StoryEditorOCM
ForumNEGATIVNI REKORDERI

Hrvatsku čeka slom jer 80 posto mladih od 18 do 34 godine živi u roditeljskom domu: ‘Ako može Alcaraz, mogu i ja...‘

Piše Marijana Cvrtila/ SD
17. srpnja 2023. - 19:16

Ako može Alcaraz s tolikim milijunima, što ne bi‘ i ja! – napola u šali kaže sin poznanice kojega je u nedjelju – nakon što je 20-godišnji Španjolac Carlos Alcaraz "uzeo mjeru" Novaku Đokoviću u uzbudljivom finalu najprestižnijeg teniskog turnira, onoga u Wimbledonu – više oduševila druga vijest o najnovijem "stanovniku" All England Cluba.

Mladi Španjolac, naime, kako pišu mediji, još uvijek živi s roditeljima u stanu iznad kebabdžinice u El Palmaru nadomak Murcije. Naravno, nije to stančić od par kvadrata u kojemu se naguravaju tri generacije obitelji, ali ipak... ne sumnjamo da ondje, kao svaki pravi Mediteranac, rado uživa u materinoj spizi.

Sin naše poznanice s početka teksta 27-godišnji je svježe diplomirani ekonomist (podaci poznati redakciji) i ne pada mu na pamet (barem još) odseliti se iz roditeljskog doma. Doduše, nemaju ni oni ništa protiv, "neka prvo nađe posao, neka malo stane na noge", njihov je kredo. I nije on neki izuzetak.

Roditeljsko gnijezdo

Državni zavod za statistiku netom je objavio podatke s popisa stanovništva iz 2021. godine prema kojima u nas 28 posto osoba starijih od 25 godina, ili njih više od 350 tisuća, još uvijek živi s roditeljima. Ako se ta dobna granica spusti još niže, stvari se dodatno pogoršavaju. Naime, prema najnovijim podacima Eurostata za 2022. godinu o udjelu mladih u dobi od 18 do 34 godine koji žive s roditeljima, mladi Hrvati rekorderi su u europskim razmjerima.

Čak 78,2 posto Hrvata unutar te dobne skupine obitava u roditeljskom gnijezdu, što je gori rezultat nego godinu ranije kada ih je bilo 76,5 posto, uopće najlošiji u zadnjih desetak godina. Iza nas, roditeljskih se skuta čvrsto drže i mladi Grci – njih 71,9 posto u dobi od 18 do 34 godine živi s roditeljima, a slijedi Slovačka (71,2 posto), Portugal (70,7 posto), Italija (69,4 posto) pa Alcarazova Španjolska (65,9 posto).

Na suprotnom dijelu spektra su mladi Skandinavci – gotovo nestvarno zvuči podatak da u Švedskoj samo 12,5 posto mladih te dobne skupine dijeli stambeni prostor s roditeljima, u Danskoj tek njih 15,5 posto a u Finskoj 16,7 posto. Prosjek 27 EU zemalja inače iznosi 49,4 posto, a Eurozone (20 zemalja) 49,2 posto.

Da su Hrvati prema ovoj statistici najgori u Europi, i to godinama, upozoravali su vladajuće u nekoliko navrata proteklih godina i iz Mreže mladih Hrvatske (MMH), saveza koji obuhvaća 77 udruga mladih i za mlade u Hrvatskoj. Povećana nezaposlenost, nesigurna stambena situacija, nedostatak kvalitetnog obrazovanja, nedostatno uključivanje mladih u procese donošenja odluka, a politika za mlade ni za lijek – upozoravali su iz MMH još prije dvije godine. Ali, stvari se nisu previše pomakle s mjesta.

– Državna tajnica Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade Željka Josić lani je u povodu Europske godine mladih istupala u javnosti navodeći kako ova tema predstavlja jedan od izazova. Čuli smo i kako se planira pilot-projekt stambenog osamostaljivanja mladih radi odlaska iz roditeljskog doma.

Financijske nemogućnosti

Međutim, sve ono što smo dosad vidjeli na tom planu svodi se na subvencioniranje stambenih kredita za mlade, što nije odgovor na problem. Većina mladih zapošljava se na određeno vrijeme, a prema podacima iz 2021. godine, čak 88 posto prvih poslova za mlade ugovori se za rad do godine dana – prepričava Josip Miličević, glavni tajnik Mreže mladih Hrvatske.

– Koja će to banka mladoj osobi s poslom na određeno vrijeme dati kredit? – pita se on.

Za razliku od nas, skandinavske zemlje poput Danske, Švedske, Finske, Norveške, uspješnije i sustavnije provode svoje politike za mlade.

