Nadnaravne stvari se zbivaju u zagrebačkom Dinamu: kako nastupi neki problem u Maksimiru, tako se ukaže moćni entitet iz Međugorja i riješi stvar.
Dakako, ne mislimo pritom na Majku Božju, koja se na tim geografskim širinama već 40 godina svakodnevno ukazuje lokalnom življu, već na osuđenoga kriminalca Zdravka Mamića, koji se s tih širina – kao bjegunac od hrvatskog pravosuđa – već četiri godine povremeno ukazuje kako bi usmjeravao Dinamove čelnike.
Zadnji dokaz da Mamić iz Hercegovine i dalje vodi Dinamo stigao je 12. prosinca, kad je Dinamova skupština, po njegovu nalogu, s 40 naprema 27 glasova, izglasala pokretanje postupka smjene člana uprave Krešimira Antolića, koji se u posljednje vrijeme "osilio" i prestao provoditi direktive iz Međugorja. Dinamov vladar u egzilu nije mogao otrpjeti takav neposluh pa je telefonskim pozivima iz Međugorja izlobirao skupštinsku većinu da drskom disidentu pokaže "palac dolje".
"Ovaj dolje, iz Međugorja, on je zvao ljude danima. Toliko prostakluka, vrijeđanja, psovanja majke. Najdivljiji je bio Stojan Mamić, Zdravkov brat", iznio je neimenovani Dinamov skupštinar za portal Index, potvrdivši da Mamić i dalje u rukama drži sve klupske konce.
"Zamislite, čak 17 ljudi koji su zaposlenici Dinama glasalo je protiv Antolića. Dakle, ljudi kojima je on šef glasali su za njegov odlazak. Mamić kontrolira skupštinu: dok god tu ima većinu, on kontrolira klub", zaključio je Indexov izvor.
Nameće se pitanje: kako to može biti? Kako je moguće da čovjek koji je oštetio Dinamo za 116 milijuna kuna – i koji je zbog toga pravomoćno osuđen na višegodišnju robiju – i dalje upravlja klubom koji je opljačkao? Cinici bi rekli: pa toga nema ni u Hrvatskoj.
Odgovor glasi da je Mamić svoju kriminalnu hobotnicu – koja je opasala doslovno cijelo hrvatsko društvo – gradio punih dvadeset godina: zato ona i jest tako otporna. Stoga se moramo vratiti u 2003. godinu, kad je Mamić postao izvršni dopredsjednik Dinama. Tu počinje naša priča.
Priznanje iz 2000. godine
No da bi se ta priča bolje razumjela, nije naodmet podsjetiti na jedan Mamićev intervju iz 2000. godine, dok je još bio čelnik Croatije iz Sesveta, prije nego što je došao u Dinamo.
"Svojedobno sam i ja davao sucima i delegatima novce. Zbog toga se kajem i to nikada više ne bih učinio. Danas sam deset godina stariji, iskusniji, neka su druga vremena, situiran sam. Ušao sam u projekt Croatia Sesvete zajedno s bratom Zoranom u visini 3 milijuna DEM i neću dopustiti da se kriminalci igraju sa sudbinom naše djece. U ime (...) te djece koja mukotrpno treniraju, ja sam odlučio da nikada više ne zamolim niti jednog suca da pomogne." Tako je 2000. govorio Mamić.
Danas znamo da je Mamić i nakon tog intervjua nastavio s praksom zbog koje se tada javno "kajao". Štoviše, iz njegovih tvrdnji s lanjskih konferencija za medije u Mostaru proizlazi da je nakon 2000. podmićivao ne samo nogometne suce, nego i suce županijskih sudova, pa čak i Vrhovnog suda RH.
A u koruptivnu strukturu Hrvatskog nogometnog saveza (HNS) i njegove sudačke organizacije – kojima je Mamić dirigirao puna dva desetljeća – javnost se mogla uvjeriti 2011. kroz aferu "Širić-Djedović", kad je tadašnji predsjednik Hajduka Hrvoje Maleš kao USKOK-ov pouzdanik prokazao korupciju u vrhu sudačke organizacije HNS-a.
Podsjetimo, tadašnji dopredsjednik HNS-a i šef Sudačke komisije Željko Širić – Mamićev bliski prijatelj i sudrug s tamburaških sijela – od Maleša je tražio 100.000 eura da bi Hajduk dobio "pošteno suđenje". Maleš u prosincu 2011. u zagrebački hotel "Antunović" odnosi Širiću 30.000 USKOK-ovih označenih eura, a na sastanku se sa Širićem pojavljuje i član Sudačke komisije Stjepan Djedović, pa su obojica uhapšeni čim su s eurima napustili hotel.
Tako je funkcionirala sudačka organizacija HNS-a, nad kojom je Mamić imao punu kontrolu. No to je samo dio "poslovnog portfelja" međugorskog bjegunca.
