žele ni vidjeti ni priznati, pa je zbog toga Bila sam žohar i provokativan tekst. (...) Pretvorivši ju u ženu-žohara, Alfirević ispisuje iskustveni opresijski narativ iz stigmatizirane ženske perspektive protagonistkinje (Crna odjeća i šutnja svaku ženu oblače pristojno!), s izrazitim osjećajem za potlačeno ,,žensko" u društvu i svijetu. (...) ...nastavi li ovim književnim ,,rukavcem", mogla bi biti dionica nove generacije koja će uspostaviti prekinuti kontinuitet ženske poetike u hrvatskoj književnosti, kada su u devedesetima "ženske" književnice poput Dubravke Ugrešić, Irene Vrkljan i Slavenke Drakulić (s potonjom Alfirević ovdje intertekstualno i komunicira) uglavnom pisale i objavljivale u inozemstvu...
dr. sc. Katarina Ivon, izv. prof.:
Identitet žene zapravo je identitet žohara, ili kako sama autorica u tekstu objašnjava poziciju žene-žohara: ,,Moj identitet postao je invaliditet", u čemu se ogleda društvena alegorija, izrazito kritički usmjerena. Osim što ovim postupkom Alfirević čuva identitet protagonistkinje ‒ žrtve, ujedno anonimnošću sugerira kako bi se u liku/poziciji žohara mogla naći bilo koja žena: naša susjeda, poznanica, prijateljica, sestra, majka. U identitet žene-žohara upisana je, stoga, univerzalna diskurzivna praksa ženske boli...
dr. sc. Kornelija Kuvač-Levačić, izv. prof.:
U razdoblju „novog nenormalnog", kada je pandemija još snažnije istaknula problematiku obiteljskoga nasilja u izvanliterarnoj zbilji, autorica je objavila tekst koji je i krik i upozorenje na ono što se pred našim očima događa u sobama koje su sve, samo ne „vlastite".
Donosimo i citate iz knjige Bila sam žohar J. A.:
...u našu kuću dolazili su njegovi prijatelji. Izvaljeni na kauč i fotelje u dnevnome boravku pričali su o kojekavim ispraznim glupostima i o tome kako žene služe samo za zabavu. Pa su detaljno opisivali svoje noćne izlaske, VIP lože i separee u najelitnijim klubovima. Suvremeni instant životi na visokoj nozi, s najatraktivnijim ženama u društvu. Najveći misleni domet toga svijeta bijahu tri imenice: lova, piće i žene. Muški poroci, a najteži među njima – žene. I povremeno – kokain. Onda bi se jedan od njih pohvalio kako ima svoju osobnu kurvu. Uslijedila bi dopisivanja preko mobitela. Zvanja žena preko skrivenih brojeva i razgovori putem razglasa. Cijela kuća za trenutak bi se napunila požudnim riječima, ruganjima i psovkama. Pili su i zabavljali se, tako su to zvali. Njegovi ga prijatelji baš nikad nisu pitali gdje sam ja, njegova zakonska žena.
(...)
Kad bi znao govoriti, rekao bi mi još i da sam nietzsheanska žena-mačka, weiningerovska žena-bludnica i žena-ljubavnica, schopenhauerovski, da sam patuljasta, kratkonoga, širokih bokova. Ženka za rasplod ‒ matrix. Rekao bi mi i da nisam žena. Troma masa ženskog tijela. Prokleta Femina. Životinja! Kada bi samo ovladao stručnom terminologijom mizoginizma.
(...)
Ono za što se svaka žena u oklopu svoga tijela tiho bori jest pravo da bude ‒ žena. (...) ...on je i dalje tražio užitke ustrajnošću izgladnjela vepra... Tijelo žohara bilo mu je potrebno da bi živio kao što je čovjeku potrebno disati, piti i jesti. ‒ Tužna su zgarišta ljudskih duša. ‒ Raširio se na krevet i dahtao glasno i bestidno, a ja sam još dublje zaronila lice u plahtu, skamenjena i potpuno sklupčana u sebe od straha. Duboko u tami bijele plahte tražila sam – osjećajnost. (...) Tada sam se prvi put susrela licem u lice s novom kugom koja je prijetila 21. stoljeću.
Na sam Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, predstavljanje knjige Bila sam žohar održat će se u Splitu, u Kući jezika i kulture Prokultura na Peristilu, 25. studenoga 2021. u 18 sati. Predstavljanje u Gradskoj knjižnici u Omišu planirano je 16. prosinca 2021. u 19. sati, a u Narodnoj knjižnici u Dugom Ratu 17. prosinca 2021. u 19. sati.
Na spomenutom zadarskom predstavljanju, u srijedu 13. listopada 2021., s početkom u 19 sati govorit će o knjizi: izv. prof. dr. sc. Ivica Vigato, glavni urednik; izv. prof. dr. sc. Kornelija Kuvač-Levačić, povjesničarka knjiž.; izv. prof. dr. sc. Katarina Ivon, povjesničarka knjiž.; doc. dr. sc. Diana Nenadić-Bilan, prof. pedagogije; istaknuti kazališni redatelj Vinko Radovčić i autorica Jelena Alfirević, mag. philol. croat. Plesnu minijaturu Bol izvest će Bernarda Klarin u koreografiji Jasne Frankić Brkljačić, nastavnice suvremenog plesa u Glazbenoj školi Blagoje Bersa.
Aktualna društvena problematika angažiranog ženskog pisma ove Splićanke i Zadranke u još uvijek svojim (kasnim) dvadesetima književni je prilog i nedavno u Hrvatskoj pokrenutim ženskim pokretima protiv seksualnog zlostavljanja #MeToo, Nisi sama i Nisam tražila (u kojima su žrtve zlostavljanja mahom i studentice), što autorica također u knjizi Bila sam žohar oštrim perom, s naglaskom na kritički osvrt, problematizira:
"Silovanje žene u knjizi svojevrsna je alegorija mjesta društva u svijetu uslijed pandemije koronavirusa, u kojem zatvorenost srca postaje naveća bolest, a svima koji se suočavaju s nasiljem važno je pokazati da nisu sami u svojoj boli. (...) Što me inspiraralo za pisanje ove teme? Inspirirala me društvena stvarnost, a književnost je moj način borbe protiv devijacija. U društvu u kojem vlada srednjovjekovni mizoginizam, akademsko nasilje, šovinizam i korupcija, u kojem se pokreću pokreti MeToo i Nisam tražila, kao duboki vapaji Žena u oklopima Žohara ‒ važno je zaštititi ranjive skupine, ne na razini puke administracije, već iskrene ljudske emocije, koja jedina ima predilekciju mijenjati svijet.“ – zaključuje autorica Alfirević.