“Ajde, bogati, šta su se uvatili čovika, pa šta, nije uzeja pare, samo voli dobro pojisti i popit... Neš ti mita, pa to je u nas običaj, isto ka kad ideš likaru pa mu nosiš bocu viskija i bombonijeru, a onaj ko ima, nosi i kakvu kuvertu. Nije to mito, naši ljudi tako pokazuju zahvalnost”, samo je jedan od komentara koje smo čuli nakon što je prije nekoliko dana objavljena informacija da je na splitskom Županijskom sudu na uvjetno kaznu od osam mjeseci zatvora s rokom kušnje od tri godine nepravomoćno osuđen Neven Macanović (68), nekadašnji upravni savjetnik za poslove ugostiteljstva i turizma u Službi za gospodarstvo Ureda državne uprave Šibensko-kninske županije.
A osuđen je jer je od ribara Jose Živkovića kao službena osoba “za radnju koju bi morao obaviti” primio mito, i to hlapa teškog oko jedan kilogram. Konkretno, Macanovića je USKOK teretio da je od 16. travnja do 26. lipnja 2011. godine bio zadužen za odlučivanje o zahtjevu Živkovićeve supruge za izmjenu rješenja o odobrenju pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. Od ribara Živkovića je tražio da mu da morske plodove kako bi pozitivno riješio zahtjev, a kad je on na to pristao, 20. lipnja mu je donio pozitivno rješenje na kojemu je kao datum izdavanja naveo 9. lipnja. Kao nagradu, Živković mu je 26. kolovoza 2011. dao hlapa vrijednog oko 250 kuna.
Sud je, pak, ribara oslobodio krivnje da je dao mito uz obrazloženje da se radi o beznačajnom kaznenom djelu.
Nije ovo Macanoviću jedini “krimen”, ima on još sudskih postupaka pred sobom jer ga je USKOK svojedobno optužio za čak 19 kaznenih djela primanja mita. Terete ga da je primio mito da bi obavio neki posao koji nije smio ili da bi samo “požurio” realizaciju nekog posla, odnosno da je izdavao rješenja iz domene svojega posla vlasnicima raznih obrta, među ostalim i ugostiteljskih objekata. A zauzvrat nije uzimao novac. A ne! Čovjek je jednostavno volio dobru spizu, pa bi ga sitni obrtnici potkupljivali plaćanjem ručkova u elitnim šibenskim restoranima za njega i “ekipu” ili bi, pak, davali male “donacije.
Sitna je to korupcija kad se uspoređuje s nekim “krupnim ribama” kojima se bavi domaće pravosuđe i koje su baratale s milijunima kuna, no korupcija je korupcija? I upravo je to ono što se treba promijeniti u glavama naših ljudi, taj stav da je takvo ponašanje zahvalnost, a ne mito.
USKOK se vrlo intenzivno bavio ovim slučajem. Cijeli spis ima više od pet tisuća stranica. Na njihovu prikupljanju i sastavljanju radilo je, po našim informacijama, više mjeseci 30-ak policijskih istražitelja. Iako nismo mogli doći do službenih podataka, jasno je da je tolika hrpa materijala i toliki broj angažiranih ljudi zahtijevao sate i sate utrošene na praćenje Macanovića, preslušavanje telefonskih razgovora, tajno snimanje i slične istražiteljske aktivnosti.
A kako je na sve to gledao Neven Macanović? U svom iskazu pred sudom krajem studenoga 2014. godine u jednom od slučajeva u kojem je nepravomoćno osuđen na 730 sati dobrotvornog rada jer je dva puta ručao u Zlatnoj ribici na šibenskoj Brodarici na račun jednog obrtnika, a zauzvrat je trebao izdati odnosno ubrzati izdavanje rješenja za iznajmljivanje plovnih objekata, Macanović je rekao:
- Sve me je ovo kao čovjeka iznenadilo, a kad čujem što sve govori zamjenica USKOK-a, dođe mi za plakati. Odgojen sam moralno i časno, nikad nisam ni mrava zgazija, niti od ikoga išta uzeja. Ovo me je ka čovika slomilo, znam koliko sam nevin. Nisam ja birokrata nego human čovik koji san uvik svakoj stranci bija na usluzi i savjetom i uslugom, ali sve u okviru zakona. Nema obrtnika i ugostitelja u Šibeniku i županiji koji nije doša kod mene po savjet - kazao je tada. U slučaju “Hlap”, pak, ostao je pri svom stavu da kao državni službenik nikada od stranaka nije tražio nikakav dar, pa tako ni od ribara Živkovića.