Politički trokut
Dvadeset godina već traje Mamićeva okupacija Dinama i hrvatskog nogometa. Najveći dio toga razdoblja on je formalno bio "čovjek broj dva", kao izvršni dopredsjednik Dinama i dopredsjednik HNS-a, ali iza tih "rezervnih funkcija" krio se apsolutni gospodar i kluba, i saveza, kao i državne reprezentacije, čije je izbornike postavljao i smjenjivao prema svojim trgovačkim interesima.
I Dinamo i reprezentaciju Mamić je ustrojio u službi svoga privatnog biznisa, kao obiteljsku manufakturu za transfere igrače: brat mu je bio Dinamov trener i sportski direktor, a sin vodio menadžersku agenciju preko koje su se transferi odvijali. Državna reprezentacija pritom im je služila kao prodajni izlog za inozemne kupce.
Sve to ne bi bilo moguće da Mamić nije imao podršku u visokim političkim krugovima: s tadašnjim predsjednikom HDZ-a Tomislavom Karamarkom u izbornim se noćima družio u stranačkom stožeru, a HDZ-ovoj predsjednici države Kolindi Grabar-Kitarović organizirao je rođendane.
Mamić je imao unakrsne poslovne aranžmane s pokojnim zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem i HDZ-om. Kruženje novca i političke moći unutar toga trokuta odvijali su se poput cikličkog kruženja vode u prirodi: Bandić je iz gradskog proračuna davao Dinamu, pri čemu je dio novca isparavao u Mamićeve džepove, a dio u predizborne kampanje HDZ-a, da bi HDZ zauzvrat štitio Bandića i usporavao njegovo procesuiranje zbog kriminala i korupcije (pa je čovjek i umro neosuđen), te je on i dalje mogao sipati javni novac u Mamićevu privatnu vreću, iz koje je kapalo u HDZ-ovu vreću.
Skup na Rivi
Mamićev utjecaj na pravosuđe vidi se i po tome što mu je suđenje moralo biti prebačeno iz Zagreba u Osijek – jer je javna tajna da na zagrebačkim sudovima pravdu dijele "njegovi ljudi" – kao i po njegovu bijegu u BiH u lipnju 2018., noć uoči izricanja presude u Osijeku, jer mu je iz pravosudnih krugova javljeno da će biti osuđen na više od pet godina zatvora, što podrazumijeva automatski odlazak u zatvor.
Njegova hobotnica prodrla je u razne vitalne strukture društva: Mamić nije kupovao samo suce i političare, već i novinare i navijače. Na njegovu platnom popisu našle su se čak i renomirane udruge za ljudska prava, poput Hrvatskog helsinškog odbora (HHO), čiji je direktor Ivan Zvonimir Čičak godinama obilazio stadione po Hrvatskoj i bilježio navijačke povike protiv Mamića, stvarajući svojim izvještajima deluziju u kojoj je Mamić ispadao žrtva.
Ljubitelji hrvatskog nogometa sve su to godinama gledali i škrgutali zubima. Čak su i navijači Dinama odbijali ići na utakmice pa su proslave titula na Maksimiru održavane pred par stotina gledatelja.
Kulminacija toga narodnog bijesa dogodila se 29. studenoga 2014. u Splitu, na krcatoj splitskoj Rivi, gdje je pred 30.000 građana i navijača održan impresivan protestni miting protiv "mamićevštine", odnosno protiv kriminala i korupcije u HNS-u i općenito u društvu.
Koji dan kasnije Mamić je u TV emisiji "Nedjeljom u 2" rekao da su skup na Rivi organizirali "orjunaši i neprijatelji Hrvatske", dodavši da su on i Dinamo "simboli hrvatstva i domoljublja", koji su se na "orjunaškom" udaru našli zato što "promičemo sve hrvatske vrijednosti".
Tako to rade trgovci "hrvatskim vrijednostima": tko te prozove da si lopov, optuži ga da mrzi Hrvatsku! Za tim političkim trikom ne poseže samo Zdravko Mamić, ali on je jedan od viđenijih izvođača.
Slavlje Bad Blue Boysa
Konačno, u lipnju 2018. Županijski sud u Osijeku, zbog izvlačenja 116 milijuna kuna iz zagrebačkoga kluba, osuđuje Mamića na šest i pol godina zatvora – nisu mu pomogla ni dubiozna svjedočenja nogometnih reprezentativaca Luke Modrića i Dejana Lovrena, protiv kojih je poslije bila pokrenuta istraga zbog davanja lažnog iskaza – a u ožujku 2021. tu presudu potvrđuje i Vrhovni sud.
Obje presude Mamić je dočekao u Hercegovini, komentirajući ih "Facebook poslanicama": u desecima postova prozivao je tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Đuru Sessu i osječke suce, pozivajući narod da mu se pridruži u borbi za reformu hrvatskog pravosuđa (od kojeg već godinama bježi), pri čemu je sebe postavljao u istu ravan žrtava društva s blokiranima, ovršenima i iseljenima.
