Na jednog logopeda ide 7000 stanovnika, za pregled se čeka i do godinu dana, a djece s problemima je sve više i više

Konačno, nakon 12 godina kontinuirane borbe struke, Hrvatska bi trebala dobiti prvi zakon o logopedskoj djelatnosti uopće.

Prije nekoliko dana završeno je e-savjetovanje o prijedlogu plana zakonodavnih aktivnosti Ministarstva zdravstva u 2024. godini, prema kojemu bi prijedlog zakona o logopedskoj djelatnosti trebao biti poslan u Vladinu proceduru u prvom tromjesečju iduće godine. Struka, koja godinama upozorava na probleme koji u sustavu postoje (i) zbog nedostatka zakonske regulative, u izradu zakona trebala bi biti uključena preko predstavnika iz Hrvatskog logopedskog društva, zagrebačkog Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta (ERF) na kojemu se izvodi studij logopedije, kao i predstavnika studija logopedije iz Rijeke.

- Namjera nam je zakonom napokon definirati kompletnu logopedsku djelatnost u Hrvatskoj na način da postoje jasni kriteriji tko, gdje i na koji način može provoditi logopedsku djelatnost. Tu sada vlada potpuni nered. Proteklih godina bili smo u više navrata vrlo blizu donošenja zakona, ali je to iz nekog razloga stopirano, bez obzira na potrebe koje su velike. Problemi u djelatnosti nerijetko su se rješavali paušalnim odlukama – upozorava prof. dr. Draženka Blaži, redovita profesorica na Odsjeku za logopediju zagrebačkoga Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta i donedavno predsjednica Hrvatskoga logopedskog društva, koja je, uz ostalo, bila članica savjetodavne radne skupine za uređenje obavljanja logopedske djelatnosti u Hrvatskoj.

Rad na izradi zakona trebao bi uskoro početi, a jedan od problema koji bi se njime trebao urediti tiče se, primjerice, privatne logopedske prakse koja danas uopće nije adekvatno zakonski regulirana, odnosno ne podliježe Zakonu o zdravstvenoj zaštiti poput logopedije u zdravstvenom sustavu.

Dr. Draženka Blaži

Bruno KonjeviĆCropix

- Nemamo dobro reguliranu privatnu logopedsku djelatnost, što dovodi do velikih problema s otvaranjem privatne logopedske prakse. To nas je dovelo do toga da nije jasno tko logopedsku djelatnost može provoditi, odnosno da to može raditi i netko tko nije magistar logopedije nego, primjerice, profesor hrvatskog jezika, magistar fonetike, lingvist i slično – ispričala je profesorica Blaži, dodajući da će novi zakon zaštititi djecu koja su u potrebi i omogućiti im da dobiju kvalitetnu uslugu.

Koliko je danas stanje u Hrvatskoj teško kada je riječ o potrebama za logopedima, pisali smo više puta. Prema riječima profesorice Blaži, te potrebe iz godine u godinu samo rastu. Danas na jednog logopeda u Hrvatskoj dolazi 7000 stanovnika, a europski je prosjek 5000 stanovnika na jednog logopeda.

- Međutim, potrebe su tolike i u nas i vani da bi taj omjer trebao biti minimalno tri do četiri tisuće stanovnika na jednog logopeda – kaže ona.

Također, dok je prije 30 godina oko 12 posto predškolske djece imalo poremećaj jezično-govornog razvoja, prije 15 godina taj se postotak popeo na 30 posto, a danas 40 posto (neka istraživanja pokazuju i 50 posto!) djece predškolskog uzrasta ima neki blaži ili teži jezično-govorni ili komunikacijski poremećaj i treba pomoć logopeda. Također, podaci pokazuju da svako 14. dijete u razredu ima razvojni jezični poremećaj.

U nas je problem i manjak studija logopedije, budući da se ovi stručnjaci obrazuju samo u Zagrebu na ERF-u (50 godišnje) te u Rijeci (30), međutim, riječki je studij nov i tek iduće godine iz njega će izići prva generacija magistara logopedije.