Jedinim preostalim predstavnicima opozicije na hrvatskoj desnici, Mostu, raspad je Škorina Domovinskog pokreta otvorio široko profitersko polje. Sad, međutim, treba naći i dobar verbalni abrum za okupiti oko sebe što brojnija jata u ovome dijelu političkog spektra.
Nakon što je nedavno neslavno propao pokušaj Nikole Grmoje da plagiranjem anti-LGBT inicijativa Viktora Orbana stranku na brzinu pretvori u hrvatsku kopiju mađarskog Fidezsa, ekipa Bože Petrova je, čini se, brzopotezno pronašla zamjensku političku agendu. Sudeći po ješki koja je zadnjih tjedana s nekoliko Mostovih pošta obilato bacana biračima, nova strateška ciljana skupina su im koronaskeptici i antivakseri. Već i letimičan pogled po društvenim mrežama dovoljan je za uvjeriti se kako u Hrvata ova kategorija građana čini poprilično dubok i raznorodan bazen, no ostrašćenost i nepovjerenje prema sustavu i znanstvenim preporukama povezuju ih nerijetko čvršće od betona. I čine bogomdanim manipulativnim materijalom.
S operativnom akcijom promoviranja potpune slobode građanskih okupljanja i guranjem prava na zaradu ispred prava na zdravlje i život prvi je uoči ovogodišnje Alke krenuo sinjski gradonačelnik Miro Bulj. Prkoseći preporukama Stožera i ministra zdravstva Vilija Beroša, pozivao je ljude da za Alku i Veliku Gospu u što većem broju dođu u Sinj, te pledirao da se mjesnim lokalima dozvoli rad i nakon ponoći. Nakon što je porast zaraze u Sinju nakon masovnih posjeta naglo utrostručen, gradonačelnik Bulj je, normalno, od sebe otklonio svaku odgovornost. Štoviše, za pojačano širenje virusa šćeto-neto je optužio Stožer koji nije dozvolio cjelonoćni rad kafića, pa su mladi tobože hrlili provoditi se u obližnju Hercegovinu gdje su se svi, po njemu, nepotrebno inficirali.
Da Miro Bulj nije solo-igrač na novoj stranačkoj platformi svjedoče zadnjih dana srodni tematski istupi i drugih perjanika Mosta. Nikola Grmoja je za nedavnog gostovanja na televiziji N1, nimalo slučajno, zagovarao pravo ljudi na necijepljenje (kao da je u nas na snazi zakonska prisila) i žestoko agitirao protiv lockdowna koji se uvodi već nakon par zaraženih ljudi (kao da živi na Novom Zelandu).
"Ne želimo od ljudi učiniti QR kodove koji ne mogu ostvariti temeljna ljudska prava ako se nisu cijepili", izjavio je Grmoja, premda je u Hrvatskoj tek nedavno cijepljeno samo pola odraslog stanovništva, ( a u Buljevu Sinju ciglih 26 posto).
Sličnu vrstu retorike nastavio je ubrzo i Zvonimir Troskot, Mostov saborski zastupnik. S pravom upozoravajući na dvostruka mjerila i hipokriziju predstavnika vlasti kad je riječ o općim epidemiološkim mjerama i masovnim okupljanjima, sprovodima i feštama povlaštenika, on ipak nije apelirao da se i politički bogovi ubuduće drže pravila za volove, nego se također zaključno postavio kao odvjetnik za prava necijepljenih.
"Stvara se iluzija da osobe koje su se cijepile vrijede više od onih koje nisu. To su preopasne izjave i lako nam se može dogoditi društvo iz filma Gattaca, gdje su samo genetski savršeni ljudi mogli sudjelovati u društvu", predano je podgrijao orwellovske osjećaje u Hrvata Zvonimir Troskot.
Ako je itko u ovoj priči realno opasan, onda su to propagatori medicinskih 'istina' s društvenih mreža i njihovi parlamentarni zagovornici. Matematički gledano, Mostovo podilaženje antivakserskim nagnućima ima itekako široku bazu i političku računicu, no etički, a i posljedično, ono može biti dugoročno štetnije po zemlju čak i od raspirivanja homofobnih paranoja.
Nijedna politička organizacija koja tendira kakvoj-takvoj vjerodostojnosti i društvenoj odgovornosti ne podilazi jeftino neobrazovanima, neupućenima, loše informiranima i mentalno zabravljenima u raznim antiznanstvenim somnambulnim konceptima.
Svatko tko to radi mora biti spreman ponijeti na savjesti svaku potencijalnu žrtvu ove vrste javnih obmana, poput nedavno preminulog glazbenika kojemu su statusi na društvenim mrežama krcati tezama o nepostojanju opasne bolesti koja ga je naposljetku ubila, a njegovu obitelj ostavila bez oca i hranitelja.
Premda se na trenutke doimalo intelektualno kreativnijim, društvo iz Mosta se upornim draškanjem najsirovijih građanskih strasti, od homofobije pa do antivakserstva, politički čvrsto pozicionira u navlas istu ravan s, naprimjer, 'živozidašima' ili Mislavom Kolakušićem, čija se sva pamet i istinoljubivost također svela na bruxelleske manipulacije nemislećima i razotkrivanje velikih zavjera skrivenih moćnika iza baš svakog aspekta najveće svjetske pandemije. Svakoga, osim onoga najbjelodanijeg: Covid-19 dosad je u svijetu usmrtio više od četiri milijuna ljudi, a osim cijepljenja i epidemioloških mjera još ne postoji nijedan drugi način da ga se efikasno zaustavi.
U Hrvatskoj je koronavirus do danas ubio 8.301 osobu. Usporedbe radi, u cijelom Domovinskom ratu u Hrvatskoj je smrtno stradalo 8257 hrvatskih branitelja, koje nitko nije javno uvjeravao da metak i granata ne ubijaju i da su kacige i zakloni nepotrebni. U tom slučaju, mrtvih bi bilo znatno više.