Kako su hrvatski otoci postali starački domovi na otvorenom: Bijela kuga pojest će nam škoje, od događanja ovdje imamo samo sprovode

Demografska katastrofa kontinuirano trese istočni dio otoka Hvara.

Na posljedice bijele kuge, odnosno činjenicu da su na tom području krštenja i vjenčanja vrlo rijetka, a sprovodi vrlo učestali, prstom upire i sućurajski župnik fra Stipo Marčinković, dobar poznavatelj lokalnih prilika. Najznakovitiji negativni trend evidentan je u župi Gdinj, koja je 1909. imala 850, a na početku 2018. godine tek 67 stanovnika.

Zastrašujući je podatak da je u toj župi lani ubilježeno ukupno 12 sprovoda, a samo u prvoj polovini ove godine ispraćeno je 15 mještana i onih koji korijene vuku s tog dijela Hvara. Doduše, sedmero ove godine ukopanih živjelo je izvan Gdinja, ali i to govori kako se veliki broj ljudi desetljećima iseljavao iz svoje župe, u kojoj su, kao i u drugima, ostale samo starije osobe.

Zbog toga je gdinjska škola zatvorena još prije 35 godina, a prije toga pohađalo ju je i do gotovo 100 učenika.

– Od početka svoje službe, a to je bilo prije gotovo tri desetljeća, naš donedavni hvarsko-bračko-viški biskup mons. Slobodan Štambuk tri otoka svoje biskupije nazivao je "staračkim domovima na otvorenom". On je redovito i vrlo često dolazio u svaku od 45 župa, pregledao bi župne knjige rođenih, vjenčanih i umrlih.

Razgovarao je sa svakim župnikom, vikarima, redovnicima i redovnicama, ali i sa župljanima, osobito s članovima pastoralnih i ekonomskih vijeća. Nakon svega toga stanje u biskupiji mu je bilo posve jasno "kao na dlanu". Međutim, njegova upozorenja o "staračkim domovima na otvorenom" svih godina njegove biskupske službe su se ignorirala, tako da danas jednostavno govorimo o pravoj katastrofi – ističe fra Stipo.

Najbolji dokaz takve situacije je činjenica da, među ostalim, između Sućurja na krajnjem istoku Hvara i 52 kilometra udaljene Jelse nema vodovoda. Stanovnici toga dijela škoja i dandanas za piće i za zalijevanje poljoprivrednih kultura koriste kišnicu ili vodu koja se do obiteljskih gustirni u Bogomolju, Gdinju, Zastražišću i Poljicima dovozi u cisternama iz Sućurja i Jelse.

Obrađivanje zemlje je gotovo u potpunosti zanemareno, a industrijski pogoni ne postoje. Ljudi uglavnom žive od mirovina, turizma, ribarenja i tek ponešto od poljodjelstva.

– Sve je to dovelo i dovodi do toga da su otoci Hvarsko-bračko-viške biskupije postali starački domovi, a većina mjesta na njima ubrzano izumire. Situaciju najbolje možemo ilustrirati stanjem u župama Sućuraj i Bogomolje, koje, kao i Gdinj, pastoriziraju bosanski franjevci.

Primjerice, u župi Sućuraj je oko 1900. godine živjelo oko 1000 stanovnika, u državnom popisu 1971. godine bilo ih je 466, a danas tek oko 250 stalnih. U župi se blagoslivlje oko 90 obitelji, od kojih je čak 35 samačkih. U župi Bogomolje je oko 1917. godine bilo 950 mještana, a ona danas ima samo sedamdesetak stanovnika – govori sućurajski župnik.

Stoga je prije nekoliko godina i u Bogomolju bila zatvorena škola u koju su nekada iz svih spomenutih mjesta išli učenici od petoga do osmoga razreda. Međutim, lani je ponovno otvorena, ali samo zbog dvoje djece.

Osnovnu školu u Sućurju sada pohađa 14 đaka iz tog općinskog središta i dvoje iz Bogomolja, ali je istina i to da je ta ista škola prošle godine brojila znatno manje učenika.