Nekima je tada možda bilo čudno takvo Mamićevo izjednačavanje sebe s hrvatskim narodom. No sjetite se njegova "trgovačkog poučka": tko me prozove kriminalcem, taj je protiv Hrvatske.
S druge strane, presudu Vrhovnog suda najburnije su proslavili najžešći Dinamovi navijači, Bad Blue Boysi, iako je u Mamićevoj eri Dinamo osvojio najviše titula u povijesti. Ta slika je upečatljiva: ako se pravnoj osudi čovjeka koji je klubu donio toliko titula najviše raduju najvatreniji navijači kluba, onda je nepobitno da je moralna cijena tih uspjeha bila prevelika.
No vratimo se na centralni problem: je li Mamić nakon sudske osude i bijega u Hercegovinu u lipnju 2018. ostao bez poluga moći nad Dinamom ili je nastavio "daljinski" upravljati klubom? Ako je ovo potonje, tko mu je asistirao?
Naravno da je Mamić nastavio voditi Dinamo iz Hercegovine, čak i nakon presude Vrhovnog suda. To su mu omogućili ljudi koje je prethodno instalirao u klupske strukture, a glavni među njima bio je upravo Krešimir Antolić, koji je kao osoba od Mamićeva povjerenja još 2016. ušao u upravu Dinama, da bi nakon šefova bijega u Hercegovinu postao prvi operativac kluba.
Brifinzi u Banjoj Luci
Mediji su objavili da je Antolić (skupa s druge dvije članice uprave, Vlatkom Peras i Amrom Peternel) redovito odlazio u Banju Luku na brifinge s braćom Mamić, koja su i dalje donosila sve ključne odluke o poslovanju kluba. Antolić pritom nije ni skrivao da se klubom i dalje upravlja iz Međugorja.
"Bili bismo potpuno neodgovorni i pogrešni ljudi da se odreknemo Zdravka Mamića (...). Isto tako, bilo bi potpuno nevjerojatno da čovjek udaljen 600 km može donositi operativne odluke na dnevnoj bazi. Ali da koristimo njegove savjete i konzultiramo se oko nekih ideja, pogotovo strateških u sportskom dijelu, apsolutno da. Mamićeva uloga u Dinamu je na visokoj razini", rekao je Antolić u svibnju 2019. godine.
Antolić je orkestrirao i nevjerojatnu odluku Dinamove skupštine po kojoj se zagrebački klub, u slučaju da presude protiv braće Mamić postanu pravomoćne, odriče potraživanja obeštećenja od braće. Drugim riječima, skupština Dinama izglasala je da onaj koji je opljačkao Dinamo ne treba vratiti klubu tih 116 milijuna kuna.
Kako se onda plodna višegodišnja suradnja između Mamića i Antolića izrodila u bitku za prevlast u Dinamu? Što je to na izmaku 2022. nagnalo Mamića da iz Međugorja danima naziva Dinamove skupštinare i naređuje im da moraju izglasati Antolićev opoziv?
‘Fukare misle da su važne‘
Natuknuli smo na početku: Antolić se "osilio" i prestao slušati direktive iz Međugorja. O tome se intenzivnije piše nakon što se Mamić 7. prosinca u emisiji Telering banjolučke televizije obrušio na svoje neposlušne maksimirske figure.
"Do prije jedno tri-četiri mjeseca, da sam rekao ljudima u Dinamu da je bijelo crno, oni bi rekli da je crno. Danas kad im kažem da je bijelo bijelo, određeni broj ljudi tamo sve čini da to nije tako. Razmišljam je li moja ljubav prema Dinamu vrijedna toga da se borim za neke fukare, koje su si umislile da su nešto važne, a dok sam bio tamo nisu se znali popišati da ih netko nije vodio do toaleta. (...) Razmišljam da se javno distanciram od određenog broja ljudi koji su počeli potkopavati ne mene, nego temelje Dinama", kazao je tada Mamić, najavivši Antolićevu sudbinu.
Upućeni izvori tvrde da je do konflikta došlo oko izbora trenera i kupnje igrača, ali čini se da je glavni kamen smutnje bila nedavna odluka Antolićeve struje da Dinamo potraži sportskog direktora, što je razbjesnilo Mamića, među ostalim i zato što bi sportski direktor po definiciji vodio transfere igrača, a to u Dinamu već dvadeset godina radi – Zdravko Mamić.
Zlobnici kažu da je na Mamićeve recentne postupke utjecao i mundijalski uspjeh Hrvatske, jer je Dinamovim reprezentativcima (Livaković, Petković, Oršić, Šutalo) tržišna cijena sada dodatno skočila, pa međugorski biznismen želi osigurati da mu se nitko ne miješa u transfersku politiku.
I tako osuđeni bjegunac i dalje želi vladati Dinamom.