- Tog jastoga odnosno hlapa dobio sam par mjeseci nakon što je izdano rješenje o izmjeni odobrenja pružanja ugostiteljskih usluga, a to je sve bilo na prijateljskoj osnovi. Kad me pitate zbog čega mi je Joso Živković dao hlapa, ja ću pošteno odgovoriti: Joso je ribar, svakodnevno ide u ribolov, a očito je respektirao ono što sam za njega napravio, a to sam napravio brzo, prema njemu sam bio ljubazan i vjerojatno je osjećao potrebu zbog toga mi zahvaliti cijeneći moj pristup prema njemu - rekao je iznoseći obranu Macanović na splitskom sudu. Nakon što mu je sud predočio tajno snimljene razgovore između njega i Živkovića, naveo je da se toga ne sjeća, ali “uglavnom mislim da je to bila manje-više zafrkancija”.
A koliko je u glavama naših ljudi ukorijenjeno shvaćanje da takve stvari, poput ručka ili u ovom slučaju hlapa, nisu mito, dovoljno govori iskaz netom oslobođenog rogozničkog ribara.
- Ne osporavam da sam za Nevena Macanovića ulovio hlapa i ostavio mu ga u kafiću, a to sam učinio iz jednog jedinog razloga. Htio sam mu zahvaliti jer se prema meni ponio kao čovjek, a meni kao ribaru nije bio nikakav problem uloviti hlapa i počastiti ga. Doista mi nije jasno da me se zbog ovakvih stvari maltretira šest godina - rekao je ribar Živković.
Evo kako su izgledali ti razgovori.
Prvi razgovor / 16. travnja 2011.:
Neven: Molim.
Joso: Dobar dan.
Joso: Vidim da ste me zvali. Joso iz Rogoznice.
Neven: E Joso iz Rogoznice.
Neven: Ja sam sada u Primoštenu ovdi, iman vizitu jednu.
Joso: E.
Neven: Pa ću kasnije proći Rogoznicom, imam dvije vizite pa ćemo se čuti, u onom kafiću nać ćemo se, ja ću te nazvati kad budem slobodan.
Joso: Aha, aha, žena mi je išla na put, a nije ostavila OIB, a ja ne znan di joj je, e pa onda ili u ponediljak ili u utorak...
Neven: A ništa, ništa. Dobroj je, ajd, dobro je Joso. Joso, nisi mi ažuran, ne ideš na more, ništa ne loviš, ništa... Žena ti otišla ća, osta si sam...
Drugi razgovor / 18. travnja 2011.:
Neven: Molim.
Joso: Dobar dan, gospodin Macanović, Joso je.
Neven: Ej Joso, znam.
Joso: Evo imam OIB (citira ga Macanoviću).
Neven: A Joso moj, čuj...
Joso: E.
Neven: Danas ću doć u Marinu Frapu.
Joso: A ja sad iden na more.
Neven: Aj ti na more, ajd dobro je Joso.
Joso: Pa ćemo se čut...
Neven: Aj čut ćemo se, živija.
Treći razgovor / 2. svibnja 2011.:
Neven: Molim.
Joso: Dobar dan.
Neven: Molim.
Joso: Dobar dan, gospodine Macanović.
Neven: Je, ko je to.
Joso: A Živković iz Rogoznice.
Neven: Ej Živkoviću moj, reci.
Joso: E u vezi onoga šta ste mi...
Neven: E.
Joso: Ma nisam vam se moga javit, nije me bilo u Rogoznici 5-6 dana.
Neven: Ništa, čut ćemo se, četvrtak je bolji, kod njega tamo.
Četvrti razgovor / 5. svibnja 2011.
Macanović zove Špiru, vlasnika kafića kod kojeg je ribar ostavio hlapa.
Neven: Špiro.
Špiro: Bok prijatelju, dobro jutro.
Neven: A di si ti, oćemo mi ono riješiti, jebem mu mater..
Špiro: A koje ono.
Neven: A za caffe bar Z..., a triba ovde atest za buku, jebem mu mater.
.....
Špiro: Za prijatelja, jesi mi riješija.
Neven: Kojega?
Špiro: Za Živkovića.
