Don Šimun Doljanin (57) poznati je splitski svećenik, tridesetak godina pastoralno je djelovao u župi Neslanovac, a 16. kolovoza prošle godine, baš na blagdan svetoga Roka, zaštitnika od zaraznih bolesti, primio je službu kapelana u KBC Split na Firulama, usred opsadnog stanja i drugog vala pandemije koronavirusa.
Dva tjedna kasnije je i sam obolio, i to vrlo teško. Nakon kućne izolacije i pogoršanja, primljen je na COVID odjel s obostranom upalom pluća. Kako bi se u Dalmaciji reklo, jedva se škapula. Oporavak je bio dug, a i danas osjeća posljedice.
Turobno razdoblje koje je obilježilo njegovu bolničku službu ovjekovječio je u knjizi priča "Marsovci kontra kovida groznog" u nakladi "Saleziane", a u sedamdesetak štorijica, duhovnih i duboko duhovnih, autorefleksivnih i optimističnih, opisao je doživljaje sa skoro svih bolničkih odjela, pa i onog najtežeg COVID odjela, na kojem su radili djelatnici odjeveni, tako ih je vidio, u svemirska – marsovska odijela.
Teški simptomi
- Na COVID odjelu vladala je apokaliptična atmosfera. Bolesnicima je najveći šok bio kad bi vidjeli kako ljudi umiru oko njih. Nakon dugogodišnjeg župničkog iskustva, ovo je i za mene bilo svojevrsno suočavanje sa stvarnošću. Uz to sam prebolio teške simptome korone i zapravo sam ušao u fajt sa stvarnošću. Svako jutro bi mi došlo da pjevam "u bol, u bol", umjesto "u boj, u boj". Bilo je u najtežim danima pet COVID odjela u dvije bolnice. S bolničkim kapelanom s Križina fra Mirom Ančićem, koji nije prebolio koronu, dogovorio sam da ja koji sam stekao imunitet obilazim COVID odjele u obje bolnice, a on je mene mijenjao na nekim drugim odjelima. U jednom razdoblju bilo je baš grubo, fra Miro je završio u izolaciji, a ja obolio. U isto vrijeme kad i ja, koronu je dobio i don Ante Delić, koji mi je pomagao u bolnici – prisjeća se don Šime.
- U to vrijeme nazivali su me mnogi, pa i moj nadbiskup Marin Barišić. Pitali bi kako sam, kako je u bolnici, sjećate se, tada su ljudi bježali i od bolničke zgrade. A ja bih im ispričao priču, nešto što sam doživio obilazeći odjele i dijeleći sakramente. Onda sam pričice počeo slati prijateljima u formi poruka na mobitel. Počeli su mi govoriti: A zašto ne bi ovo zapisao? Kad bih došao iz bolnice počeo bih zapisivati prije nego što bi "izvitrilo". Činilo mi se da mi je korona dala i "dupli delete", ako ne bih nešto odmah zapisao, brzo bi zauvijek nestalo iz memorije. Iz svih tih doživljaja izišlo je sedamdesetak priča, većinom stvarnih, iz susreta s bolesnicima, medicinskim osobljem, obiteljima pacijenata i svojih razmišljanja. Samo sam malo "zamaglio" identitete da se ljudi ne prepoznaju. Premda nisu sve priče o koroni, ona je ipak obilježila ovo razdoblje na jedan strašan način, kao što je promijenila i naše živote, a pogotovo je to bilo očito u bolnici – svjedoči don Šime Doljanin.
Don Šimine pripovijesti su zapazili don Mihovil Kurkut i prof. Nada Babić iz "Saleziane" i ostvarila se ideja da priče budu sabrane u jednu knjigu.
Ufanje u Božju pomoć
- Ocijenit će čitatelji kako sam zapisao ono što se događalo, a ja mogu pojasniti da su priče prožete s puno duhovitosti jer je zaista tako i bilo usprkos svom mraku koji se tada spustio nad bolnicu i naše sudbine. Sjetio sam se svetog Filipa Nerija, koji je u najtežim trenucima zbijao šale. A možda sam ponešto naslijedio i od svog oca, koji bi slobodno mogao biti vrhunski "stand up" komičar jer sjajno priča.
Kroz patnje ljudi u bolnici i trud osoblja spoznao sam koliko ljudi mole, koliko se nadaju Božjoj pomoći, kakva je sreća kad netko ozdravi i kako se u tim sobama osjeća Božja milost na djelu. Bolnica je veliki organizam, veliki žrvanj u kojem se nađe svih emocija, ne samo krajnje tuge i patnje nego i mnogo radosti. Naravno, a gdje je toliko ljudi, ima i puno različitih karaktera. Zabilježio sam i neke "bolničke legende", poput one o muškoj Majci Terezi – navodi don Šimun, koji je odlučio u bolničkoj kapeli svetog Josipa u znak zahvalnosti medicinskom osoblju i kao sjećanje na teško razdoblje korona-pandemije postaviti mozaik s prikazom susreta uskrslog Isusa i apostola Tome, a izradila bi ga talentirana sestra milosrdnica Zdravka Milić.
Nakon svega što je proživio, bolnički kapelan upućuje veliku zahvalu:
- Oče, hvala ti za COVID! Kriste, hvala ti za COVID! Duše Sveti, hvala ti za COVID! Oče, hvala Ti za Crkvu, za papu Franju, moje nadbiskupe Marina i Dražena, za svećenike koji su me u bolesti ljubili i pomagali mi, za sve divne ljude koje sam zahvaljujući COVID-u susreo. Sada sam hipersenzibilan! Osjećam kao da me je Crkva, dok sam bio u raljama "COVID-a groznoga", kao majka okružila i ljubila milijardama ruku, očiju i usana, sočnih, nježnih i snažnih - zaključuje don Šime Doljanin.