StoryEditor
ForumDAN POSLIJE

‘Na Prvi maj bilo je očajno vrime, pa danas slavimo na suncu, glavno da smo se mi našli posli ove grozne godine dana‘

Piše Damir Šarac/SD
2. svibnja 2021. - 18:02
Izletnici na izvoru Jadra.Tom Dubravec/Cropix

Prvi maj, osin šta je praznik radnika i svih koji se tako osjećaju, najpoznatiji je dan za izlete u prirodu i sve šta s tin ide.

Najčešće gradelavanje. Ali ovogodišnji je totalno uništila kiša i grozno vrime, ali je, na sriću, u nedilju osvanija prekrasan, skoro litnji sunčani dan, pa se meso za gradele nije pokvarilo, piće se nije stoplilo, dobra volja nije izvitrila i Dalmatinci su s jednakin žaron feštali Drugi maj. Sve je dobro kad se oće.

Zaputili smo se u mitsko misto dalmatinskoga radništva, ali i izletništva, u solinski Majdan, na izvor naše mile Rike, u prijevodu Jadra. Majdani su u cilome svitu poznata izletišta, ljude od davnina privlače izvori voda, jer je tu priroda obično netaknuta i bujna, i takav bi bija i izvor Rike da mu dvadeseti vik nije obilježila teška industrija, koja je od rajskoga krajolika zamalo napravila prašnjavi pakal. Zamalo kažemo, jer priroda je ovde brzo trijumfirala, fabrički fumari su nedavno zauvik olađeni i priroda se počela rekuperavat.

Blizu, blizu

Uz pomoć evropskih fondova za još malo vrimena ovo bi tribalo postat jedno od najboljih – i gradovima najbližih – izletišta srednje Dalmacije. Još je dalek put do toga, ali počelo se radit. Da nije nerednih gostiju koji svašta rade, bilo bi i bolje. Najprije svraćamo u stari tupinolom, di je uređen mediteranski tematski park. Dobro je vruće u njemu, stabla još nisu izrasla, ladovine ni za lik, ali vidi se da je to "takla" evropska ruka. Sve je pic-pic. Na šipkama za workout dvi parkirane bicikle i dva momka iz Splita. Duje (17) s Bola i Toma (18) s Brda.

– Vozili smo bicikle i otkrili ovo misto ima jedno po miseca. Sad se često vraćamo. Napravimo trening, odemo do potočića tamo. Brzi smo s biciklama, iz grada nam je petnaest minuta – govore dok poziraju u stavu za zgibove.

U kavezu za mali balun srećemo dva Kaštelanina, rođena brata iz Gomilice, i oni su s biciklama. Ivan Biljak (23) mornar je i barmen, a Stipe Biljak (24) isto je mornar, ali u HRM-u. Kaže nan kako je do Majdana zna doć i pješice, priko Kozjaka i tih 25, 30 kilometara učine ka ništa.

– Bilo bi top da dodaju spravu za "propadanje", dipseve, znaš, onda bi imali sve. A je malo problem sa hladovinon, dok stabla narastu, već ćemo i unuke imat. Ali mirno je. Možda se posli i okupamo u Rici...

Već?

– Neće bit problema, samo vi pripremite aparat.

Vidimo se poslin onda. U kontrolu stiže i solinski dogradonačelnik Ivica Rakušić, taman da ga ispitamo kad će Majdan postat onaj iz snova i EU projekta.

– Ovo gdje smo sad, u edukativno-rekeacijskom parku u bivšem tupinolomu, prva je faza projekta "Jadro – izvor života", u koji je utrošeno 5,5 milijuna kuna, od ukupno 24,5 milijuna kuna koje s 80 posto financiraju EU fondovi. Još 19 milijuna kuna utrošit će se za uređenje objekta u kojem će biti mrijestilište mekoustih pastrva, dvorana, sanitarni čvor i suvernirnica, te ugostiteljski objekt, cesta i u produžetku parkiralište. Potom će se napraviti viseći most do starog talijanskog bunkera, gdje će biti edukacijski centar. Uredit će se i ostala infrastruktura, postaviti rasvjeta i vodovodna mreža, a rok za završetak je početkom sljedeće godine – objašnjava Rakušić.

Toliko o planovima za budućnost, a mi stupamo do epicentra izletničke zabave, popularnog otočića s kojeg se nadaleko čuje muzika i graja i ćuti vonj gradela.

Po dugim stolovima već se naveliko blaguje, muški su uz središnji dio s gradelama, a žene i dica okolo.

Vlatko (42) i Vatroslav (40) iz Splita slažu redom po gradelama: biftek, ćevape, za žene i dicu piletinu. Nisu uvatili stol, ali su ponili deke, opet dobro.