Neven: A ja sam njemu govorija, išlo je to u protokol, pa sam ja njemu jedne predmete ostavija unutra, pa sam se tija i time danas kad dođem u Rogoznicu, nek on bude tamo kod tebe oko 1-2 sada, dva i po.
Špiro: Oko dvi ure da bude kod mene.
Neven: E da mu dam ove papire koje sam ono napravija i ima još jedna sitnica koju triba napraviti. Bit će sve u redu.
Špiro: Bit će mu riješeno.
Neven: Ma bit će mu riješeno, bogati, ajde.
Špiro: Ajde dobro, neka te on onda sačeka danas u 2 ure, bit će on kod mene.
Neven: E da mu dan ove papire i njegove šta je on meni da original. Doć ću ja kod tebe tamo. Mala neka metne ladit vino. Pošip...i da ja popijem i dalje čut ćemo se...
Špiro: Pošip jedan, dobro, aj ok.
Peti razgovor / 20. lipnja 2011.
Neven: Joso.
Joso: E dobro jutro, živili.
Neven: Čuj, jesu došli turisti, jesu jel.
Joso: Jesu, jesu došli su jučer.
Neven: Tribaš mi, triba mi od tvoje žene i osobnu iskaznicu dat, fotokopiraš i daš. Doć ću ja u Rogoznicu kod ovog, doli kod njega u kafić.
...
Joso: E, e, ja sam na moru, ja ću reć da ih ostave kod Špira u kafiću.
Neven: Kod Špire u kafiću. E.
Joso: E, e, oću.
Šesti razgovor / 24. lipnja 2011.
Neven: Reci Joso.
Joso: Ej živili, ja sam doša, di ste vi?
Neven: Di si ti?
Joso: Ja sam doša kući, a di ste vi?
Neven: Evo, ja ću doći u Rogoznicu... sjest ćemo tamo. Napravija sam ti papire, one za katastar, sa suda, sve sam napravija papire.
Joso: Je, čuja sam ja, a vi kad dođete, vi se meni javite i ništa drugo.
Sedmi razgovor vođen 25. kolovoza 2011. godine:
Neven: A moj Joso, di si ti?
Joso: Evo mene, to je ka neka telepatija. Ja sam se danas mislija vama javiti jer sam danas uvatija ribu za vas.
Neven: Dobro je.
Joso: Prošli misec nismo uvatili niti jednog jedinog.
Neven: Aj ja sam ti kod prijatelja Špire za jedno sat vrimena.
Joso: E, ali ja sam na Žirju, sutra dolazim.
Neven: A sutra dolaziš, dobro je, dobro je.
Joso: E, pa ću ja zamotati, ja ću vam se javiti. Ja ću njega zamotati u krpu i u frižider kod njega...
Neven: Šta ima, šta ima?
Joso: Hlapa.
Neven: Molim?
Joso: Hlap, hlap.
Neven: I koliko ima u njemu?
Joso: A ja mislim jedno 1,30, 1,40 kila.
Neven: Ima li još šta?
Joso: Ništa nema.
Neven: Dobro je, dobro. Ima šta ribe, hobotnice?
Joso: Ma nema ništa ima 15 dana, ne moš ništa uvatiti.
Neven: Dobro je, Joso, dobro.
Joso: Eto pa ćemo se čut, a ja ću se javit.
Neven: Dobro je Joso moj, živija, ajde bok.
Osmi razgovor / 26. kolovoza 2011.:
Neven: Molim.
Joso: Dobar dan, Joso je.
Neven: Ej Joso, lipi pozdrav Joso, di si?
Joso: Ja sam kod kuće, a vi možete kad god vas je volja, samo zvrcnite kad dođete.
Neven: A čuj, ti moraš mene nazvati, ja ću ti biti u Rogoznici jedno oko 7 i po uri pa možeš to ostaviti kod ovoga našega prijatelja tamo.
Joso: Nema problema, i ja ću ga tamo doniti i vi uzmite kad oćete.
Neven: Ja ću krenit iz Šibenika oko 7 sati, 7 i 15.
Joso: E, e, ja ću ga tamo ostaviti pa onda...
Neven: Dobro je, Joso moj.
Joso: Inače, jeste li dobro?
Neven: Jesam, Joso moj, stavi ga u krpu i u najlon.
Joso: Je, je, znam ja, živ je on, čak bi i prst okinija.
Neven: Dobro je, Joso moj. Fala ti lipa, Joso moj.
Joso: Nema na čemu, fala vama, pa se vidimo...