– U Danskoj, na primjer, znatno se ulaže u studentski smještaj. Čak i kada mladi stanovnik Kopenhagena studira u svome gradu, potiče se njegov odlazak iz roditeljskog doma i osamostaljivanje na način da mu je omogućen smještaj u studentskom domu. Također, u tim zemljama subvencionira se smještaj studenata u javnoj stanogradnji, dakle u državnim i gradskim stanovima. Govorimo o povlaštenom najmu za studente – kaže Josip Miličević, dodajući kako MMH na te probleme u nas upozorava dugi niz godina te da očigledno mjere poput subvencioniranih kredita za mlade nisu, nažalost, značajnije promijenile negativnu statistiku kada su mladi u Hrvatskoj u pitanju.

– Nažalost, svaki novi podatak DZS-a, Eurostata ili onaj koji dolazi iz zemalja useljavanja pokazuje kako smo prema čitavom nizu (negativnih) pokazatelja u samom europskom i svjetskom vrhu. Podatak da oko četiri petine mladih u Hrvatskoj dobi od 18 do 34 godine živi s roditeljima govori o velikoj neuređenosti hrvatskog društva i to postaje glavni faktor iseljavanja – smatra demograf Stjepan Šterc.

– Dosadašnja istraživanja pokazuju kako mladima nije prioritet ostanak s roditeljima, željeli bi se osamostaliti, ali financijska i kreditna nesigurnost, nezaposlenost, nedostatak mjera za mlade, sve im to predstavlja veliki problem. Mladi ne vide velike šanse za zapošljavanje ako nisu dio interesnih, stranačkih i političkih grupa, a zbog nesigurnih poslova ne usude se podići kredit što im smanjuje mogućnosti rješavanja stambenog pitanja – upozorava demograf Šterc. Produženi zajednički život u roditeljskom domu odražava se i na sve kasnije stupanje u brak, odgađanje rađanja i sve manji broj djece, pa su posljedice takve kakve jesu.

– Mi smo u zadnje dvije godine, u 2021. i 2022., samo prirodnim putem (odnos mortaliteta i nataliteta) izgubili ukupno više stanovnika od Ličko-senjske županije. Demografska i obiteljska politika, kao i teme društvene uređenosti, moramo postaviti na ključna strateška mjesta – poziva Stjepan Šterc.

Demografa Stjepana Šterca pitamo i koliko tipični mediteranski mentalitet (“lipo i komotno je dok mater pere robu, kuva omiljenu spizu”) ima utjecaja u odluci da se mladi tako dugo zadržavaju u roditeljskom gnijezdu. Naime, istraživanja pokazuju kako je taj trend raširen i u ostalim mediteranskim zemljama, uopće na području europskog juga, ali i istoka.

– Ima i u tome nešto, jer na Mediteranu imamo malo drukčiji odnos prema svemu nego Skandinavci. U Skandinaviji, kao što pokazuju istraživanja, žive najsretniji ljudi. Međutim, kada dugotrajni ostanak kod roditelja počne kao proces koji je uvjetovan ekonomskim, financijskim, sigurnosnim uzrocima, postane i dio života – tumači S. Šterc.

Logično, nakon što dugo žive s roditeljima, mladi Hrvati teško napuštaju kućanstvo u kojemu su stasali. Iako Eurostat nije objavio nove podatke, podsjetimo kako prema onima iz 2021. godine upravo mladi Hrvati s Portugalcima vode tijesnu bitku na vrhu prema godinama stjecanja “neovisnosti”.

Ti podaci pokazuju kako je u 2021. godini prosječna dob u kojoj su mladi napustili roditeljski dom u EU-u iznosila 26,5 godina, naravno kasnije se na to odlučuju muškarci (u prosjeku s 27,4 godine) nego žene (s 25,5 godina u prosjeku). Ali, što je to za nas! Ukupno gledano, najstarija prosječna dob napuštanja roditeljskog doma zabilježena je u Portugalu (33,6 godina), ali u stopu ih prati Hrvatska čiji se mladi na to odlučuju u prosjeku s 33,3 godine. Među tim su zemljama još i Slovačka, Grčka i Bugarska.

Ali, zato su hrvatski mladići zasjeli na europski tron – oni se od roditelja “otkidaju” tek s 35 godina, a žene nešto ranije, ali ipak poslije tridesete godine života. Doduše, samo u Hrvatskoj i Portugalu žene odlaze iz roditeljskog doma nakon navršenog “ljeta tridesetog”, svugdje je to ranije.

U Švedskoj u prosjeku mladi se osamostaljuju već s 19 godina, u Finskoj s 21,2 godine, Danskoj s 21,3 godine, a u Estoniji s 22,7 godina, drugim riječima te zemlje bilježe najnižu prosječnu dob odlaska od roditelja, manju od 23 godine.

21. travanj 2024 14:08