Triba doć rano

– Osnovna prednost ovoga mista u prirodi je blizina Splita, a bit će nas šest odraslih i osmero dice. Šta ćemo se puno mislit i lutat, ovde je sve šta čoviku triba, zelenilo, voda, priroda – kažu nam, a malome Toniju (11) je "napeto" vinit se s konopon iznad rike.

Jedna vesela ekipa je za najvećin stolin, ima ih sedamnaest: Anita, Sanela, Marina, Julija, Ivo, Tomo, Mario i Josip pa s njima cila dičja vojska: Marčelina, Hana, Rita, Dunja, Zorka, Marin, Roko, Bože i Frane.

– Nismo se vidili sto godina i svašta smo priživili pa imamo šta pričat. Ovde smo četiri familije, a tri cile su pribolile koronu, tako da je ova jedna skroz sigurna – smije se Anita i otkriva kako su odlučili na izlet u prirodu ove nedilje:

– Tako šta je na Prvi maj bilo očajno vrime, pa danas na suncu slavimo Drugi maj! Glavno da smo se mi našli posli ove grozne godine dana – veli.

Stipe (25) i Antonio (24) iz Splita su DJ-evi za cili otočić, ponili su tri zvučnika, kako na jednome krepaju baterije, tako pribace na sljedeći.

– Došli smo najranije ujutro, oko devet uri biće bilo, da uvatimo stol, a skupilo nas se desetak. Ponili smo sedan kili mesa, ali još nismo stavili na gradele, nije priša, prvo smo slistili predjelo. Na Jadru smo drugi put ovoga prolića jer nan se najlakše nać, nema puno objašnjavanja i traženja, cesta je ravna, samo imaš skrenit na jednome mistu i eto te u prirodi – objasnili su nam.

A ukras otočića na Riki ove nedijlje bila je ženska skupina na dekici, skupile se prije i ka prave dame nisu se tile dimit uz gradele, nego donile pizze. Iz Kaštela su Ana, Franka, Lorena, Ana i Magdalena, iz Sinja je Lorena, iz Zadra Mia, a čak iz Biograda Nina.

– Nismo povele muške, poželile smo se ispričat do mile volje i sto posto ćemo uspit – kažu.

Evo i braće Biljaka, Stipe i Ivica, spremni su za prvo kupanje u ladnoj Rici. Šta sve čovik neće učinit samo da te slika Tom Dubravec.

– Moj je dida Josip radija u Majdanu na brani ka stražar i moj me ćaća Ivica ovde dovodija kad san bija dite – priča nam Stipe. Kad je skinija majicu jednoglasno smo zaključili da je građen ka Ronaldo. To mu je drago.

– Trening i ladna voda! Mogu se kupat u moru i rijeci bilo lito, bila zima. A svaki dan u godini tuširan se samo ladnon vodon. Nikad zašmrka nisan – otkriva nam tajnu zdravoga života vojnik Stipe.

Pa šta se nisi prijavija za supervojnika?

– Naravno da bi, ali korona je i to omela.

I hop, već je u Jadru. Ništa postepeno, odma na glavu. Za njin i Ivica.

Jesi se smrza?

– Ništa posebno, biće negdi oko dvanajst temperatura. Oću malo zaplivat?

‘Navečer je carstvo droge‘

Nije na Jadru samo idila. Mještanima nije svakako. U prvoj kući do rampe živi Dolores Jaman, solinska gradska vijećnica, koja nam je ispričala i neku drugu stranu, onu koja ostaje iza izletnika (ne svih, treba priznat), a prava drama nastupa noću.
– Ne znam odakle bih počela. Navečer je carstvo droge. Evo sinoć sam dobila fizičke prijetnje od neke cure koje ću prijavit policiji. Svega smo se nagledali. Policije nema, ako i prođu, ne interveniraju. Komunalni redari su nepoznanica. Ovdje stoji tabla sa zabranama, jer je izvor Jadra zaštićeno prodručlje i baš svaku od ovih zabrana koje su nacrtane – svakodnevno se krši.
Puštaju se psi bez uzice, ostavljaju se škovace na sve strane, budu trke auta, peru auta, prolivaju ulje iz motora, pokretni WC se u pravilu ne koristi, nego se sve "čini" okolo. U naše kontejnere dovoze otpad iz Solina koji se tamo ne smi bacat. Pitam se odakle dolaze ti ljudi i jesu li ikad čuli za osnovna pravila ponašanja i doma i u prirodi. Nažalost, dok se ne počne kažnjavat, reda neće biti. Postali smo slipo crivo Solina, sve šta se triba radit skriveno, radi se ovde, u mraku – očajna je Dolores.

14. svibanj 2021 09:52