Mladi Šibenčanin svako jutro za doručak pije - vlastiti urin!

Netko za doručak pojede krafnu, netko prvo zapali cigaretu, treći smiksa smoothie, a 33-godišnji Šibenčanin Leonardo Gospodnetić već 12 godina, svakoga dana, ma gdje god da se nalazio, popije pet do sedam gutljaja svog prvog, jutarnjeg urina. A nakon toga pojede žlicu meda, pa pun energije, veselja i sitosti odmeditira sat vremena, piše Slobodana Dalmacija.

Sve znamo, nekome će ova priča već od samog uvoda dignuti želudac, zvučat će prebizarno i razumijemo ih. Razumije ih i naš sugovornik Leonardo koji se, kaže, zbog ovog nesvakidašnjeg načina života naslušao brojnih komentara.

Ima ih više...

– Bio sam i luđak i čudak, i ovakav i onakav. Ljudima je to gadljivo, sve što je drugačije većini je neprihvatljivo. Ali sjetimo se naših baba i dida šta bi govorili kada bi se neko uboa na ježinca. Ili pa i razdera kolino. Rekli bi – popišaj se na ranu i proće, jer su znali da urin pomaže. Isto kao što su to znali i drevni mudraci i jogiji koji su liječenje urinom prakticirali još prije pet tisuća godina.

Je, pijem urin i od tada zdraviji nikada nisam bio. U ovih 12 godina nikada kod doktora iša nisam. Nit' me uvatila fibra, nit' viroza ni gripa. E sad, je li od pijenja mokraće, ili od meditiranja, ili prakticiranja pravilnog disanja, ne znam. Ali znam da djeluje – kaže Leonardo, mr. kineziologije, učitelj Divine Health Programa i tibetanskog Usui Reikija.

I odmah demantira kako je jedan od rijetkih koji mokraću našu svakidašnju doživljava kao tekućinu punu zdravlja. Ovakvih kao on, kaže, ima još dosta, i u Šibeniku, Splitu, Dalmaciji, Hrvatskoj. Neki se s njim redovito čuju, traže savjet, izmjenjuju iskustva, javljaju se kako bi mu se pohvalili zbog nekih segmenata u poboljšanju zdravlja. Leonardo svima koji se na ovo odluče voli priskočiti u pomoć, držeći kako je za početak jako bitan savjet nekog iskusnijeg.

– Želio sam proširiti horizonte, razbiti zadane okvire. Tako sam i saznao za urinoterapiju, no u prvih mjesec dana sam prema konkretnom prakticiranju imao iznimno snažan otpor. Izmokrio bi se svako jutro u staklenu, keramičku ili bakrenu čašu, prinio bi je ustima i stao. Nije išlo. Skoro mjesec dana. Nisam imao gađenje, ali jednostavno nisam mogao – kaže za Slobodnu.
Ali nakon jedne duge noćne autobusne vožnje i jedne i pol litre popijene flaširane vode, s jutrom ga je dočekao posve bezbojni urin, lišen ikakvog mirisa. Nešto se u njemu prelomilo, blokade je nestalo i nije se više ni pojavila u ovih 4300 i nešto dana koji počinju njegovim ispijanjem. Tvrdi da urin nije štetan:

Dobar za sve

– On je sporedni produkt filtracije krvi, sterilan je i ima antiseptičko djelovanje. Sastoji se od 95 posto vode i 2,5-postotne mješavine minerala, hormona, soli i enzima. Po meni je on prevencija protiv brojnih bolesti. Djeluje na uzrok, a ne na posljedicu kako to čini konvencionalna medicina. Urin, kako to kažu i brojni znalci koji se bave ovom tematikom, prevenira pojavu raka, astme, crijevnih bolesti, Chronove bolesti, groznice, osipa, alergija, upala, gangrene, bubrežnih kamenaca. Urin se može piti, grgljati, nanositi kao oblog, ukapavati. Oblozi natopljeni mokraćom u tren skidaju temperaturu. Dovoljno je čarape namočiti u mokraću, iscijediti ih i obući na noge – uvjerava nas Leonardo.

Maksimalno 1 decilitar

Po Leonardu je najbolja mokraća upravo ona prva jutarnja, jer po njemu navodno nosi najveću količinu hormona i dobrih tvari isfiltriranih nakon noćnog odmora. Ne uzima prvi mlaz, prvih desetak kapi izmokri u školjku, a prikuplja tek onaj srednji, maksimalno jedan decilitar.

Dr. Hozo: Ništa dobrog od toga

Ovako intrigantna tema svakako traži i drugu stranu, pa smo mišljenje zatražili od vrhunskog stručnjaka prof. dr. sc. Izeta Hoze, redovitog profesora na splitskom Medicinskom fakultetu. On pak tvrdi kako je ispijanje mokraće čisti egzibicionizam i medicinska sablazan. Tvrdi kako je mokraća otpadak kojeg se organizam rješava, a ispijanje urina može podržati jedino i isključivo u jednoj ekstremnoj situaciji:

- Onda kada se čovjek bori za preživljavanja, kada zbog nedostatka tekućine u okolišu jedino putem urina pokušava spasiti život. Ništa dobro to donijeti ne može – kategoričan je prof. dr. sc. Hozo.