„Ako se družiš s polusvijetom, ako ti polusvijet organizira i financira kampanju, ako ti polusvijet organizira rođendanske proslave, onda ti ne mogu pomoći ni CIA ni FSB zajedno. Onda ti pomoći nema i nitko te ne može zaštititi, pa ni hrvatska obavještajna agencija ni Dragan Lozančić. Gospođa Kitarović ima neobranjiv talent da se uvali u loše društvo, i to traje još od vremena Ive Sanadera – rugao se, ne tako davno, Zoran Milanović tadašnjoj predsjednici države Kolindi Grabar Kitarović, kad je zbog Zdravka Mamića upala u tajne mjere. Sad se pak i sam našao u sličnoj situaciji, odlazeći u famozni Klub Dragana Kovačevića zbog čega dio saborskih zastupnika traži njegov opoziv.
I dok je bivša predsjednica estradizirala Pantovčak, Milanović ga je sad vulgarizirao. A zanimljivo je da mu u baražnoj paljbi po svakoj osobi koja ga spomene u negativnom kontekstu srdačno aplaudira veliki dio krajnje desnice koji za njega nije glasao. Predsjednik nam je postao stand-up komičar, pa čak i Modni mačak koji ad hominem nasrće na kritičare, a onda analizira čak i njihovu odjeću.
Kad mu se ćefne, u potpunosti ignorira predsjednički protokol kao što primjerice nije želio doći na konstituirajuću sjednicu Sabora, ali mu zato jako smeta što zastupnik Tomislav Tomašević, koji ga je blago kritizirao, u tom istom Saboru ne nosi kravatu. Poručuje mu tako da nije primjereno što dolazi u Sabor odjeven 'kao što se nekad išlo na teferič na Ilidžu, bez odijela, bez kravate, kao da je veći od institucije kojoj pripada'.
Otkad je izabran za predsjednika države, uglavnom su zahtjevi za opozivom stizali s desnice. Svojedobno je i HDZ-ov patrijarh Vladimir Šeks zbog Milanovićeve izjave kako se '30. svibnja ne može zvati Danom državnosti jer on to nije' tvrdio da se radi o ozbiljnoj povredi Ustava, te da bi se trebalo razmisliti o opozivu predsjednika.
Opoziv su spominjali i bivši zastupnik Željko Glasnović i desni marginalci zbog Milanovićevog jasnog stava o pozdravu „Za dom spremni“ i riječi kako 'ploču s tim pozdravom treba maknuti i negdje baciti'.
Međutim, formalno procedura opoziva nije pokrenuta ni u jednom slučaju, kao što neće biti pokrenuta ni sada.
Opoziv predsjednika države je, naime, težak i kompliciran postupak. Neumjesni obračun s ljudima koji su politički neusporedivo slabiji od njega ne može biti razlog za opoziv. Prema Ustavu, predsjednik odgovara za povredu Ustava koju počini u obavljanju svoje dužnosti. To znači da se mora dokazati da je neku normu Ustava prekršio baš u obavljanju svoje dužnosti, a ne privatno.
Postupak za utvrđivanje takve odgovornosti pokreće Sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika, a konačnu odluku donosi Ustavni sud također dvotrećinskom većinom svih sudaca. Drugim riječima, 101 saborski zastupnik mora podržati pokretanje postupka opoziva, a potom se devet sudaca Ustavnog suda mora složiti da je u konkretnom slučaju bilo riječ o povredi Ustava.
U ovom trenutku nema ni jedan posto šanse da bi se u Saboru postigao konsenzus oko ovog pitanja. Vladajuća koalicija, Domovinski pokret, Most i ženski klub mogli bi krenuti u rušenje Milanovića i bez SDP-a, no Dalija Orešković i Rada Borić nemaju potporu ostalih klubova. Iz Mosta su poručili kako postoje institucije koje trebaju istražiti je li Milanović na bilo kakav način upleten u aferu Janaf, ali da bi bilo smiješno da 'neke strančice koje su dobile 50-ak tisuća glasova pokreću opoziv predsjednika'. Šef Domovinskog pokreta Miroslav Škoro isto tvrdi da nema potrebe za opozivom predsjednika, kao i novi predsjednik SDP-a Peđa Grbin.
„Znamo koji su razlozi za opoziv prema Ustavu, ne vidim da se ijedan dogodio – tumači Grbin. Poseban status predsjednika Republike, u hrvatskom društvu proizlazi iz činjenice da jedino Predsjednik u političkom sustavu dobiva investituru izravno od cijelog naroda.
Premijer Andrej Plenković također je komentirao zahtjeve za smjenom Milanovića, kazavši tek kako su to „neke hipotetske teze koje postoje u eteru".